Pokušaj zaprečavanja demokratskog razgovora
Zato, u cilju da cijenjene čitaoce „Preporoda“ upoznamo o razlogu te šutnje i na taj način pomognemo u potpunijem razumijevanju teksta u rubrici „Uvodnik“ tog broja lista, želimo ukazati na nekoliko bitno važnih činjenica.
Organizatori seminara su bili: Institut za proučavanje tradicije Bošnjaka, Fakultet Islamskih nauka u Sarajevu i Centar za napredne studije. Osnovni cilj njegova organiziranja bio je da se unutar Islamske zajednice koja je, po svojoj naravi, „zajednica moralnih ljudi“, podrži i unaprijedi otvoren i pošten razgovor u punoj demokratskoj atmosferi o svim bitnim stvarima i pitanjima o kojima ona kao takva brine. Ili, drukčije kazano, cilj je bio da se putem neprestanog demokratskog razgovaranja otklanja svaki mogući strah od „ozbiljnog raspravljanja“ o svemu što se tiče svih nas, i kao pojedinaca i kao kolektiva. Zato je organizator(i) i zamislio da se nakon svake sesije, nakon svaka dva referata, vodi otvorena polusatna rasprava o pitanjima koja su u njima pokrenuta
Postoji samo jedan način izlaska iz stanja u kojem smo danas, a to je razvijanje procesa demokratskog razgovora u kojem će svi sudionici, načelno govoreći, biti s jednakim dostojanstvom. Ljudski razgovor podrazumijeva ravnopravnost ljudi, sudionika u njemu. Taj razgovor znači neprestano govorenje i slušanje. U njemu se ne može ni prednjačiti ni zaostajati osim na osnovi uvjerljivosti govorenog. On je suprotan govorenju u jednom smjeru (minber, radio, televizija, mitinzi, novine itd.), koje vazda kontroliraju nositelji veće moći.
Za taj priželjkivani razgovor postoje, smatramo, tri presudno važna principa. Prvo, svako ima, načelno govoreći, jednako pravo i odgovornost da javno, u prisustvu drugih, govori o zajedničkim pitanjima, i da bude (sa)slušan. Drugo, svi sudionici javnog razgovora moraju slušati jedni druge dok govore. Treće, za sva javna govorenja i činjenja mora postojati odgovornost, i to u obavezi da sve što se kaže ili učini podliježe ispitivanju i presuđivanju. Ničiji govor i činjenje u javnome prostoru ne mogu biti neupitni. Kada neko, svejedno ko je on, koristi svoje pravo govorenja, ali ne poštuje svoj dug slušanja onih koji su slušali njega, on čini nasilje i na taj način onemogućuje gradnju kolektivne svijesti.
Ovaj trenutak u našem životu, smatramo, jeste prava prilika „sviđanja računa“ s nama samima u otvorenom i demokratskom razgovoru. To je preduvjet gradnje kolektivne svijesti koja ne postoji u onoj mjeri da bi našem narodnom kolektivu od njegova ruba do središta osigurala samorazumijevanje bez kojeg nema odgovora na tri ključna pitanja u nas, a to su: vlastita samobitnost, vjerska posebnost i bosanskohercegovačka državnost.
Nakon izrečenog, izražavamo žaljenje što je cilj koji smo, kao organizatori seminara, sebi postavili i svojski mu svi težili unekoliko okrnjen spornim činom (čitaj: tekstom) g. Glavnog urednika. Mi nismo šutjeli iz kukavičluka, kako to on zaključuje, nego smo samo nastojali omogućiti svima koji su tog dana bili u amfiteatru FIN-a da mogu slobodno, bez imalo straha, kazati „licem u lice“ sve ono što smatraju bitno važnim. Šutjeli smo iz dubokog uvjerenja da vazda onaj koji govori zna sebe i ono što govori bolje od svih drugih kojima govori i koji ga slušaju. Prema tome, da se kojim slučajem i g. Glavni urednik tada odvažio izreći svoje mišljenje i objelodaniti osobni stav, bez obzira na njihov sadržaj, pravilo kojeg smo se držali (princip šutnje) važilo bi naravno i za njega. Nažalost, umjesto publici u amfiteatru FIN-a, on se radije odlučio (pro)govoriti čitaocima „Preporoda“. I, opet, umjesto da njih objektivno obavijesti o onome što se zaista spomenutog dana govorilo i slušalo u amfiteatru FIN-a, on postupa suprotno od toga nastojeći da vlastitu interpretaciju jednog iskaza izrečenog u toku javne rasprave predstavi svojim čitaocima kao neupitnu istinu. U poštenom obavještavanju i raspravljanju istina se nudi kao poruka; u svakom obliku manipulacije vlastita poruka se nameće kao jedina istina.
Prema tome, razlika između nas koji smo toga dana šutjeli i g. Glavnog urednika (koji je također „odšutio” svoje prisustvo na seminaru) jeste u slijedećem: Mi smo šutjeli jer smo za princip različitosti mišljenja („mišljenje u alternativama“); mi smo šutjeli jer smo pristalice stava da interesi moraju vazda biti usklađeni s istinom; i mi smo šutjeli jer smo protivnici prakse da nositelji moći svoje interese pretvaraju u jedinu istinu.
Uz iskreni selam!
U Sarajevu, 09.februar 2010. godine
Organizatori seminara
Mehmedalija Hadžić
Ismet Bušatlić
Ahmet Alibašić
