Baner granice3

- kaže Edin-ef. Memić, imam džemata Jezerci u Medžlisu Travnik

„Džamija (Ferhadija) ima istorijsko značenje i ona je, prije svega, ogledalo Srba, a onda i bogomolja muslimana. To što se desilo je grozota koju Srbi neće moći ispraviti. Oni će, kako na svojoj istoriji, tako i u duši odnijeti mrlju, što su srušili jednu Ferhadiju, Arnaudiju...“ (Mićo Carević, Banjalučanin sa nadimkom „Posljednji krajiški partizan“)

Piše: mr. Adis ef. Sultanović, imam Gornji Grad, MIZ Livno

Glas imama: Pa gdje smo to mi?

Za početak ovu priču bih započeo od dvoje djece koju sam tada, radeći kao vjeroučitelj, upoznao u školskim klupama, kao osnovce, odlične učenike, koji su školujući se u vrlo teškim uvjetima stasali u intelektualne gromade i postigli izvanredne rezultate

Koliko je teška ahmedija?

Gdje je mjesto imama u javnosti: koliko ih je prisutno u školskim, općinskim i odborima mjesnih zajednica… ali i koje mjesto zauzimaju u samoj Islamskoj zajednici i odborima njezinih institucija i ustanova?

Glas imama: Ne/spremni za povratak

Vratiti se u manji entitet Bosne i Hercegovine znači biti svjestan da će Bošnjak biti tretiran građaninom drugog reda. Ipak to nije najveći problem, jer spreman je čovjek mnogo toga da istrpi kako bi živio na svom gruntu i u svojoj avliji. Ljudi su se u izbjeglištvu dugo povlačili po tuđem: preseljavali se iz većih u manja mjesta, iz manjih centara u veće, iz tuđeg stana u tuđu kuću, iz pojedinačnog smještaja u kolektivni centar.