Odgovor:

Iako smo u principu protiv rasprava (mudrovanja) takvog tipa, ipak ćemo odgovoriti na spomenutu „dilemu“, budući da vjerovatno ima više osoba, ili možda tip osoba, koji razmišljaju na sličan način. Klanjanje namaza je stroga obaveza i nije uvjetovana nečinjenjem ovog ili onog grijeha. Nema nepogrješivog klanjača među ljudima. Čovjek ima sklonosti, i tako se najčešće i ponaša, da čini i dobro i zlo. Vjera sa svojim propisima pomaže mu da strana dobra u njemu preovlada i dovede ga do spasa na oba svijeta. Namaz je u tom pravcu nezamjenjiv ibadet. U suri El-'Ankebut, 45. ajet, Uzvišeni kaže: „...i obavljaj namaz, namaz zaista odvraća od razvrata i od svega što je ružno...“. Uzvišeni putem namaza i ostalih ibadeta odvraća čovjeka od ružnih djela, dok ga šejtan, putem alkohola i drugih grijehova („...vino, i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste spašeni bili.“ - El-Maida, 90), navraća na zlo i ružna djela. Prije definitivne zabrane konzumiranja alkohola vjernicima je bilo samo zabranjeno da se približavaju namazu u stanju pijanstva, ali im namaz nije stavljen van obaveze. Smisao spomenute zabrane jeste odvraćanje od konzumiranja alkohola kao jedna od etapa na putu njegove konačne zabrane, koja je uslijedila u suri El-Maida. U slučaju da i danas neki musliman čini haram konzumiranja alkohola, spomenuta zabrana približavanja namazu u stanju pijanstva ostaje na snazi. Nakon triježnjenja, uz pokajanje, obaveza je naklanjati propuštene namaze. Konzumiranje alkohola je haram, ali planirati već od jutra konzumiranje alkohola navečer (uz razmišljanje o izostavljanju namaza) i ustrajati u tom planu, jeste mnogo veći grijeh, zato što potpada pod pojam „ustrajnost u grijehu“ o kojem se govori u suri Alu 'Imran, 133-135: „I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju - a Allah voli one koji dobra djela čine - i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole -  a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah?  - i koji svjesno u grijehu ne ustraju...“.Prema tome ustrajnost u grijehu je mnogo opasnija od trenutne slabosti koja zadesi čovjeka i koju iskoristi šejtan te ga navede na činjenje grijeha. Vjernik se u takvoj situaciji Allaha sjeti i oprost za grijehe svoje zamoli. Razmišljanje o ostavljanju namaza zbog spomenutog „plana“ jeste zapravo šejtanski plan da čovjeka drži ustrajno u grijehu i da mu ne dozvoli da preispita taj svoj „plan“ i da na vrijeme odustane od njega. Jer, valja Gospodaru na sedždu, a to se u stanju pijanstvu ne može. Klanjanje i ostavljanje namaza se, dakle, ne mogu nikako porediti. To su dvije suprotnosti. Najgora je varijanta propuštati namaz i uz to činiti dodatni grijeh konzumiranja alkohola. Ne može se ono što je farz izostavljati zbog namjere činjenja harama i to još tretirati nekim boljim rješenjem, odnosno manjim zlom. Izostavljanje namaza je veći i teži grijeh od konzumiranja alkohola. Manje je zlo učiniti jedan, nego učiniti dva grijeha (propuštanje namaza i konzumiranje alkohola). U namazu je nada da će odvratiti čovjeka od ružnih djela, a bez njega je to mnogo teže i neizvjesnije.