Printaj ovu stranu

MUHAMMED,  a.s., - Svjetiljka koja sija

Autor: Decembar 06, 2015 0

 “O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti, i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti.” (El-Ahzâb, 45,  46 i 47)

 

Muhammed - Resulullah je svjetiljka koja stoljećima sija i otkriva puteve dobra.

 

Ahmed Behdžet, posvetio je Muhammedu, a.s., svoju knjigu - Allah fi-l-akide-l-islamijje, a u posveti je napisao: “Kad bi muslimani mogli razastrijeti kože svoje po zemlji, da po njima hoda vjerovjesnik Muhammed, a.s., ni tako ne bi mogli pokazati da su ispunili obavezu prema njemu. A da nije bilo strpljivosti njegove u teškoćama koje je podnosio u ime Allaha, dž.š., ni mi ne bismo mogli spoznati Allaha, dž.š.”

 

Kroz mnoga stoljeća njen sjaj nije se nikada gasio, već naprotiv odupirao se svim pokušajima gašenja. Na mnogo mjesta u Kur’anu, Allah, dž.š, opisuje Resulullaha najljepšim epitetima i daje primjer njegovome Umetu da ga uzimaju za svoga uzora.

 

Možemo se diviti pjesniku u opisivanju Resulullaha i književniku u nadahnutom izražavanju, ali kur’ansko opisivanje i kazivanje o Alejhisselamu je neuporedivo ljepše od svih drugih. Svjetlo koje je zaiskrilo dolaskom Muhammeda, a.s., na ovaj svijet je posebno došlo do izražaja i ljepote početkom prijema objave od Svevišnjeg.

 “O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost.” (En-Nisâ’, 174)

 

Kur’anskim svjetlom je Allahov odabranik napajao svoje biće i sve njegove norme pretakao u život - ukazujući pravovjernim - da primjenjivanje kur’anskih načela u praksi zahtjeva mnogo odricanja. Primjena Kur’ana u praksi je osnovni zadatak Allahovog Miljenika, a.s., i u tome ga nisu mogle omesti nikakve prepreke, niti pokolebati sva dunjalučka dobra koja su mu nuđena. Zato je i ostao najbolji uzor i inspiracija svome Umetu.

 

U sljedećih nekoliko ajeta nalazimo samo neka od svojstava kojima Allah, dž.š, opisuje Alejhisselama:

 

  1. Da je Muhammed, a.s., poslan cijelom čovječanstvu sa zadatkom da prenese Allahovu uputu: “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.” (Sebe’, 28)

 

  1. On će biti svjedok ljudima sa onim čime ga je Allah, dž.š., poslao svijetu da ih poziva u pravu vjeru. “Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas kao kao što smo i faraonu Poslanika poslali.” (El-Muzzemmil, 15)

 

  1. Da je Resulullah donosilac radosnih vijesti za vjernike kojima su obećane džennetske bašče i udobnosti: “Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: - Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova...” (Jûnus, 2)

 

  1. Muhammed, a.s., je Allahov poslanik koji samo dostavlja Allahovu objavu i opomenu:

 “A ako oni okrenu glavu, pa ti si dužan samo da jasno objavljuješ. (En-Nahl, 82)

 “Zato vas opominjem vatrom razbuktalom u koju će ući samo nesretnik, onaj koji bude poricao i glavu okretao.” (El-Lejl, 14, 15 i 16)

 

Sjećanje na Allahovog Poslanika nije kao sjećanje na običnog smrtnika. Sa mnogo pažnje, ljubavi, poštovanja i obzirnosti treba prilaziti sjećanju na Resulullaha i neprestano se dokazivati u slijeđenju njegova Sunneta. Trenutno zadovoljstvo što nas uzbudi kada slušamo ili čitamo o Muhammedu, a.s., i što nam se upija u srce ne garantuje nam da smo tako stekli njegov šefa‘at. Ali trajno slijeđenje Sunneta u životu daje izvjesnu nadu vjerniku za stjecanje šefa‘ata na Sudnjem danu.

 

Salavati koje donosimo na Allahovog Odabranika, a.s., su samo mali dio naših nastojanja, pažnje i ljubavi koju iskazujemo prema njemu. A koliko znamo o vrijednostima salavata? U pojedinim trenucima okupljanja na mevludima i drugim prigodnim manifestacijama i sami osjećamo potrebu da donesemo koji salavat na Alejhisselama. Salavate treba da učimo ne samo u džamijama nego u svim prilikama. Svakog petka slušamo mujezzinov glas kako vjernike upozorava sljedećim kur’anskim ajetom: “Allah i meleki Njegovi donose salavate na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi salavate na njega i šaljite mu selam.” (El-Ahzâb, 56)

 

Razmotrimo li bolje ovaj ajet, kao i brojne hadise koji govore o ovoj temi, zaključit ćemo da su salavati na Resulullaha obaveza svakom vjerniku i vjernici. Kad Allah, dž.š., i Njegovi meleki donose salavat, onda smo mi, njegovi sljedbenici, preči da to učinimo ako želimo njegov šefa‘at. Salavatima oživljavamo svoja srca, napajamo dušu i jačamo iman.

 

“Bože, učini našeg Pejgambera na budućem svijetu našim pretečom a njegovo mjesto mjestom na koje ćemo stići. Bože, ponovo nas proživi u njegovoj skupini, pomozi nam da radimo po njegovu Sunnetu, daj nam da umremo u njegovoj vjeri i učini nas od njegove stranke! Bože, sastavi nas s njim kao što smo i mi njega vjerovali, a nismo ga vidjeli! Bože, molimo Te da nam dadneš da uđemo gdje će i on ući, daj nam da budemo njegovo društvo sa pejgamberima, iskrenim vjernicima, šehidima i dobrim ljudima, a ti su odista lijepo društvo! Bože, dostavi od nas selam našem Pejgamberu, kad god njegov spomen prođe. Selam i mir, Božija milost i blagoslovi Pejgamberu. Nek u ime nas Bog, dž.š., nagradi Muhammeda, a.s., onako kako je on zaslužio i čega je dostojan!

Slava Tvome Gospodaru, Gospodaru snage i veličine, koji je čist od svega onog čime ga oni opisuju i hvala Bogu Gospodaru svjetova.”