Srebrenica majke 1

Glas imama: Gdje smo zagubili logiku?

Glas imama: Gdje smo zagubili logiku?
23 Nov
2015

Iz redovne rubrike Glas imama, piše: Abdulgafar ef. Velić, imam Medžlisa IZ Sarajevo

 

 Knjige iz logike i o logici vjerovatno su najpoznatija bošnjačka djela kako u muslimanskom tako i nemuslimanskom svijetu. Bošnjaci su imali brojnu ulemu, koja je pisala tefsirska, hadiska, fikhska i dr. djela, međutim djela iz logike dobijala su posebna priznanja i pažnju. Iako su pisana na arapskom i turskom jeziku, djela Bošnjaka iz logike prevođena su i na evropske jezike. Komepedijum iz logike Hasan Kafije Pruščaka, Komentari sunčanog traktata od Muhammeda Alameka, a kasnije i od Šejha Juje, bili su obavezna literatura i udžbenici u školama u cijelom Osmanskom carstvu, ali i velikim zapadnoevropskim obrazovnim centrima. Bosanski franjevci bi nakon povratka sa školovanja iz Venecije ili Beča kazivali svojim komšijama u Bosni da im je udžbenik iz logike Hasana Kafije bio nezaobilazna i važna literatura.

 

Objavljuju se knjige u kojima je najmanje fikha i logike.

Ajeti i hadisi taksativno se navode, te se i zaključci izvode prostim sabiranjem i oduzimanjem.

Stotinama su se godina u Bosni nastavni kurikulumi zasnivali na logici, od mekteba (osnovnih), preko medresa (srednjih) i svakako u višim školama. Ti nastavni programi rađali su u Bosni velike i čuvene fakihe, razborite hatibe, vrsne pjesnike. Nekada se logika u drugim društvima i narodima poistovjećivala s herezom dok se u Bosni ova disciplina posebno njegovala i izučavala. Stoga u Bosni nijedna ekstremna ideologija nije mogla zaživjeti i opstati. Sve te opasnosti, neprirodnosti i nelogičnosti naši su alimi uvijek na vrijeme prepoznavali i zaustavljali.

Naš narod cijenio je svoju ulemu, slušao savjete i upute, prema njima svoj život organizirao. Na posebnom stepenu poštivanja bili su fakihi. Cijenio se dar razumijevanja vjere. Zbog te od Boga podarene deredže, fakihi su bili posebno poštivani i cijenjeni u narodu. Nakon smrti svojim fakihima Bošnjaci bi podizali najljepša turbeta, a po njima bi i mezaristani nosili naziv, kako je to slučaj s Alifakovcem. Danas su u trendu neke nove knjige i neki novi profili alima. Objavljuju se knjige u kojima je najmanje fikha i logike. Ajeti i hadisi taksativno se navode, te se i zaključci izvode prostim sabiranjem i oduzimanjem. Povodi objave i socijalni ambijent u kojima se objavljuju ajeti i kazuju hadisi potpuno su zanemareni i izostavljeni. Propisi islama postavljaju se kao cilj, a ne kao sredstvo do cilja. Džihad se razumijeva kao cilj, a ne kao sredstvo za postizanje cilja. Korištenje misvaka postavlja se kao cilj, a ne sredstvo do cilja, tj. do čistoće zuba, te se islamijjet mjeri po tome ko nosi misvak, ko je pustio bradu i ko pušku nosi u džihadu, bez obzira što takvo razumijevanje i takav pristup u većini slučajeva veliku štetu nanosi kako džematima, tako i muslimanskim narodima i cjelokupnom Ummetu.

 Zbog svih ovih pojava i društvenih procesa, kao nikad do sada, potrebno nam je novo tumačenje starih knjiga koje će dekonstruirati i deligitimizirati sve te nakaradne i pogrešno postavljene premise i teorije. Kao prvo trebali bismo krenuti s mektebima i nastavom u našim školama. Našu djecu trebamo učiti jednostavnom, prirodnom i prihvatljivom razumijevanju vjere, vremena i prostora gdje živimo. Trebamo ih učiti da sve što je nakaradno i što šteti dostojanstvu i interesima naših džemata, opasno je i suprotno poruci naše plemenite vjere. Prije svega, to je najvažnija lekcija, trebamo ih učiti da budu humani, da se lijepo ponašaju, da budu disciplinirani i ozbiljni. To je prvi i osnovni cilj naših obrazovnih ustanova, ostalo nastavno gradivo i sve druge lekcije dolaze poslije.

 Također i hutbe su važan segment u odgajanju i osvještavanju naših džemata. S džumom završava jedna i počinje druga dionica našeg svakodnevnog života. Petkom naši ljudi sumiraju sedmicu koja je iza nas i pokušavaju da stvari gledaju unaprijed, barem jednu sedmicu. Džuma namaz i kur'anski toponimi na koje hatib svoj džemat vodi tokom hutbe, pomaže im da se više izdignu i da bolje, dalje i bistrije gledaju. Stoga, hutba nije sama po sebi cilj, ona je važno i obavezujuće sredstvo do cilja. S džumom se prethodne sedmice i godine sagledavaju, pouke se izvlače, te se sve to kapitalizira. Cilj hutbe jeste da poslije džume ljudi krenu u nove staze, svjesniji, razumniji, svježiji, energičniji i, što je najvažnije, zreliji.

Cijeli tekst u Preproodu od 15. novembra

 

Označeno

Zadnje vijesti

Apr 30, 2017

Sabina Veladžić: Nacionalna kultura je komercijalizovana, oplođena turbofolkom

Dakle, bošnjačkom historičaru i kada se…
Apr 30, 2017

Arhetipovi bosanske naivnosti

Teško se pomiriti sa činjenicom da je…
Apr 30, 2017

Nad zatočenicima u logorima u Prijedoru je izvršen genocid

Na hiljade prijedorskih Bošnjaka i…
Apr 30, 2017

Praznik prinošenja žrtve trbuhu

Ne treba biti nešto posebno pronicljiv…
Apr 30, 2017

Primjer ljepote - džemat Charlotte

U petak navečer, 28. aprila ove godine,…
Apr 29, 2017

Kult "šejhova" bosanskih pseudoselefija

Prije, otprilike godinu dana, na…
Apr 29, 2017

Tiraž „Sarajevskog uvoda u arapsku filozofiju“ rasprodat na sajmu

Održan 29. Međunarodni sajam knjiga
Apr 29, 2017

Predivan projekat: Dobročinstvom u susret ramazanu

Dobročinstvom u susret ramazanu…
Apr 29, 2017

Kontinuitet genocidne ideje u Prijedoru ogleda se u kršenju ljudskih prava

Saopćenje Instituta za istraživanje…
Apr 29, 2017

Vrelo Bune: Promoviran Prijevod i komentar Mesnevije Ahmeda Mešića

Prijevod Mesnevije glasovitog učenjaka…
Apr 29, 2017

Mekteb i vjeronauka u korijenu našeg identiteta

Muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović je…
Apr 29, 2017

Pedeset srednjoškolaca na Susretima prijateljstva

Pod pokroviteljstvom Mostarskog…

bbi magazin