Ramazanska cestitka banner2 mali

Čemu mržnja!?

Čemu mržnja!?
06 Feb
2017

U dizanju nacionalističkih tenzija u proteklim godinama na tlu bivše Jugoslavije posebnu ulogu odigrala je i igra mržnje.

Proizvodnje mržnje bilo je u enormnim količinama. Ona je mobilizirala nacije i potakla  na zlo, rat i ubijanja. U tu svrhu mržnja je kroz javni diskurs doprijela do svih pora društva, od etničkog, jezičkog, vjerskog i svakog drugog određenja, od kolektivnog do pojedinačnog. Kroz medije i putem onih koji su slušali i služili  svojim vođama potaknuta je kolektivna mržnja i time proizvedeno 'potrebno'  neprijateljstvo. Razlozi za to pronađeni su u prošlosti gdje se  teza o mržnji mogla pronaći  u netrpeljivosti između „hrvatskog kraljevstva“ i „srpskog despotstva“, a sve na račun razvoja Bosne i bosanskog čovjeka. Namjera mrzitelja  Bosne bila je očito proizvesti mržnju spram zajedničkog života. Razmjere te i tolike mržnje potvrdile su se kroz  genocid, kulturocid, urbicid, elitocid, ekocid i sl. Kolike su one stvarno bile kazuje Roberta Baer, agent CIA-e: „Podmićivali smo stranke i političare koji su podsticali mržnju među narodima“. A, šta se stvarno iza te mržnje krije, on na portalu Novi  svjetski poredak  pojašnjava :“Jednostavno su od vas napravili robove. Sada morate uvoziti mnogo toga iz drugih zemalja, a budući da nemate novca morate ga posuđivati. To je suština cijele priče o Balkanu.“ Da nismo razumjeli ovu poentu i da  se od mržnje kao povoda nije odmaklo puno ni danas svjedoče nedavne nagrade i priznanja koja su dodijeljena onima koji su  mržnju sijali, a za šta su kažnjeni u sudu u Hagu. I, umjesto da bar osjećaju grižnju savjest, oni su u stilu „čega se pametan stidi tim se budala ponosi“, zločince zvanično u Banjoj Luci nagradili. Razumljivo - proizvođači mržnje nisu ništa drugo do profiteri rata. Svoje stečevine su nastavili štititi i vlast čuvati produbljavanjem novih podjela. Tako su, opet, pokrenute mnoge negativne misli i emocije. Otuda možemo govoriti o netoleranciji, nepravednosti,  agesivnosti, zavisti, sebičnosti, diskriminaciji, korupciji i sl. No, kako reagirati? Da li trebamo biti kao oni koji huškaju i vrijeđaju? „Ako se na mržnju mržnjom odgovara, kako će se ta mržnja završiti“,  pita se Konfučije. Mržnja može samo dalje rađati nasilje i agresiju. Osloboditi se nje (mržnje) nameće se kao nužnost. Međutim, ona je duboko usađena u psihi čovjeka i teško ju je iskorijeniti. Osjećaj koji nagoni da se nekome čini zlo je bolest koju nije lahko izliječiti. „Mržnju treba proučavati i suzbijati kao opaku bolest“ tvrdi dr. Borben Uglešić (neuropsihijatar). Ona svog nositelja stalno tjera u njegovoj ludoj ambiciji da dosegne maksimum. Još kad se uzme u obzir da se to učilo u školama i da su veličani jedni uspjesi nauštrb drugih - procesi otklanjanja uzroka, moramo priznati, složeni su i dugotrajni. Devijaciju uma te naravi, danas, uočavamo u  širenju mržnje putem interneta, globalne mreže. Zasigurno, opasnost je to po ljudski potencijal i uopće po civilizaciju. Istraživanja koje je proveo Helsinški odbor za ljudska prava ukazuje da su najčešći razlozi ispoljavanja mržnje nacionalna pripadnost (47%), politička pripadnost (17%), seksualna orijentacija (23%) i društveni status (13%).

Naravno,  nije sve do nas i ne trebamo za sve kriviti i osuđivati naše susjede, s lijeve i s desne strane. O ljudima se ne sudi  na osnovu njihove pripadnosti ili opredjeljenja. Ako nekoga ne poznajemo, onda nije primjereno imati mišljenje o njemu na osnovu nekih  ustaljenih stavova i predrasuda. Doduše, zločini se čine u ime jedne nacije, ali svi ljudi nisu isti. Kukolj od žita se može izdvojiti samo kada se zna šta je žito, a šta kukolj. Pojedinci mogu imati sposobnost mržnje, ali oni u pravilu ne  shvataju svoje  mogućnosti. Ograničeni su i suštinski nesretni ljudi. Oni mogu privući samo slabije od sebe. Zato se ne treba spuštati na njihov nivo i mrziti na način kako to oni rade. Njihova mržnja  će ih još samo  više izolirati i učiniti agresivnijim. Odbacivanje mržnje pretpostavlja našu otvorenost. Kad slobodno promišljamo tada i naš mir i sreća neće zavisiti o vanjskom svijetu i on je faktički neće moći razoriti. Upravo, Sigmund Frojd definira mržnju kao svojstvo ega koja želi uništiti izvor svoje sreće. Kad ego shvati da nesreća ne dolazi spolja, nego iz unutrašnjeg svijeta tad nastaje mržnja. Na nju ponajviše utječe nedostatak sreće, strah i neznanje. Što je manje sreće više je mržnje. Što više znamo o drugima i drugačijima manje će biti straha i time manje mržnje. Razumljivo- mržnja nas ne može učiniti boljim od drugoga. Bolji se može biti tek ako budemo pravedni. Allah dž.š. kaže: „O  vjernici dužnost prema Allahu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudimja nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna šta činite“. (el-Ma'ida, 8.).

Selman Selhanović

Selman Selhanović  je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, odsjek za komparativnu književnost i filozofiju, a magistrirao na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Doktorsku disertaciju „Porodica i društvo u svjetlu ekonomsko propagandnog diskursa“ odbranio je 2014. godine. Dugogodišnji je novinar. Bio je urednik na TV Hayat, urednik lista novinara BH journalist , te prvi  je glavni i odgovorni urednik Bošnjačkog avaza, koji je prerastao u Dnevni avaz. Od 1994. godine je član redakcije Preporoda. Surađuje sa mnogim listovima i časopisima, piše književne kritike i recenzije, a objavio je više knjiga.

Email: selman@rijaset.ba 

Mišljenja