Ukoliko muž u braku razmišlja o razvodu braka sa suprugom, ali o tome ne govori ili razgovara sa suprugom, tj. ne odlučuje se da iznese tu odluku (iz bojazni, mišljenja okoline, neodlučnosti .. i sl.), ali, ponavljam, o tome razmišlja kao da je u njemu odluka donešena, kako se tretira takva bračna zajednica iz perspektive muža (jer supruga o tome ništa ne zna)?

Ukoliko muž donese odluku o razvodu i iznese je pred suprugu da li ona mora odmah da napusti zajedničku kuću ili može ostati period iddeta ili neki drugi period u nadi da će se on predomisliti, pa ukoliko može ostati kakav je tretman te bračne/nebračne zajednice?

Odgovor:

Samo razmišljanje o razvodu braka ne tretira se kao razvod sve dok se to razmišljanje ili namjera ne uobliči i konkretizira iskazom koji nedvosmisleno ukazuje na razvod braka. Ako muž donese takvu odluku i saopšti je supruzi, a radi se o prvom ili drugom razvodu, supruzi počinje teći iddet (poslijerazvodni priček) koji traje tri mjesečna pranja ili tri mjeseca ukoliko je žena u menopauzi. Za to vrijeme supruga stanuje kod muža i smatra se i dalje njegovom suprugom. Muž ima pravo u tom periodu da opozove razvod riječima ili djelom (intimni odnos) bez formalne obnove bračnog ugovora. Nakon isteka iddeta, ako žele obnoviti bračnu vezu, moraju obnoviti bračni ugovor.