Bajram baner mali

Mezhebi: Razlozi razilaženja i važnost faktora prostor-vrijeme

  • Autor  Fadil Maljoki
  • Objavljeno u Teme
Mezhebi: Razlozi razilaženja i važnost faktora prostor-vrijeme
08 Dec
2016

Drugi dio teksta Kako razumijevati mezhebe

Različitost mišljenja u fundamentalnim islamskim naukama općenito i u islamskom pravu posebno direktno proističe iz određenja islama kao antiklerikalne religije, mogućnosti različite interpretacije osnovnih izvora islama, te obaveze najučenijih da upražnjavaju idžtihad i daju odgovore na nova pitanja i probleme na osnovu metodologije, principa i intencija islamskog prava. Muslimani se ne razilaze u temeljnim principima islama izvedenim iz Kur'ana i Suneta, kao što su vjerovanje u Allaha i Njegove poslanike, upućivanje na dobro i odvraćanje od zla, zabrana nanošenja štete drugima, obavljanje namaza, davanje zekata itd. Razlike postoje u specifičnim detaljima prakticiranja islama. Svi pravnici se slažu da je sabah-namaz stroga obaveza i da ima četiri rekata (dva rekata sunneta i dva rekata farza), ali se razilaze po pitanju učenja kunut-dove na sabahskom farzu (šafije smatraju da je sunnet učiti kunut-dovu na sabah-namazu). Svi pravnici se slažu da ubica ne nasljeđuje ubijenog, ali postoje razlike u definiranju ubistva. Neki će insistirati na tome da samo ubica koji je svjesno i namjerno izvršio čin ubistva nema pravo da naslijedi ubijenog (malikije), dok će drugi zaključiti da izraz ubica upućuje na sam čin ubistva bez obzira na namjeru i druge fakore, pa će se svako ubistvo smatrati zaprekom za nasljeđivanje (hanefije).

 

Sami osnivači mezheba su pod uticajem drugih i drugačijih okolnosti mijenjali svoje stavove o određenim pravnim pitanjima.

 

Kur'an i hadis pružaju mogućnost različite interpretacije u specifičnim detaljima prakticiranja islama jer sadrže jasne i manje jasne izraze (vuduh), različite implikacije izraza (dilalat) i izraze različitog opsega (šumul). Kur'an koristi homonime (mušterek), sinonime (muteradif), jednoznačne riječi (mutevati') i nejednoznačne riječi (mutezajil). Muhammed, a. s., je, pored toga što je bio poslanik, bio i vojskovođa, sudija, Arap koji je živio u 6. i 7. stoljeću u Mekki i Medini.  Validni hadisi su klasificirani  na najpoznatije (mutevatir), poznate (mešhur) i hadise sa pojedinačnim lancima prenosilaca (ahad). Osnivači mezheba prihvaćaju najpoznatije i poznate hadise, ali zauzimaju različita gledišta po pitanju hadisa sa pojedinačnim lancem prenosilaca (ahad). 

Četverica imama su pri derivaciji šerijatskih propisa, pored primarnih izvora (Kur'an i Sunnet), koristili i sekundarne izvore, kao što su konsenzus (idžma), analogija (kijas), interes (masleha), pravna preferencija (istihsan), pravna prevencija (sedd ez-zera'i) itd.,  čije su prihvatanje temeljili na dokazima iz primarnih izvora. Hijerarhija sekundarnih izvora islamskog prava nije ista u svim mezhebima. Npr. Imami Malik je jedini koji uzima praksu stanovnika Medine kao izvor islamskog prava. Čak i kada su prihvatali iste sekundarne izvore kao dokaz, oni su ih različito interpretirali i primjenjivali. Kod hanefija i malikija pravna preferencija (istihsan) predstavlja neovistan izvor, dok se kod šafija smatra produžetkom analogije (kijasa).[9] Ovo su samo neki od razloga razilaženja koji svoj izvor imaju u razumijevanju, definiranju i kategorizaciji primarnih i sekundarnih izvora.

Islam je progresivna i dinamična vjera, i ima potencijal da svojom fleksibilnošću, obuhvatnošću i općenitošću odgovori potrebama ljudi u različitim vremenima i na različitim prostorima. Islamski mislioci su kroz intelektualni napor i uzimajući u obzir fundamentalne principe islama i vremensko-prostorni faktor iznalazili načine da islamski vrijedonosni sistem prevedu u programe i učine ga prihvatljivim u njihovim društvima. Ulema, vodeće figure različititih islamskih nauka, nikad nije odbacivala historijsku i kontekstualnu interpretaciju Objavljene Riječi i Poslanikovih govora i djelovanja. Prilikom razmatranja određenih pitanja, ulema je uvijek upućivala na kontekst, povode i hronologiju objavljenih ajeta. Premda neki tekstovi ili propisi transcendiraju ljudsku historiju u kojoj su primljeni, sadržaj bezvremenih principa iz određenih ajeta i hadisa ne može biti deriviran ukoliko se ne uzmu u obzir njegove veze sa društvenim i historijskim kontekstom objave. [10] Jedan od temeljnih zadataka mudžeddida[11] i mudžtehida je da razluče promjenljivo od nepromjenljivog (es-sabit i el-mutegajjir), univerzalne principe od modela u kojima su univerzalni principi realizirani, te područje vjerovanja i obredoslovlja (akide i ibadata) kojem mudžtehidi nemaju šta dodati ili oduzeti, od područja društvenih poslova (mu'amelata) u kojem vremensko-prostorni ambijent igra veliku ulogu.[12]

Princip dopuštenosti (sve je dozvoljeno osim onoga što je Tekstom zabranjeno) u području društvenih poslova (mu'amelat) otvara pravnicima široke mogućnosti interpretacije pravnih normi i društvenog konteksta u kojem su realizirane. Razlučiti karakteristike društvenog konteksta od djelotvornog razloga ('ille), cilja, smisla  određene pravne norme neophodan je uslov za primjenu islamskih principa i pravnih normi u različim vremensko-prostornim okvirima.

Sami osnivači mezheba su pod uticajem drugih i drugačijih okolnosti mijenjali svoje stavove o određenim pravnim pitanjima. Imam Šafija je imao najbogatije iskustvo od četvorice imama zahvaljujući izučavanju različitih nauka i putovanjima po islamskom svijetu. Kada je iz Iraka došao u Egipat susreo se sa drugačijim geografsko-kulturnim prilikama zbog kojih je promijenio svoj prijašnji fikh ostavljajući nepromijenjenim samo dvadeset tačaka. Zbog toga je knjigu El-Umm (Majka), u kojoj je izveo fikhske propise iz različitih oblasti islamskog prava na osnovu metodologije koju je teorijski obrazložio u knjizi Er-Risala (Poruka),  napisao dva puta, u Iraku i u Egiptu. Prva verzija ove knjige, napisane u Iraku, se uveliko razlikuje od druge koja je napisana u Egiptu.[13]

Neka pitanja koja se nameću savremenim islamskim misliocima poput savremenih ekonomskih sistema, kloniranja, djece iz epruveta i banaka spermi itd. su bez presedana u historiji islamskog prava. Nezamislivo je preuzimati ideje Imami Malika i njegovih savremnika iznesenih u Medini i tranponirati ih na savremeni ekonomski sistem. Primjena medinskog tržnog sistema na savremene ekonomske i finansijske situacije rezultirat će siromaštvom i sprečavanjem ummeta da izađe u susret osnovnim zahtjevima ljudi.

Osnivači mezheba su svoje fetve donosili u skladu sa dihotomnom podjelom teritorije na darul-islam (kuća islama) i darul-harb (kuća rata). U vremenu kada milioni muslimana napuštaju svoje domove da bi se nastanili u zapadnim zemljama zbog boljeg životnog standarda, kada se mnoge muslimanske zemlje bore sa nedovoljnom razvijenošću, siromaštvom, političkom torturom, nepismenošću i kada uveliko ovise od zapadnih zemalja, koncept dihotomne podjele na kuću islama i kuću rata je nesavremen. Stoga, mnoge fetve donešene pod uticajem ove podjele i političko-društvenih odnosa u tom periodu danas postaju nesavremene i neprimjenljive. Jedna od takvih fetvi je nepriznavanje svjedočenja nemuslimana u mnogim slučajevima, a pogotovo kada je to svjedočenje usmjereno protiv muslimana. Mnogi reformatorski nastrojeni islamski mislioci, poput Mahmuda Šeltuta, će nastojati da ove fetve objasne neprijateljskim odnosom muslimana i nemuslimana u to vrijeme, tvrdeći  da se svjedočenje nemuslimana može prihvatiti gdje je potrebno, a jedini uvjet za prihvatanje takvog svjedočenja je da svjedok bude istinoljubiv i pouzdan.[14]

Osnivači mezheba su iznosili svoja mišljenja o pitanjima direktno povezanim sa poznavanjem empirijskih nauka koje u to vrijeme nisu bile na zavidnom stupnju razvoja. Reprezentativni primjeri ove vrste njihovog idžtihada ograničenog nepoznavanjem empirijskih nauka su njihova mišljenja o najdužem trajanju trudnoće, abortusu prije udahnuća duše, periodu koji treba da protekne da bi se žena ponovo udala u slučaju nestanka muža itd.

Umjesto zaključka

        

Interpretacija izvora islama i pravne teorije od strane četverice imama ima enorman uticaj na religijsku praksu muslimanskih zajednica. U određenim muslimanskim zajednicama, u prošlosti i sadašnjosti, pravno mišljenje jednog od ovih imama se smatralo i smatra neprikosnovenim autoritetom i „objavljenim znanjem“ bez ikakve evaluacije i kontekstualizacije. Zagovornici ovakvog usmjerenja, bez ikakvog geografskog i historijskog konteksta, pravne metodologiju i propise, ustanovljene u 2. i 3. stoljeću, transponiraju na savremena pitanja i probleme. Zanemarivanje vremenske i prostorne uslovljenosti određenih mišljenja je za rezlutat imalo nemogućnost primjene islamskih principa i intencija u konkretnim društveno-historijskim okolnostima. Mezhebska privrženost u svojoj najekstremnijoj varijanti je Kur'anu i Sunnetu, dvoma osnovnim izvorima, dala status podržavajućih dokaza pravnih mišljenja određenog imama.

S druge strane, određeni pojedinci, grupe i pokreti u muslimanskoj zajednici su zagovarali „vraćanje Kur'anu i Sunnetu“ bez ikakvog posredništva i razmatranja mišljenja islamskih učenjaka. To je često dovodilo do zanemarivanja bogate islamske tradicije, parcijalne interpretacije bez sagledavanja cjelokupnog konteksta, tumačenja principa vjere od strane nekvalificiranih pojedinaca, „pravnog haosa“ krcatog kontradiktornostima i simplifikacijom kompleksne pravne nauke. Predstavnici ove provenijencije su pod plaštom „neposredne derivacije“ znanja i propisa iz Kur'ana i Sunneta diskreditovali osnivače četiri mezheba i druge učenjake i njihova sofisticirana i dosjetljiva mišljenja i rješenja za razna pitanja i probleme sa kojima su se muslimani kroz historiju susretali, a njihove sljedbenike optuživali za „slijepo sljeđenje i pripisivanje autoriteta nepogrešivosti onima kojima taj autoritet ne pripada“.

Kada je u pitanju naš odnos prema tradiciji četiri mezheba, moramo imati na umu sljedeća načela:

1. Između objavljenog Teksta (u što spada Kur'an i Sunnet) i pravničke interpretacije se nikad ne smije stavljati znak jednakosti. Pojedinačna ili kolektivna mišljenja jednog broja islamskih učenjaka nemaju autoritet objavljenog Teksta i, posljedično tome, neoborivog argumenta zbog toga što su rezlutat ljudskog razumijevanja, percepcije i shvatanja „objavljenog znanja“.

2. Vrlo je bitno napraviti razliku između područja vjerovanja i obredoslovlja (akide i ibadata), gdje je sve zabranjeno osim onoga što je potkrijepljeno ajetom, hadisom ili dokazom (delil), i područja društvenih poslova (mu'amelat), gdje je sve dopušteno, izuzev onoga što je zabranjeno tekstualnim izvorima.  Područje društvenih poslova otvara široke mogućnosti kreativnosti i istraživanja. U tom području su mišljenja islamskih učenjaka uveliko uslovljena faktorom prostor-vrijeme i njihovim pogledom na svijet (društveni odnosi, ekonomski sistemi, razvijenost nauke, karakter i sklonosti učenjaka itd.).

 3. Shodno potonjim načelima, neophodna je kontekstualzacija i valorizacija mišljenja i fetvi donešenih u različitim vremenskim i prostornim okvirima od strane islamskih pravnika prije nego se one proglase ispravnim i važećim.

 4. Imajući u vidu sve rečeno, islamski učenjaci su prema pravnim mišljenjima osnivača mezheba zauzimali jedan od sljedeća četiri stava prilikom razmatranja njihovih mišljenja i odlučivanja o pravnim pitanjima: a) Prihvatali su mišljenje osnivača mezheba čija se pravna mišljenja primjenjuju na određenojj teritoriji, b) Prihvatali su mišljenje jednog od osnivača mezheba (Et-tehajjur), c) Kombinovali su mišljenja osnivača mezheba (Et-telfik)[15], d) Odbacivali mišljenja osnivača četiri mezheba i primjenjivali pravna rješenja koja u određenim vremensko-prostornim okvirima više odgovaraju intencijama šerijata i interesima muslimanske zajednice.

 


[9] Džasir Avde, Intencije šerijata kao filozofija islamskog prava, preveo Nedim Begović, El-Kalem i CNS, Sarajevo, 2012., str. 145 – 229.[10] Tarik Ramadan, Radikalna reforma, Centar za napredne studije i El-Kalem, Sarajevo, 2011.,  str. 13 - 16[11] Obnovitelj vjere, onaj ko nastoji da otkrije univerzalnu islamsku poruku, njen etički sadržaj i više ciljeve u konkretnim kulturno-historjskim okolnostima. Ova riječ je u glagolskom obliku upotrebljena u hadisu: Allah će ovoj zajednici svakih sto godina poslati nekog/neke ljude ko/koji će joj obnoviti (judžeddidu) vjeru (Ebu Davud)[12] T. Ramadan, nav. dj., str. 28 - 33[13] Amr Halid, Muslimani su jedni drugima braća, Ilum, Bužim, 2009., str. 229[14] Kate Zebiri, Mahmud Šeltut i islamski modernizam, u Kur'an u savremenom dobu, priredio: Enes Karić, El-Kalem, Sarajevo, 2000., II tom, str. 435[15] Npr. kada je neko predvođen u namazu, nije mu dopušteno da uči Fatihu po hanefijskoj pravnoj školi, dok je učenje Fatihe u namazu koji se klanja za imamom u skladu sa šafijskom pravnom školom. Telfikski pristup bi se sastojao u nedopuštanju da se Fatiha uči na rekatima kada imam uči glasno , ali se dopušta da se uči za vrijeme namaza kada imam uči u sebi (Taha Jabir al-Alwani, Idžtihad, El-Kalem i CNS, Sarajevo, 2008. godine, str. 38)

Zadnje vijesti

Jun 26, 2017

Srbija: Kampanjom "Za 1000 osmijeha" obradovana i djeca u Loznici i Krupnju

Uprava za vanjske poslove i dijasporu i…
Jun 26, 2017

Kada hafizi okupljaju džemat

U toku mubarek mjeseca u Tuzli su se…
Jun 26, 2017

Kolektivno se iftarilo i u Glamoču

Posljednjih nekoliko godina u cijeloj…
Jun 26, 2017

Udruženje žena MIZ Livno: Kreativna sadaka u zadnjoj trećini ramazana

Aktivistice Udruženja žena MIZ Livno…
Jun 26, 2017

Livno: Bajramski paketići za svu mektebsku djecu

Medžlis IZ Livno već drugu godinu…
Jun 26, 2017

Muftija Dedović: Šehitluci trebaju biti zaštićeni od sveg što im nije primjereno

Obilaskom šehitluka na području Mostara…
Jun 26, 2017

Šehidi su ostavili u emaneti svoje porodice i našu domovinu

Pred nama su dani nastupajućeg…
Jun 24, 2017

Održan seminar za profesore engleskog jezika TELTS 2017

U Behram-begovoj medrese je i ove…
Jun 24, 2017

Dječiji selam iz Srebrenice

Danas je u Čaršijskoj džamiji u…
Jun 24, 2017

Banjaluka: Svečano završena prva hafiska mukabela u džamiji Ferhadiji

Učenjem posljednjeg džuza Kur'ana…

bbi magazin

bbi magazin