Ovaj hadis ukazuje na to koliko je Poslanik, s.a.v.s., vodio računa o čistoći svoje duše, grudi i svoga srca, kako njegovi osjećaji i odnos prema ashabima ne bi bio opterećen nikakvim vijestima koje bi mogle pokvariti njegovo lijepo mišljenje o njima. Dakle, on želi da oni svi kod njega zauzimaju isto mjesto i da prema svima bude pravedan.

S obzirom da se nalazimo u mjesecu rođenja Poslanika Muhammeda, a.s., svaki dan do 12. rebiu-l-evvela komentirat ćemo jedan hadis u skladu s današnjim vremenom

Na ovaj način Poslanik, s.a.v.s., želi da očuva ljepotu iskrene ljubavi u ime Allaha. Potpuno je normalno, ako nam neko prenese nešto negativno o drugoj osobi, da ćemo mi na tu osobu gledati drukčije i sa jednom dozom opreznosti i rezervisanosti. Jedan od komentatora ovog hadisa smatra da se iz ovoga razumije i to: da Poslanik, s.a.v.s., želi da napusti ovaj svijet a da bude zadovoljan sa svojim ashabima i da ni prema kome od njih ne osjeća neku netrpeljivost ili ljutnju.

„Jednom prilikom smo sjedili s Poslanikom, s.a.v.s.,  pa on reče: - Sad će se pojaviti džennetlija! Tada uđe neki ensarija s čije brade je kapala voda od uzimanja abdesta, a u lijevoj ruci držao je svoju obuću...

Muhammed ibn Keab kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom rekao: „Prvi čovjek koji uđe na ova vrata je džennetlija. Na njih je ušao Abdullah ibn Selam, r.a. Ashabi su ustali i obavijestili ga o tome šta je Poslanik, s.a.v.s., rekao. Rekoše mu: -Obavijesti nas o tvom najboljem djelu koje činiš, čijem se sevapu nadaš! On im reče: -Ja ne radim nešto mnogo od dobrih dijela, ali ono u šta se najviše uzdam je čistoća mojih grudi i ostavljanje onoga što me se ne tiče.“ (Ibn Ebi Dunja u Es-Samt) Ovaj vrijedni ashab nas obavještava da Poslanikova garancija njemu  Džennet, nije rezultat nekih velikih dijela, nego je to čuvanje svoje, duše,  grudi i srca od svega što je ružno i što ne dolikuje vjerniku, kao i to da se kloni svega onoga što ga se ne tiče.

Sličan prethodnom je i ovaj hadis koji prenosi Enes b. Malik, r.a., koji kaže: „Jednom prilikom smo sjedili s Poslanikom, s.a.v.s.,  pa on reče: - Sad će se pojaviti džennetlija! Tada uđe neki ensarija s čije brade je kapala voda od uzimanja abdesta, a u lijevoj ruci držao je svoju obuću. Sutradan, Poslanik, s.a.v.s., isto reče: -Sad će se pojaviti džennetlija!  Opet se pojavi  isti čovjek i ovaj je put s njegove brade kapala voda od uzimanja abdesta, a u ruci je držao svoju obuću. Isto se ponovilo i treći dan. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je otišao. Abdullah ibn Amr ibn El-As priđe tom čovjeku i reče mu:  -Posvađao sam se s ocem i zakleo sam se da neću noćiti u kući tri noći. Možeš li me primiti tri noći na konak kako ne bih morao prekršiti zakletvu? –Mogu- odgovori ensarija. I zaista, Abdullah ibn Amr je noćio  kod toga čovjeka tri noći. Amr prenosi da taj  čovjek nije obavljao noćni namaz osim što bi, prevrćući se u postelji, spominjao Allaha i donosio tekbire. Probudio bi se na sabah-namaz, uzeo abdest i učio uobičajene dove. Abdullah je skoro počeo smatrati da su njegova djela uobičajena. I nije se mogao strpiti, već mu je priznao i rekao: -Allahov robe, između mene i mog oca nije se desila svađa zbog koje se ne bih vratio kući. Ali, čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako tri puta govori da si ti džennetlija, pa sam poželio s tobom noćiti i vidjeti šta to značajno radiš. Međutim, nisam vidio da si uradio i jedno posebno dobro djelo. Hoćeš li me izvijestiti čime si zaslužio Džennet?’ Čovjek reče: -Džennet sam zaslužio onim što sam činio pred tobom. Tada Abdullah ibn Amr pođe kući, a čovjek ga pozva i dodade: „Osim što u duši ne nosim pakost niti netrpeljivost ni prema jednom muslimanu, niti im zavidim na dobru koje im Allah daje.“ Na to mu je Abdullah samo rekao: "Eto, to je ono čime si zaslužio Džennet, i to je ono što mi nismo u stanju ostvariti.“ (Ahmed)

Hadis za četvrti rebiu-l-evvel

To je prava čistoća, duše, srca i grudi i to su odlike i vrline pravih vjernika na koje ukazuje i hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Vjernik je dobronamjeran i plemenit a grješnik je zlonamjeran i pokvaren.“ (Ebu Davud, Tirmizi,  Ahmed i Buhari u El-Edebul-mufred) Ovo su karakteristike vjernika koji o svakom misli dobro, ne širi smutnju niti nered po zemlji i plemenit je u svojim namjerama i kontaktu s ljudima. Za razliku od njega grješnik uvjek spletkari, pravi smutnju i u duši je zao i pokvaren.

Abdullah ibn Amr, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan: -Ko je najbolji od ljudi, pa je odgovorio: „Svako onaj koji je mahmumul-kalbi (čistog srca) i iskrenog jezika. Oni rekoše: -Znamo šta je iskrenog jezika, ali ko je ovaj mahmumul-kalb? On reče: -To je onaj koji je čistog srca, uistinu bogobojazan, ne čini grijehe, niti je nepristojan, niti vara, niti zavidi.“ (Ibn Madže, Bejheki i Ebu Nuajm) Poznati učenjak Ali El-Kari je rekao: To je onaj koji je čistog srca, kao što Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: „Bit će spašeni oni koji Allahu čista srca dođu.“ (sura Eš-Šu'ara, 89)

Onaj čije srce je čisto će biti mnogostruko nagrađen, pa makar i njegova dobra djela ne bila brojna. Sufjan ibn Dinar je upitao Ebu Bišra: "Obavijesti me o djelima onih prije nas (misli na ashabe, r.a.)? Ovaj odgovori: "Oni su mala djela radili a mnogo nagrađivani. Sufjan ga upita: -A zašto tako? On reče: -Zbog čistoće njihovih srca."

Zloba, mržnja i zavidnost su osobine koje čovjeka srozavaju na najniži nivo. Zavidnost uništava dobra djela potpomaže u činjenju onoga što je loše i ružno. Upravo zbog toga nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorio na opasnost zavidnosti, pa je rekao: "Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra jede drva a sadaka briše grijehe kao što voda gasi vatru." (Ibn Madže) 

Prijaznost, bliskost i ljubaznost su rezultat iskrenog imana i znak lijepog ponašanja. Na to ukazuje hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Vjernik je prijazan i poželjan u društvu a nema hajra u onome ko nije prijazan, niti je u društvu poželjan." (Ahmed i Taberani)