Okupljanja Bošnjaka-muslimana na našim dovištima u određeno vrijeme i na određenom lokalitetu jedan je od specifičnih oblika autentične bosanske duhovnosti, koja prema nekim istraživačima seže duboko u historiju ovih prostora, u nekim drugačijim formama primjerenim tom vremenu i njegovim religijskim tradicijama.

Sličnih korekcija i transformacija predislamskih običaja i adeta bilo je i za vrijeme Muhammeda, a. s. Običaji i adeti koji po sebi nisu bili moralno neprihvatljivi i štetni, nakon neophodnih korekcija, rafiniranja i preoblikovanja, inkorporirani su u sveukupnu tradiciju islama. 

Naša ulema se potrudila da zborovanja i okupljanja Bošnjaka u određeno vrijeme na određenim lokalitetima – zborištima i molitvištima, profiliraju u islamski prihvatljive forme dove (kao što su kišna dova, hair dova, dova zahvalnosti Bogu), zikra – mevluda, učenja Kur'ana, zajedničkog klanjanja namaza i sl. Sličnih korekcija i transformacija predislamskih običaja i adeta bilo je i za vrijeme Muhammeda, a. s. Običaji i adeti koji po sebi nisu bili moralno neprihvatljivi i štetni, nakon neophodnih korekcija, rafiniranja i preoblikovanja, inkorporirani su u sveukupnu tradiciju islama. Okupljajući se na ovim mjestima i manifestacijama mi smo svjesni činjenice da je islam doktrinu tevhida – čistog monoteizma uzdigao na najviši pijedestal vrijednosti i da kao muslimani ne smijemo dozvoliti da naše vjerovanje i djelovanje pomuti primjesa bilo kakvih namjera ili postupaka koji narušavaju smisao ove temeljne doktrine islama. Kontinuitet tradicije okupljanja na dovištima – zborištima – molitvištima potvrda je kontinuiteta našeg obitavanja na ovim prostorima, naše neraskidive veze sa zemljom Bosnom posredstvom neposredne veze sa osređenim toponimima, sa prirodnom sredinom, posebno sa našim brdima, planinama, platoima, izvorištima vode i sl., a sve to nas podsjeća na veličanstvo Božijeg stvaranja, na Njegovu svemoć i savršenstvo. Njemu, Svevišnjem, dovom zahvaljujemo na plodovima koje iz zemlje, Njegovom voljom i odredbom, niču, ili Ga molimo da iz oblaka, u slučaju suše, na žednu zemlju spusti obilnu, rodnu kišu.

Ljubav prema rodnoj grudi, prema domu i domovini nije u koliziji s učenjem islama. Vjerovjesnik, a. s., je napuštajući Meku, prilikom hidžre, koju je učinio po Božijoj uputi,  iskazao svoju ljubav prema rodnoj grudi, rekavši da je nikada ne bi napustio da ga njegov narod nije prisilio na to. U Medini je iskazao svoju ljubav prema ovom mjestu i njegovom okruženju, posebno planini Uhud, za koju je kazao da je to ”planina koja nas voli, a i mi nju”. Lastavica i slične naše kulturno-vjerske manifestacije nemaju za cilj da budu zamjena bilo kojem islamskom obredu i učenju, već naprotiv, one podupiru i osnažuju naš vjerski identitet, pružaju nam priliku da saznamo ili obnovimo naše spoznaje i znanja o vrijednostima i učenjima naše vjere islama, da se bolje upoznamo i informišemo o našoj historiji i domovini, pomažu nam da duhovno ojačamo, popravimo naše ponašanje nabolje i odstranimo od sebe loše navike i adete.