Odgovor: 
Sud o šerijatskom tretmanu promoviranja (reklamiranja) knjiga, časopisa, novina, CD/DVD i sl. u džamiji može se donijeti samo na osnovu analogije, tj. analogno zabrani trgovanja i oglašavanja u vezi imovinskih pitanja u džamiji. Općepoznato je da ni Kur’an ni Sunnet ne govore o promociji knjiga u džamiji i da takva manifestacija u vrijeme objavljivanja Kur’ana i nastanka Sunneta nije postojala te da se zaključak o njenoj ne/dozvoljenosti može izvesti samo na temelju analogije. Najbliži propis, kao osnova moguće analogije, jeste onaj o zabrani oglašavanja u džamiji u slučaju zalutale životinje koji se spominje u hadisu. Da li je knjiga i sl. u pitanju spomenute vrijednosti primarno roba ili je primarna njena poruka, sadržaj, ideja, ili i jedno i drugo čine nerazdvojni dio paketa, pitanje je koje je podložno procjeni i ocjeni. Shodno tome kako ko gleda na knjigu, slijedi i sud o naznačenom pitanju, i to samo na temelju analogije, koja u ovom slučaju nije tako očita, da je bez dvojbe možemo odmah prihvatiti. Ako knjigu posmatramo kao običnu robu, onda je njena promocija u džamiji promocija robe, što je zabranjeno. Ako na knjigu gledamo kao na zbir ideja, poruka, korisnih informacija i savjeta, onda njena preporuka i promocija spada u nasihat, što je dozvoljeno i u džamiji i van džamije. Ako je posmatramo iz oba ugla, dvodimenzionalno, onda se gleda na preovlađujuću dimenziju. Budući da je teško procijeniti, šta je preovlađujuće u svakom konkretnom slučaju, posebno kada knjigu promovira autor ili izdavač koji je istovremeno i prodaje, smatramo da bi bolje bilo izbjegavati promocije koje su istovremeno i prodajnog karaktera u džamijskom prostoru predviđenom za klanjanje. Naravno, ne treba tu previše cjepidlačiti, jer znamo da se promocije knjiga, posebno u dijaspori tretiraju i kao kulturno-vjerski događaji koji privlače džematlije u džamiju i da to ima i taj pozitivni efekat. Ipak, knjiga se ne može tretirati kao tegla meda, komad suhog mesa, ili zalutala životinja.