Baner granice3

O nužnosti drugačijeg pristupa hadisu

O nužnosti drugačijeg pristupa hadisu
15 Jul
2015

Hadis se stoljećima koristio po principu „otvorene sofre“, ili „švedskog stola“, odakle je svako uzimao ono što mu odgovara i treba u datoj situaciji. Na taj način ovako ozbiljna stvar kao što je Hadis Allahovog Poslanika, a.s., vrlo često je zloupotrjebljavan od strane kako neukih tako i učenih, jer svako je uzimao ono što mu se prohtjelo. Tako je bilo godinama, stoljećima. Tako je i sada, nažalost

Derogirani hadisi

Zbog pojave veoma različitog tumačenja Vjerovjesnikovog Hadisa i dijametralno suprotnog pristupa njegovoj spoznaji kod mnogih muslimana danas ukazuje se neophodna potreba za jednim sasvim novim pristupom Vjerovjesnikovom Hadisu, i islamskoj tradiciji uopće. U tom smislu, važno je ukazati na mnoge nepobitne činjenice koje govore o svrsishodnosti svakog hadisa, njegovoj vremenskoj ograničenosti i prilagodljivosti situaciji i prilikama. Mnogi ne znaju da i u Hadisu postoji sistem derogacije, pa ono sto je nekada dopušteno može biti zabranjeno i obratno. Činjenica da je objava trajala 23 godine govori o tome da je riječ o jednom procesu koji se prilagođavao ljudskim potrebama i mogućnostima. Naravno, ne onako kako bi to ljudska pamet htjela već po odredbi i volji Svemogućeg. A ko bolje poznaje čovjekovu bit, njegovu narav, od Onoga ko je tu bit stvorio?

Koliko smo puta bili u prilici slušati citiranje Vjerovjesnikovih, as., hadisa u kojima se nešto naređuje ili zabranjuje raditi, bez bilo kakvog obrazloženja o ciljevima te naredbe ili zabrane, a da i ne govorimo o tome da li ta zabrana ili naredba još uvijek važi ili je ona bila ograničena na posebnu situaciju ili se odnosila na nekog čovjeka, koji je živio u to vrijeme. Mnogo je hadisa koji počinju sa riječima: “Kuntu nehejtukum“, bio sam vam zabranio, ili bio sam vam dozvolio. Same ove riječi upućuju na činjenicu da su se šerijatske odredbe usavršavale i prilagođavale ljudskim potrebama i mogućnostima, shodno razvoju ljudske svijesti i kulture.

Drugačiji pristup Vjerovjesnikovom Hadisu od onoga koji imamo sada je potreban i zbog činjenice što se dugi niz godina ovom pitanju pristupalo uglavnom iz dva ugla: jednog iz kojeg se negirala njegova autentičnost i drugog koji ga je branio. I jedan i drugi pristup se pretvorio u jalovo nadmudrivanje od čega niko nije imao koristi. Niti su prvi, tj. oni što su osporavali vjerodostojnost i autentičnost Hadisa uvjerili u svoje tvrdnje ove druge, niti su ovi drugi uspjeli istinski razraditi i naučno verificirati sve kvalitete i vrijednosti Vjerovjesnikovog Hadisa. Sve je ostalo na pukom nabrajanju ko je kome šta rekao i kada je to rekao. Ako otvorimo bilo koju hadisku zbirku naći ćemo tamo hiljade nekakvih predaja, koje se ponavljaju, međusobno isključuju, čija primjena naprosto nije moguća, zatim predaja koje mogu biti i vjerodostojne, ali više ne važe itd. Stoga je neophodno sve ozbiljnije iščitavati i ponuditi muslimanima konkretne načine ponašanja i djelovanja.

 Hadisi izvan konteksta

Svaka misao ili izgovorena riječ ako se uzme iz svoga konteksta može se pogrešno razumjeti i upotrijebiti potpuno suprotno onome o čemu ona govori. Isto je tako sa hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Nemoguće je koristiti hadise selektivno, oni se moraju uzimati u širem kontekstu i ako želimo doći do kvalitetnog rješenja moramo ovom pitanju pristupiti šire i studiozno. Tako, naprimjer, ako želimo doći do nekog pravnog rješenja na osnovu Hadisa ne možemo se osloniti samo na jednu hadisku predaju. Trebamo u tom smislu iščitati sve predaje koje govore o datom pitanju, pa tek onda donositi sud ili izvlačiti zaključak. I ne samo to, potrebno je izvršiti sistematizaciju i kategorizaciju svih predaja koje su predmet proučavanja.

Osim toga neophdno je konsultirati sve naučne discipline koje se bave hadiskom problematikom, pa tek onda donositi konačan sud ili neko pravno rješenje. Ali, kao što ljekar opće prakse ne smije i neće da konstatira konačnu dijagnozu svome pacijentu bez specijaliste, tako i muhaddis (učenjak Hadisa) neće donositi pravna riješenja bez poznavaoca fikha, odnosno šerijatskog pravnika. Pošto smo sve ovo sagledali možemo vidjeti kolika je odgovornost donositi sud ili presudu o tome šta je halal, a šta haram, šta je važno, a šta manje važno, šta je farz, a šta sunnet ili mustehab, na osnovu jednoga hadisa.

Hadiske discipline

Kao i svaka druga nauka tako je i nauka o Hadisu prolazila kroz određene faze svoga razvoja. U prvo vrijeme bilo je važno hadise sakupiti, sačuvati od zaborava i shodno potrebi koristiti. Međutim, bilo je veoma teško znati upotrjebljavati i koristiti veliku hadisku građu koja se iz dana u dan povećavala. Zamislite hadiska djela u kojima se nalazi na hiljade hadisa, kako njih čitati i koristiti.

Zato je ulema Hadisa uložila veliki napor da napravi izbor tih hadisa i napiše zbirke u kojima su hadisi poredani; po imenima prenosilaca i takva djela se zovu Musnedi, zatim djela gdje su hadisi poredani po temama, odnosno poglavljima, takva djela se zovu Suneni. Tu su i djela u kojima su hadisi pisani po stupnju vjerodostojnosti, odnosno autentičnosti itd. Ali sva ta djela i svi hadisi koji su u njima navedeni služe kao sirova građa, koja čeka stručnjaka koji će ga znati ugraditi u život jednog vjernika. Da bi se to kvalitetno uradilo neophodno je poznavati hadiske discipline, a njih ima više. Navest ćemo neke od njih:

  1. Nauka o dobrim i lošim osobinama prenosilaca hadisa. (Ilmu-džerhi ve tadili fi-l-hadisi)

Ova hadiska disciplina bavi se biografijama ravija, tj. prenosilaca hadisa, tako da u tančine imamo opis svakog prenosioca, sa njegovim karakteristikama, u smislu tačnosti kod prenošenja, zatim ocjenu njegove preciznosti, doslijednosti i sl. Poznat je slučaj imama Buharija, rahmetullahi alejhi, koji nije htio primiti predaju od čovjeka koji je idući putem jeo. Za njega je to bilo nekulturno i suprotno ponašanju jednog ozbiljnog i pristojnog čovjeka.

  1. Nauka o ljudima koji se bave hadisom (Ilmu radžali-l-hadisi)

Za ovu hadisku disciplinu kažu da prdestavlja pola nauke o Hadisu uopće. Ovdje je riječ o utvrđivanju spoznaje o svakome ko se bavi ovom plemenitom naukom. Od ispravnosti ljudi koji su prenosili ovo znanje ovisi i ispravnost same nauke o Hadisu.

  1. Nauka o kontradiktornim predajama (Ilmu muhtelifi-l-hadisi)

Ova nauka ili hadiska disciplina bavi se proučavanjem kontradiktornih predaja. Ta kontradiktornost može biti stvarna i prividna. Samo dobri poznavaoci ove oblasti mogu govoriti o ovoj temi i iznalaziti razloge eventualne suprotstavljenosti među predajama.

  1. Nauka o skrivenim nedostacima u hadisu (Ilmu 'ileli el-hadisi)

Poznavanje ove hadiske discipline je od velikog značaja, jer prenosioci hadisa su ipak ljudi, koji su mogli i pogriješiti, svijesno ili ne, potpuno je nebitno. Samo dobri poznavaoci hadiske nauke mogu otkriti ili prepoznati eventualne greške.

  1. Nauka o nepoznatim riječima u hadisu (Ilmu garibi el-hadisi)

Muhammed, alejhi-s-selam, je poznavao sve dijalekte arapskog jezika. Tako se dešavalo da dođu neki ljudi i razgovaraju sa Alejhisselamom, a prisutni ashabi ne razumiju neke riječi, pa bi kasnije tražili pojašnjenje. Zato su nastali posebni rječnici u kojima se pojašnjavaju nepoznate ili manje poznate riječi.

  1. Nauka o derogiranim i derogirajućim hadisima (Ilmu en-nasihi ve-l-mensuhi)

O ovome je već bilo riječi, a radi se o hadisima po kojima se više ne radi zbog njihove isključenosti iz upotrebe zbog bilo kojeg razloga.

  1. Nauka o kategorizaciji hadisa (Ilmu mustalahu el-hadisi)

Ovdje je riječ o stepenovanju hadisa po njihovoj vrijednosti ili autentičnosti. Ova disciplina kvalifikuje hadise po njihovoj vjerodostojnosti, tako da se neki od njih tretiraju kao sahih (vjerodostojan), hasen (dobar), daif (slab) itd.

  1. Nauka o lažnim hadisima (Ilmu fi mevdui-l-hadisi)

I ovo je važna grana hadiske znanosti. Ona se bavi izučavanjem lažnih hadisa, koji su nastajali iz različitih tabora i veoma raznolikih motiva. Lažne hadise su fabrikovali i muslimani i nemuslimani; svako zbog svojih razloga. Čak i pobožni ljudi su izmišljali hadise, kako bi nekoga stimulirali da čini dobra dijela.

  1. Nauka o povodima nastanka hadisa (Ilmu fi esbabi vurudi el-hadisi)

Kao što u Kur'anu imamo uzrok objave nekih ajeta (ebsabu-n-nuzuli) tako i u Hadisu imamo uzrok ili povod izricanja nekoga hadisa (esbabu el-vurudi). Bez poznavanja ovih hadiskih disciplina ne možemo ozbiljno i odgovorno govoriti o drugome izvoru u islamu, a to je Hadis.

Sva ova znanja se moraju uzeti u obzir i treba ih se konsultirati kada se olahko poziva na hadise i to šta se od vjernika u njima traži. Nažalost, to u našoj vjerničkoj praksi kod mnogih nije slučaj.

 

 

Zadnje vijesti

Mar 25, 2017

Mostar: Hafiz Nedim Botić održao predavanje o Sulejmanu, a.s.

U petak, 24. marta, je u…
Mar 25, 2017

Naši strahovi od mezarja

Uz svaki bih nišan u zavičaju mogao…
Mar 25, 2017

Bugojno: Postavljen kamen-temeljac za ženski internat

Na svečanosti u bugojanskom naselju…
Mar 25, 2017

Proljeće je, sve zeleni...

U kur'anskom pojmovnom instrumentariju,…
Mar 25, 2017

Oslobodite organizam štetnih toksina

Početkom proljeća, kada i priroda…
Mar 25, 2017

Livno: Predavanje i druženje za žene povodom Dana nezavisnosti

Udruženje žena MIZ Livno već četiri…
Mar 25, 2017

Hutba reisu-l-uleme u Americi: Čuvajte ovu zemlju i naše prijateljstvo

Sarajevo, 24. mart 2017. (MINA) –…
Mar 24, 2017

Četiri zanimljivosti o limunu

1.Kada kupujete limun birajte okruglije…
Mar 24, 2017

Varnice između zemalja EU i Turske

Ankara - Nakon što joj je turskoj…
Mar 24, 2017

Austrija: Ubiranje jeftinih političkih poena nesuvislim komentarima o muslimanima

Beč - Izjava austrijskog ministra za…

bbi magazin