U ovom džuzu se nudi odgovor na pitanje koje vjernici postavljaju, a ono je: kakav je status i veza krvnih srodnika na onome svijetu, hoće li se vidjeti, da li će biti skupa ili će biti razdvojeni?
Ajet iz sure Tur je nedvosmislen i pruža jasan odgovor da će krvni srodnici, roditelji i djeca, preci i potomoci biti zajedno u Džennetu, pod uslovom da svi budu u vjeri. Oni će biti spojeni zbog najčvršće veze - imana koja će im garantovati mir, spokoj i neprekidni vječni život na onome svijeta.
Allah, dž.š., kaže: Onima koji vjeruju, te koje i njihovi potomci budu u vjerovanju slijedili, i njihove ćemo potomke priključiti, i nećemo im ništa od dijela koja su radili zakinuti. Svaki čovjek ovisnik je o onome što zaradi. (Tur, 21)
Ratovi, nesreće i razne životne okolnosti su određivali puteve članova porodica. Mnogi očevi su život proveli radeći daleko od porodice, ali za dobrobit i blagostanje iste. Djeca su odrastala bez osjećaja da je otac prisutan, kćeri su se udavale u druge i daleke krajeve, odlazile u nepoznata mjesta i kuće svojih muževa, a da se oca nisu pošteno nagledali u svome djetinjstvu i mladosti. Njihova slika se više veže za rijetke sačuvane fotografije nego za zaista proživljene trenutke. Agresija i genocid nad Bošnjacima su ostavili mnogobojnu djecu jetime naših hrabrih boraca koji nikad nisu imali priliku kazati: babo. Jednostavno, ostali su željni roditelja.
Ta praznina i bol traži istinsku i bezuvjetnu utjehu i saosjećanje, a ona može doći samo od Onoga Koji je sve odredio, Koji je stvorio i život i smrt, Koji je dao smijeh i tugu u srcima svojih stvorenja, Onoga Koji je uspostavio ljubav i samilost među ljudima. I Koji je dao obećanje u suri Tur u navedenom ajetu.
Može li se zamisliti ili riječima opisati taj trenutak kada majka ponovo zagrli svoga sina šehida, kćerka svoga oca kojeg je ostala željna, sin svoga babu koji je radio po bijelome svijetu za svoju dragu čeljad? A svi će biti i mladi i zdravi, bez mahane i bolesti, besprijekorno savršeni u džennetskim prostranstvima. I njihovu sreću niko i ništa više neće prekinuti.
Količinu i intenzitet te radosti i sreće niko ne može zamisliti niti riječima opisati. Ona dolazi u kući vječnosti i vječno će trajati, jer je njezin vlasnik Vječni i uvijek Živi. Članovi porodice će tada shvatiti da je njihova odvojenost kratko trajala. Beznačajno u odnosu na vječnost koja je pred njima. Neće biti smrt, nesreća, sekiracija, saopštavanja da voljene osobe više nema, telefonskog poziva od kojeg se pada u tešku depresiju, trauma. Sve to je prošlost. Ostaje samo trajna sreća i blagostanje koje je produkt imana u Allaha i Njegova Poslanika. Ostaje spokoj i mir u vječnosti s Voljenim i voljenima.
