Bajram baner mali

Senadin Lavić

Senadin Lavić

Senadin Lavić je diplomirao je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Odsjek za filozofiju i sociologiju. Doktorski studij je završio na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, gdje je i professor nekoliko predmeta. Autor je naučnih i stručnih knjiga i radova u zemlji i inozemstvu. Glavni je urednik univerzitetskog časopisa “Pregled” i član redakcije časopisa “Godišnjak” BZK Preporod. Trenutno obavlja funkciju voditelja master studija na Fakultetu političkih nauka. Predsjednik je BZK Preporod, član Asocijacije nezavisnih intelektualaca ”Krug 99”. KOlumnista u Preprodu je od 2015. godine.

Email: senadinl@hotmail.com 

Manipulativna uloga medija

U skučenom krajoliku oligarhijske moći koja se nadvila nad Bosnom ne preporučuje se dezavuiranje „istina“, posebno ako iza njih stoji kapital i finansijski tokovi. Kada se dirne u nametnute dogme, onda mediji s virusom prvi reagiraju. To su oni mediji koji su nakačeni na neke tajne mreže koje mi iz naše građanske svakodnevice ne možemo vidjeti. Oni imaju svoje trajne interese i čuvare tih interesa koji medijski „odstrjeljuju“ nepodobne i neprihvatljive ličnosti iz javne sfere. Mediji su postali mjesto „najstrašnijih“ obračuna suprotstavljenih političkih i interesno-poslovnih grupa. Zato je borba za ovladavanje medijima apriori svake druge borbe. Medijske ubice pucaju nisko s ciljem da odmah izbace iz igre naciljanog subjekta i tako ga pred očima javnosti sahrane kao nekompetentnog, efemernog, nebitnog. A njegov odstrjel vode pod egidom skandalozno, ekskluzivno, neviđeno. Začas, u treptaju oka, upali se cjelokupna mreža zaštite postavljenih dogmi koje tokom 20. stoljeća stvaraju okvir ili kafez zatočenosti za bosanski um. Onda počinje trolanje iz mreže kojem se pojedinac ne može oduprijeti! Bjesomučni trolling via the internet. To traje dugo i nikako da se završi. Odjednom jammers iskaču iz busija digitalnog doba i ometaju protok preciznih informacija. Ti medijski ometači, blokeri, prigušivači, kočničari, zakočivači... Oni su suprotnost onim subverzivnim snagama antikonzumerskih društvenih pokreta savremenog doba širom zapadnog svijeta.
Mediji su odgovorni za huškanje ljudi jednih protiv drugih, za mržnju među ljudskim zajednicama, za uskraćivanje razgovora među ljudima u zajednici, za stvaranje beznađa. Oni su bili ratnohuškački mediji u ratovima tokom disolucije bivše YU. U Bosni su mediji osnova genocidne ideologije velikosrpskog hegemonizma i glavni osiguravajući naracijski okvir agresije. Bez medija bi bilo nemoguće izvesti pripremu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i provesti je. Oni opravdavaju mrtve glave i skrivaju istinu o zločinima. Oni masovno obmanjuju javnost dok oko nas nastaju masovne grobnice. Kroz medije se provodi cjelokupna destrukcija kao „medijska slika“. Zaklani, pobijeni, bačeni u rijeke, zatrpani u masovne grobnice, silovane žene i drugi unesrećeni, u medijskim slikama se pretvaraju samo u „medijske izvještaje“ i ništa više. Na kraju su to slike kojima nas mediji razdvajaju svojim obmanjujućim interpretacijama. Uz svaki mediji stoji jedna odgovarajuća politička ideologija koju konzumeri medijskih sadržaja tek naknadno primijete – ali tad biva kasno! Tako se na kulturnoj razini fabriciraju lažne slike o bosanskoj kulturi koja se svodi na papagajsko ponavljanje priča o ćevapima, baklavi, kahvi, šljivovici ili lozi, janjetini, ćejfu i akšamluku. Pa malo o begovima i opet ispočetka! Sve bosansko se planski orijentalizira, a pritom se srednjevjekovlje planski srbizira ili kroatizira. Naš centar i smisao postojanja je stalno negdje „izvan“ Bosne, ne u nama, u našem bosanskom trajanju od davnina. O Bosni se, nažalost, govori preko nametnutih streotipa! Mediji, pritom, služe u podmetanju simplificiranih slika Bosne koje ne odgovaraju njezinoj povijesnoj i kulturnoj sadržini. Oni time samo nastavljaju ono što je ideologija, pseudo-znanost i velikodržavna hegemonijska politika antibosanstva nametnula kao „govor o Bosni“. U medijskom političkom diskursu zaboravlja se upozoriti da je entitet „rs“ rezultat genocida i velikosrpske agresije Miloševićevog režima. On je podignut na zločinu protiv Bosne i Bošnjaka. Na to nas mediji moraju svaki dana podsjećati.
Mediji nas maltretiraju bez odgovornosti i kazne. Mogu da nas javno „odstrijele“, oblate, ispljuju, trolaju – po naredbi tajne policije, tužiteljice s ambicijama, političke partije, lokalnog tajkuna, kontrolora kapitala, globalnih moćnika, zavidnika. Mogu o nama da naprave sliku koju ne možemo promijeniti bez atomske bombe. Ako smo naivni možemo se sekirati zbog toga. Čovjek može stradati od medija ako je slabe „tjelesne strukture“. Mediji mogu „sijeći“ živce. Mogu priprijetiti onome ko svojim javnim djelovanjem ne odgovara nekoj političkoj grupaciji koja je upravo opljačkala neko preduzeće ili resurs, vukla narod za nos godinama, manipuirala s religijskim osjećajima. Odvažna „kritička svijest“ ne odgovara agentima zaglupljivanja „narodnih masa“. Neznalice bez ideja podređuju medije vlastitim manipulacijama svuda oko nas. Treba šutjeti! Šutjeti istrajno! To nam poručuju mediji.
Mediji mogu, bez imalo odgovornosti, mjesecima po nalogu političkih nalogodavaca secirati univerzitet, fakultet ili profesora koji je nečijem sinčini dao za ispit „pet knjiga“ koje se moraju pročitati da bi dobio prolaznu ocjenu po bolonjskom sistemu. I sutra taj sinčina, poluobrazovan i objestan, dolazi na funkcije sistema i onda imamo užas vizija svijeta. Ali – tu su naši sjajni mediji da od prosječnog punoglavca naprave velikog mačka. Danas živimo u košmaru polupismenih „sinčina“. Oni su esencijalno usmjereni protiv kulture i znanosti, jer ih podsjećaju ko su i šta su. Zato mrze ideje, znanstveni svjetogled, filozofe, sociološke analize, književnike, kritičke mislioce, matematiku i fiziku, ljude koji pričaju o vizijama boljeg društva, muzičare, slikare, glumce, slobodne pisce! Sinčine i mediji se tako dobro slažu.

U tome svemu, naprimjer, najsramnije je što nam mediji skrivaju činjenicu da je entitet „rs“ na tlu Bosne nastao nasilnim putem, djelima zločina i genocidom nad Bošnjacima. O tome mediji šute i predstavljaju nam šarene sličice iz zemlje i svijeta kao da smo rajski krajolik.

U tome svemu, naprimjer, najsramnije je što nam mediji skrivaju činjenicu da je entitet „rs“ na tlu Bosne nastao nasilnim putem, djelima zločina i genocidom nad Bošnjacima. O tome mediji šute i predstavljaju nam šarene sličice iz zemlje i svijeta kao da smo rajski krajolik. Mediji taj entitet zla prezentiraju kao normalnu političku činjenicu! Političari i mediji govore da je to „ustavna kategorija“, gotovo nešto neupitno, kao da je time što ju je neko ugurao u dejtonski Anex IV prestalo postojati genocidno porijeklo te „administrativne“ tvorevine, kao da se oktrojiranim aranžiranjem političko-pravnog sistema može preprati jedna zločinačka mrlja i sakriti od očiju, od naših misli i sjećanja. Taj zločin koji stoji u temelju entiteta „rs“ potkopava sve ljudske norme i modele življenja na ovim prostorima svijeta života, a mediji nas upućuju na to da ne primjećujemo tu činjenicu i da se pravimo da ne postoji.

Može li država bez svoje televizije? Ili, drugim riječima, postoji li danas u Evropi  država koja nema svoju televiziju i medije koji predstavljaju najpozitivniju stranu te države? Gdje su nestali kvalitetni novinari – u dubinama medijske praznine komunikativne orbite! Pojavili su se stranački mediji – bilteni – preko kojih nas stranačke grupe šaltaju kao maloumnike.

Medijski teror

Medijski teror je bezgraničan. On se širi komunikativnom orbitom savremenog svijeta u talasima žurnalističkog cinizma.

Oko nas prašte besmislene populističke kampanje. Vrište političari na sve strane i obećavaju “zlatne kašike za puk”. Ljudi su postali ravnodušni, nezainteresirani, umorni od obećanja.