Palestina baner mali

Koliko je teška ahmedija?

Gdje je mjesto imama u javnosti: koliko ih je prisutno u školskim, općinskim i odborima mjesnih zajednica… ali i koje mjesto zauzimaju u samoj Islamskoj zajednici i odborima njezinih institucija i ustanova?

Glas imama: Ne/spremni za povratak

Vratiti se u manji entitet Bosne i Hercegovine znači biti svjestan da će Bošnjak biti tretiran građaninom drugog reda. Ipak to nije najveći problem, jer spreman je čovjek mnogo toga da istrpi kako bi živio na svom gruntu i u svojoj avliji. Ljudi su se u izbjeglištvu dugo povlačili po tuđem: preseljavali se iz većih u manja mjesta, iz manjih centara u veće, iz tuđeg stana u tuđu kuću, iz pojedinačnog smještaja u kolektivni centar.

Svakom imamu na platu utječe hifz. Ko je hafiz, a tek primljen na posao, njemu brojimo kao da je već tri godine radio.

Biti uspješan imam, hatib i muallim, veoma je zahtijevna, ali ne i nemoguća misija. Spojiti tri u jedan, objediniti sve aktivnosti u jednoj ličnosti zahtijeva veliku ljubav i predan rad.

Šejh, šejh, efendija

Crtice za budućnost (III)

„Džamija (Ferhadija) ima istorijsko značenje i ona je, prije svega, ogledalo Srba, a onda i bogomolja muslimana. To što se desilo je grozota koju Srbi neće moći ispraviti. Oni će, kako na svojoj istoriji, tako i u duši odnijeti mrlju, što su srušili jednu Ferhadiju, Arnaudiju...“ (Mićo Carević, Banjalučanin sa nadimkom „Posljednji krajiški partizan“)