Bajram baner mali

Muftija Dedović: Stolac je važan historijski, kulturni i vjerski centar Bošnjaka

  • Autor  Razgovarao: Hasan EMINOVIĆ
  • Objavljeno u Intervju
Muftija Dedović: Stolac je važan historijski, kulturni i vjerski centar Bošnjaka
27 Jan
2017

Preneražen činjenicom da pronađe­ni skeletni ostaci u Lakišića hare­mu u strogom centru Mostara nisu adekvatno ekshumirani, mostarski muftija mr. Salem ef. Dedović zatražio je od gradskih vlasti dostojanstvenu i dostoj­nu ekshumaciju lokaliteta bivšeg harema. Pritom je javne radnike pozvao na siste­matična i egzaktna naučna istraživanja i njihovu afirmaciju u javnom diskursu kako bi ideja o naravi Mostara, o naravi i sudbini hercegovačkih Bošnjaka, bila što prisutnija i dostupnija. Mostarski mufti­ja mr. Salem ef. Dedović za Stav govori o trenutnoj situaciji u Hercegovini, Mostaru i na području Mostarskog muftijstva.

 

STAV: Kako biste ocijenili trenutnu si­tuaciju Bošnjaka u Hercegovini i da li je moguće govoriti jedinstvenim ocjenama s obzirom na to da su problemi Bošnjaka u Trebinju sasvim drugačiji od problema Bošnjaka Stoca, Bošnjaka Mostara, Pro­zora, Jablanice, Konjica, ili onih u zapad­noj Hercegovini?

DEDOVIĆ: Svaka sredina koja je spome­nuta u Vašem pitanju specifična je na svoj način i ima svoje lokalne probleme i izazo­ve. Općenito, problema i izazova je puno, a rješenja i odgovora malo. Nije to slučaj samo s našim prostorom o kojem razgo­varamo, već je to karakteristika i na širem planu, i odnosi se na bosanskohercegovački, i regionalni i evropski kontekst. No, sva­kome je, pa i nama, njegova problematika najbliža i najpreča. I valja nam se nositi s kušnjama, nedaćama i izazovima. Bošnja­ci Hercegovine najbolje znaju kolike su te kušnje i kako se nositi s njima. I nose se s njima, kako znaju i umiju, u vjeri i uvjere­nju da to tako mora biti i da nemaju drugog puta niti izbora. Nama je sudbinom života na ovim prostorima prosto propisano da živimo u takvim okolnostima, s generaci­je na generaciju. Od djeda, preko oca, pa na sina. Stoga, slobodno možemo iznije­ti sud da su hercegovački Bošnjaci prošli kroz velike golgote stradanja i razaranja, da su ratni sukobi ostavili ozbiljne tragove koje sagledavamo u velikom broju ubijenih i stradalih te ogromnom broju protjeranih sa svojih višestoljetnih ognjišta koji su svoje živote potpuno iznova zanavljali u sredinama u koje su izbjegli, neki u domovini, a mnogi od njih u evropskim i dalekim prekookeanskim zemljama. To je rezultiralo drastičnim smanjivanjem ukupne bošnjačke populacije u Hercegovini, minornim brojem onih sa stalnim boravkom u etnički očišćenim područjima. Mahom su to osobe starije životne dobi koje su tu, ali ne ostvaruju bilo kakav utjecaj u javnom, društveno-političkom, privredno-ekonomskom i kulturnom životu tih prostora. Društveno-političke prilike na nivou Hercegovačko-neretvanskog kantona, gdje je kičma bošnjačke populacije našeg Muftijstva, u okvirima su stalnih previranja i opstrukcija pozitivnih inte- grirajućih procesa. Stoga Hercegovina ne svjedoči privrednom razvoju, nema kvalitetnijeg zamaha ni u jednoj grani, osim turizma, tako da se ne otvaraju perspektive mladim ljudima koji su mahom bez posla i traže priliku ili da odu u inostranstvo ili potraže nafaku u nekoj drugoj sredini, ponajprije u Sarajevu. Posebno nas zabrinjava svakim danom sve prisutniji trend odlaska stanovništva u veće centre, smanjivanje stope nataliteta te manjeg broja djece u osnovnim i srednjim školama, a onda i na Univerzitetu. To za sobom povlači pitanje održivosti područnih škola, a i naših džemata s pratećom infrastrukturom koju imaju. U takvim okolnostima, kada se populacija smanjuje i raseljava, vrlo je teško planirati, a i organizirati sadržaje. Tamo je misija Islamske zajednice mnogo važna, jer naši imami sa svojim džematima i malobrojnim akterima u njima pokrivaju gotovo sve segmente života, i nijedan drugi faktor nije u kontinuitetu na sceni među našim narodom.

U cjelini uzevši, životni prostor na kojem Bošnjaci organiziraju svoje bitisanje bitno je reduciran, osiromašen, besperspektivan za život dostojan čovjeka u današnjim prilikama. Nažalost, i dalje mu prijeti ugrožavanje od ekstremnih nacionalističkih grupa i politika koje se rukovode isključivim pravom polaganja jednog naroda na određeni prostor, a što je rezultat ratne politike i ciljeva. I nakon godina od prestanka ratnih sukoba i dosta uloženog truda i napora u procese integracije, povjerenja i pomirenja, na javnoj sceni oživljavaju dezintegrativne procese koji nas neumoljivo vuku natrag i otežavaju realizaciju uspješno započetih tokova evropskih integracija i uopće izgradnje mira i povjerenja među ovdašnjim narodima i religijama.

Kada govorimo o prostoru koji pokriva naše Muftijstvo, onda je to golemi geografski prostor kojem ne pripada samo Hercegovina već i šire od toga (našem Muftijstvu pripadaju i Livno, Duvno i Glamoč), i to je strateški važan prostor za našu državu koji zaslužuje mnogo veću pažnju, ozbiljniji pristup i kvalitetan sistemski plan za održivi život Bošnjaka. To se mora prepoznati kao cilj i zadatak na kojem će se ozbiljno i ustrajno raditi, prevashodno kroz osnaživanje ekonomskih, kulturnih, socijalnih i vjerskih potreba naših ljudi na tom području.

STAV: U posljednje vrijeme u fokusu bh. javnosti našao se Stolac. islamska za­jednica jasno je i nedvosmisleno pruži­la podršku Bošnjacima Stoca. zapravo, islamska zajednica je imala vrlo poti­cajnu ulogu njihovog povratka na spr­žena ognjišta. Nakon neprovedenih iz­bora 2016. godine, čini se da joj to pravo predstavnici HDZ-a pokušavaju oduzeti. Kakav je vaš stav o Stocu i koja je vaša poruka Stočanima?

DEDOVIĆ: Stolac je važan historijski, kulturni i vjerski centar Bošnjaka. Grad multietničke tradicije i susretanja razli­čitosti, grad velikog intelektualnog po­tencijala njegovih stanovnika i izuzetno bogate kulturno-historijske baštine. Na­žalost, Stolac je, kao i Mostar, paradigma urbicida nad bošnjačkim kulturno-povi- jesnim naslijeđem u Hercegovini. Taj je grad nestao u pepelu, a njegovi dobri sta­novnici podvrgnuti najzloglasnijim obli­cima tortura i progona proživjeli najteže trenutke u višestoljetnoj tradiciji kontinu­iteta života na tom bajkovitom, mirisnom i plodnom prostoru Stoca i okoline. Stolac je “bošnjački Feniks”, koji je savladao sve barijere i opstrukcije najradikalnije hrvat­ske politike koja je stajala na kursu da se Bošnjaci nikada ne vrate u taj grad. Desilo se suprotno od svih procjena i očekivanja; bajkoviti grad na Bregavi obnovio je svoje urbano središte s veleljepnim džamijama i drugim spomenicima kulture, lijepim kamenim stambenim kućama, a iznad svega, u njega su se vratili Bošnjaci, i to u broju kao nigdje drugo u Hercegovini, vrativši tome gradu duh i dušu, i svih ovih godina ustrajno radili na izgradnji suživo­ta i obnovi međunacionalnog pomirenja. Kroz sistem gotovo jednonacionalne vlasti u općini u periodu od povratka doživjeli su sve oblike diskriminacije; od obrazo­vanja (dvije škole pod jednim krovom i poseban ulaz za bošnjačku djecu), nemo­gućnosti zapošljavanja u javnim državnim ustanovama do neizgradnje osnovne infra­strukture u mahalama i naseljima gdje su Bošnjaci. U međuvremenu je sazrela po­litička svijest i na scenu je stupila jedna nova snaga koja se okupila u jedan lokalni patriotski blok pod nazivom Inicijativa za Stolac, koja je odlučila politički se izboriti sa svom nepravdom koja se nanosi svim građanima Stoca od politike koja taj pro­stor vidi kao ekskluzivno svoj i na kojem u političkom smislu nema mjesta ni za koga drugoga. Islamska zajednica je pozdravila to građansko političko objedinjavanje jer je u njemu prepoznala ispravnu orijenta­ciju da se ostvari ravnopravnost Bošnjaka i svih drugih građana. Smatramo da je to zalog izgradnje dobrosusjedskih odnosa u budućnosti i pretpostavka suživotu i dugoročnom miru na ovim prostorima.

STAV: I Mostar se već dugo godina nalazi u svojevrsnoj zavrzlami i kolopletu neri­ješenih političkih pitanja. Svim političkim partijama iznimno je stalo do mišljenja islamske zajednice, tako da ste, htjeli ili ne, i vi sudionik tih procesa. Kakav je vaš odnos s gradskom administracijom, gradonačelnikom i s političkim subjek­tima u gradu?

DEDOVIĆ: Islamska zajednica iznosila je tokom protekle godine svoja stajališta o političkom uređenju grada Mostara u više navrata. Čvrsto ostajemo pri našim stavovima. Bošnjaci su dali sve od sebe da se sačuva multietnički Mostar. Vjerovali su u taj koncept, iskreno i bez kalkulacija, jer o drugim konceptima nikada nisu razmišljali. Ne razmišljaju ni danas, ali traže ono što je utvrđeno i u izvještaju Vijeća za provedbu mira. Traže da im se kao brojnom konsti-tutivnom narodu u ovom gradu da pravo da ne budu u poziciji podređenoga, kojem će neko drugi (nedobronamjeran) određivati standarde života i razvoja. Bošnjaci sa svima drugima žele komotan i funkcionalan grad za sve njegove narode i građane.

Trenutno je Mostar u zastoju i samo pri­vidno funkcionira, i mišljenja smo da ni­jednom dobronamjernom stanovniku ovo­ga grada to ne odgovara. Grad je općenito neuređen, zapušten, na svakom koraku susrećemo divlje deponije raznoga otpada, cvjeta nelegalna gradnja objekata. Mostar je važan turistički centar koji posjećuje sve veći broj gostiju iz čitavog svijeta, a da se tome s nivoa gradske administracije ne po­svećuje potrebna pažnja i da taj trend ne prati razvoj nužne infrastrukture i uspo­stave većeg reda u gradu. Gradska admi­nistracija potpuno se oglušila na zahtjeve Islamske zajednice da joj se omogući iz­gradnja centralne gradske džamije s kul­turnim centrom na mjestu gdje je nekada bio Lakišića harem i njegov vakuf, kao i na zahtjev da se Liska harem, koji je izno­va aktiviran u posljednjem ratu, ogradi i uredi. Nažalost, ti zahtjevi, iako su izraz potrebe i civilizacijske norme, osporeni su i predstavljeni kao politički zahtjevi oko kojih se u prigodnom trenutku, najčešće predizbornom, podignu tenzije i osnaži nacionalna euforija.

CENTRALNU ZONU MOSTARA ZAOKRUŽUJU U KORIST ISKLJUČIVO HRVATSKIH POLITIČKIH CILJEVA

STAV: Šta će biti s Lakišića haremom? Budući da se nalazi u centralnoj zoni Mostara, koja još uvijek nema regulacionog plana, hoće li biti kamen spotica­nja u Mostaru ako se ne nađe rješenje za sve zainteresirane strane. Koja su vaša očekivanja u tom smislu od gradske administracije i političkih faktora?

DEDOVIĆ: Gradska administracija ponaša se indoletno prema našim zahtjevi­ma u toj gradskoj zoni, naprosto ignorirajući činjenicu da smo mi zainteresirana strana u postupku. Očit primjer tome jeste izgradnja poslovno-stambene zgrade “Minipex” i najavljeni nastavak nelegalno započete gradnje Hrvatskog narodnog kazališta, a finalni je plan dovršetak također nelegalno započete gradnje konkatedralne crkve preko puta hotela “Ero”. Mislim da koriste okolnosti nepostojanja Gradskog vijeća, a i u mnogim službama vakuuma i nemiješanja sebi u posao službenika administracije i uprave, te da malo-pomalo centralnu zonu zaokružu­ju u korist isključivo hrvatskih političkih ciljeva. Neshvatljivo je da se tu radi mimo zakona, mimo procedura, a da se ipak gradi, dograđuje, i taj prostor privodi na­mjeni. Recimo, vi sad imate na tom prostoru između nelegalno započete, ali do­vršene zgrade “Minipex” i nelegalno započetu, ali i s najavom dovršetka zgradu Kazališta, jedan veliki prostor za parking kojim se ta površina uzurpira, razgrađuje i prekopava. Upravo na taj prostor mi polažemo pravo i zainteresirana smo stra­na. No, međutim, jednima se, po jednonacionalnim kriterijima, to omogućava, a drugima se, koji dosljedno poštuju zakonsku praksu i regulativu, to pravo ospo­rava. Izgradnja kolektora i prečistača otpadnih voda koja ide dionicom glavnog puta u toj neposrednoj blizini otkrila nam je postojanja skeletnih ostataka umrlih muslimana, desetine jasno uočljivih mezarova, nekoliko ulomaka nadgrobnih spo­menika. Obrisi i sastav zemljišta jasno upućuju da su to ostaci Lakišića harema, koji nije ekshumiran, a koji je austrougarska vlast oduzela za izgradnju pruge i že­ljezničkih zgrada. Zato smo zatražili zaustavljanje radova, uključivanje nadležnih organa i omogućavanje pristupa Islamskoj zajednici da se pristupi ekshumaciji pronađenih posmrtnih ostataka umrlih muslimana. To nam je u ovoj fazi radova i omogućeno. Međutim, mi tražimo da se kompletan lokalitet arheološki istraži i ubicira, da se utvrdi postojanje preostalih mezarova i zasigurno neekshumiranih tijela. S obzirom na to da kod ljudi postoji neinformiranost o historijatu tog lokali­teta i činjenica da su svakodnevno tuda prolazili automobilima preko neekshumiranog harema, to je izazvalo brojne reakcije običnih ljudi svih vjera, ali i stručnjaka arheologa koji kritički govore o projektu izgradnje kolektora, a da se prethodno, kako na ovom, tako i na drugim lokacijama, nisu tražila mišljenja ljudi od struke i nauke. Međutim, zabrinjava nas i šutnja i to što nema još reakcija javnosti i akte­ra na društvenoj sceni. Bojimo se ove šutnje i vakuuma u kojem se Mostar nala­zi. Tako prolaze brojne stvari, a da se niko ne bavi suštinom posla. To nije dobro. Nadam se da će naša svijest o teškoj situaciji u kojoj se nalazimo u Hercegovini izroditi stvaralačke porive, prije svega u mladim ljudima koji u sebi nose toplinu i dah voljene domovine da prije svega ostanu na ovom području i doprinesu nje­govom prosperitetu. Uloga naših političara na tom putu od velikog je značaja.

STAV: Šta je, po vašem mišljenju, potreb­no uraditi kako bi na najsvrsishodniji na­čin bila iskorištena energija i polet mla­dih, jer čini mi se da su upravo oni onaj najbolji dio našeg društva?

DEDOVIĆ: Nažalost, ne vidimo nikakvog niti kratkoročnog, a posebno dugoročnog plana koji bi davao veću motivaciju mla­dim ljudima i omogućavao im poticajne prilike da se zapošljavaju i organiziraju svoj život ovdje, a ne da ozbiljno razmiš­ljaju o odlasku. Doista nas to zabrinjava i svaki dan susrećemo mlade ljude koji nam se obraćaju s molbama i pitanjima u vezi s tim. Puno je mladih obrazovanih ljudi na tržištu rada s kvalifikacijama koje se ne traže. Naša je perspektiva turizam, ali je i Božiji dar ovog prostora i plodna zemlja od koje se oduvijek živjelo, a danas je zane­marena i malo obrađena. Poljoprivredne i sve druge stručne škole su pred gašenjem, dok interes za medicinskom strukom ra­ste zato što ona otvara mogućnost posla u inostranstvu. Uistinu, onda se s razlogom pitamo kakva nam je obrazovna politika, i uopće kakva nam je strategija? Realno, ne može samo državni sektor biti mjesto gdje se posao traži, zato se realni sektor treba ohrabrivati, i mladim ljudima davati edu­kacija i podrška da hrabro i odlučno pokre­ću poslove koji trebaju tržištu. Stočarstvo, poljoprivreda, voćarstvo, vinogradarstvo, sadnja ljekovitih kultura (smilje npr.) mogu biti itekako dobri izvori za pristojan život. Treba raditi. Ne treba čekati drugoga, već treba imati inicijativu.

STAV: S posebnim emocijama u vašim nastupima govorite o Bošnjacima istočne Hercegovine. oni su tamo svedeni goto­vo do biološkog minimuma. koliko i šta islamska zajednica može učiniti za njih?

DEDOVIĆ: To je bolna činjenica na­šeg naroda na tom prostoru, koju nosi­mo duboko urezanu u duši, moleći Boga dragoga da nam pomogne da žiška isla­ma ostane i da se otvore neki procesi koji će nas vratiti na te prostore da na njima iznova organiziramo naš vjerski, kultur­ni i društveni život onako kako su to či­nili naši preci stoljećima. Naš narod u istočnoj Hercegovini više je od jednog stoljeća u kontinuitetu izložen srpskom planskom zločinačkom programu etnič­kog čišćenja i on je u Drugom svjetskom ratu uveliko i realiziran, a u posljednjoj agresiji samo finaliziran. Još uvijek tra­gamo za posmrtnim ostacima oko 200 ubijenih Bošnjaka istočne Hercegovine iz protekle agresije, što je veliki broj s obzirom na njihovu ukupnu populaciju. Islamska zajednica je s džematlijama ura­dila veliki posao na obnovi velikog broja porušenih džamija, mekteba, drugih va­kufskih objekata, ograđivanja mezarja, evidencije vakufske imovine i uspostavi vjerskog života shodno prilikama na te­renu. Veliki nam je izazov da te objekte sačuvamo i džemate stavimo u funkciju onoliko koliko možemo. Podrška džemata iz domovine i iseljeništva koji djeluju u punom kapacitetu i s velikim brojem članova bila bi nam vrlo dragocjena, a ona bi se mogla efikasno ogledati u bra­timljenju, u nekim posjetama i izvođenju godišnjeg programa, naprimjer. Važno je da te prostore i ljude na njima ne ostavi­mo, osjećamo od kolike su važnosti naši odlasci na te udaljene i mahom raseljene prostore, prepoznajemo to u kontaktu s ljudima, pa i kad ne možemo puno uči­niti, važno je da s njima dijelimo dane i trenutke života na marginama društva. Ne odustajemo od tog prostora. Ustra­jat ćemo u borbi za očuvanje vakufskih nekretnina i s našim ljudima tražiti modele za oživljavanje nekih segmenata života. Imamo i zanimljive primjere, recimo u bilećkom kraju, iz kojeg to prisilno raseljavanje Bošnjaka traje još s početka XX stoljeća u krajeve tuzlanskog kraja u većini slučajeva, da nove generacije, inspi­rirane patriotizmom i voljom za svojom djedovinom, obnavljaju tamo porodična imanja i kuće. To nam ipak daje nadu da se neki iznenadni procesi mogu otvoriti i pokrenuti. Valja raditi i ne gubiti nadu. STAV: u odnosu na ranije godine, sudeći prema objavljenim vijestima, intenzitet je međureligijskih susretanja smanjen. Kako biste ocijenili kvalitetu odnosa s drugim vjerskim zajednicama? DEDOVIC: Tokom protekle godine ima­li smo dosta susreta, kontakata i saradnje s Eparhijom zahumsko-hercegovačkom i primorskom. Episkop Grigorije bio je otvoren za saradnju i jačanje odnosa među našim zajednicama. U proljeće smo u Bileći organizirali susret reisul-uleme Husein-efendije Kavazovića s episkopom Grigorijem, jer smo upravo iz te sredine u kojoj je najmalobrojnija muslimanska populacija u Hercegovini željeli odaslati poruku da smo i jedni i drugi opredijeljeni produbljivanju dijaloga i jačanju među­sobne saradnje. To se, naravno, pozitiv­no reflektira i na živote naših vjernika, ljudi se susreću, rade, posluju, puno im znače naši međusobni susreti i sastanci. O tome znamo iz iskustava i priča i Boš­njaka i Srba u Hercegovini. Vrlo znača­jan impuls međureligijskoj saradnji daje i Odbor za međureligijsku saradnju u Trebinju, a u kojem participiraju Islamska zajednica i Pravoslavna crkva. Katolička crkva u Hercegovini, organizirana kroz dvije hercegovačke biskupije, na čijem je čelu mostarsko-duvanjski biskup, ne iskazuje volju za učešćem u takvim međureligijskim odborima. Naši su kontakti s biskupijom prigodničarski i sporadični, svode se na moju božićnu čestitku mje­snom biskupu i njegovo slanje izaslanika - generalnog vikara na bajramske prijeme koje organizira Muftijstvo. To, naravno, nije dovoljno, s obzirom na golemi ge­ografski prostor na kojem se naše dvije vjerske zajednice susreću i gdje imaju organiziranu vjersku organizaciju, hije­rarhiju i vjerničku strukturu. Mi ostaje­mo pri stavu da se dijalog mora njegova­ti, da se zajednice trebaju otvarati, da je od neprocjenjive važnosti da mladi ljudi imaju priliku upoznati svoje vršnjake u drugim vjerskim zajednicama s kojima žive u istome gradu, jer sadašnje iskustvo odvojenih škola i nedovoljno integriraju- ćih procesa ne otvara priliku za to. Stoga, prepoznajemo od velike važnosti projekte koje pokreću naši prijatelji, recimo Itali- jani iz pobratimskog grada Montegrotto, za jednom takvom vrstom razmjene i ja­čanja saradnje među školama, univerzi­tetima i vjerskim zajednicama.

STAV: Vi ste ranije vrlo jasno kazali kako bosanskohercegovačkim muslimanima ne trebaju tuđe prakse. Koliko sve pri­sutnija javna polemiziranja, ali i etikete koje se prišivaju muslimanima optere­ćuje vaš rad i općenito društvenu scenu u Mostaru?

DEDOVIĆ: Takva su stremljenja vrlo štet­na. Nosioci tih ideja ili ne razumiju procese koje mi imamo na društvenoj sceni ili su vrbovani od strane nekoga nedobronamjer­nog koji želi unijeti razdor i podjele među našim narodom. Na temelju dosadašnje analize, mi ne vidimo drugo obrazloženje. A ovakav stav potkrepljujemo i činjenicom da su takve osobe za polje svoga djelovanja uzele prostore na kojima naši džemati djeluju u punom i brojnom kapacitetu, a da se nisu nikada pojavili s bilo kakvom inicijativom i programom rada koji su izložili Islamskoj zajednici da pomognu u oživljavanju i radu naših džemata u istoč­noj Hercegovini, recimo. Naprotiv! Polje svoga rada nepresušno usmjeravaju tamo gdje smo mi posijali sjeme i proizveli gotov proizvod, poput mladih u medresama i na fakultetima. Pametnom dovoljno da shva­ti suštinu. Podsjećam vas da smo prošlog ljeta iznijeli i naša jasna stajališta u vezi s pojavom obavljanja namaza na javnim po­vršinama i u nekim prostorima gostiju iz arapskog svijeta, što je pokrenulo različite polemike, komentare i zloupotrebe. Kaza­li smo da to nije praksa koju podržavamo, da tim ljudima fali informacija, prije svega od turističkih operatera koji ih dovode o zemlji u koju dolaze, o njenim narodima, kulturama i vjerama. Međutim, moramo imati u vidu da su to gosti koji su nama došli i da od toga mnogi u ovoj zemlji imaju koristi, bez razlike. Recimo, najmasovnije turističke grupe u Hercegovini obavezno idu na vodopad Kravice. Dolazak turista, bez razlike odakle su i ko su, govori u pri­log stabilnosti i sigurnosti zemlje, a to nam je svima važno.

STAV: Koji bi, po vašem mišljenju, ra­splet društvene zbilje za sve narode i sve građane u Hercegovini bio najsretniji?

DEDOVIĆ: Hercegovina je inspirativna sredina, na tom prostoru susreću se i isprepliću različiti narodi, vjere, kul­ture, jezici, bogato kulturno-historijsko naslijeđe, različiti tipovi klime koji omo­gućavaju da se u pola sata vožnje nađete i u mediteranskom i u kontinentalnom prostoru. To rijetko gdje imate, to su ve­like mogućnosti. Nažalost, ni približno iskorištene. U susretima s ljudima svih naroda i vjera ovog podneblja velika su očekivanja da se postigne politički i druš­tveni dogovor koji će ljudima omogućiti da pristojno žive od svoga rada, da budu sigurni i slobodni, i gdje niko neće na osnovu svog nacionalnog imena polaga­ti isključivo pravo da samo on dominira i vlada, a drugi da budu na marginama događaja.

STAV, broj 99, godina III, Sarajevo, 26.1.2017. godine

Zadnje vijesti

Jun 24, 2017

Održan seminar za profesore engleskog jezika TELTS 2017

U Behram-begovoj medrese je i ove…
Jun 24, 2017

Dječiji selam iz Srebrenice

Danas je u Čaršijskoj džamiji u…
Jun 24, 2017

Banjaluka: Svečano završena prva hafiska mukabela u džamiji Ferhadiji

Učenjem posljednjeg džuza Kur'ana…
Jun 24, 2017

Bajram-namaz sutra u 5 sati i 43 minute

Prema kalendaru Islamske zajednice…
Jun 24, 2017

Kako se klanja bajram-namaz

S obzirom da se bajram-namaz klanja…
Jun 24, 2017

Danas dženaza akademiku Ibrahimu Pašiću

U Sarajevu je jutros nakon teške i…
Jun 24, 2017

Mostar: Prelijepi ramazanski dani i aktivnosti u džematu Donja Mahala

Prelazeći preko Lučkog mosta, na desnoj…
Jun 24, 2017

Pred muslimanima je tek pravi posao nakon Corbynovog izbornog udara

Kao politički angažiran musliman ne…
Jun 24, 2017

Učenici od kojih možemo učiti: Poziv i drugim džematima

Učenici u mektebima džemata Kobilja…
Jun 24, 2017

TUZLA : Bajramske hedije za korisnike Doma penzionera

U petak, 23. juna u okviru redovnih…
Jun 24, 2017

Bajram-namaz na području Medžlisa Mostar

Bajram namaz na području Medžlisa IZ…

bbi magazin

bbi magazin