Fahiše u Kur'anu

U Kur'anu riječ fahiše, prema klasičnim semantičarima Kur'ana, ima četiri kontekstualna značenja. Riječ je o sljedećim značenjima:

1) fahiše  = griješnje, neposluh (el-ma'sije): A kada učine grijeh (fahiše), govore: 'Zatekli smo pretke naše da to rade, a i Allah nam je to zapovjedio.' Ti reci: ''Allah ne zapovijeda griješna djela (fahša')''(El-E'araf, 28); …one koji se klonu velikih grijeha i naročito griješenja (fevahiš), osim kratkih pomišljanja (el-lemem) (En-Nedžm, 32) - U vezi sa značenjem izraza el-lemem, postoje četiri mišljenja. Prvo: To su mali grijesi (saga'ir), pa je izuzimanje rastavljeno. Drugo: Misli se na grijehe koji se dese kao propusti i posrtaji na kojima se ne ustrajava. Treće: To je ono što su ljudi radili u doba džahilijeta od mnogoboštva i grijeha. Četvrto: Misli se na pomišljanje činjenja grijeha (el-hemm bi-z-zunub) i na govor duše (hadisu-n-nefs) koji ne rezultiraju djelima (Ibn Džuzejj, Teshil, 4/77).

2) fahiše = blud, zinaluk (ez-zina): I onima koji, kada blud (fahiše) počine ili sebi nasilje učine (Ali Imran, 135); Kada počine blud (fahiše) neke od vaših žena… (en-Nisa',  15); Reci: ''Gospodar moj zabranjuje blud (favahiš)…'' (el-E'araf,  33); …ako bi koja od vas blud počinila (fahiše)… (El-Ahzab, 30);

3) fahiše  = homoseksualizam, sodomija (el-livat): I Lut, kada reče narodu svome: "Vi s muškarcima općite (el-fahiše), što nije činio prije vas niko na svijetu!'' (El-'Ankebut, 28);

4) fahiše = neposlušnost žene (nušuzu-l-mer'e): …i da im teškoće pričinjavate s namjerom da prisvojite nešto od onoga što ste im darovali, osim ako očito budu neposlušne (fahiše mubejjine) (En-Nisa', 19); Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako su očito neposlušne (fahiše mubejjine) (et-Talak, 1). - Prema mišljenju Ibn Mesuda i Ibn Abbasa, pod fahiše mubejjine u navedenim ajetima podrazumijeva se preljuba. Također podrazumijeva se i neposlušnost žene, njeno psovanje i uznemiravanje, bilo djelom ili riječju, muževljeve porodice, što je stav Ubejja b. Ka'ba, Ikrimea i dr. (Ibn Kesir, Tefsir, 4/485).

Fahiše i sū'

U Kur'anu se često riječ fahiše koristi zajedno sa riječju su' (zlo, nepravda, grijeh), npr.: On [šejtan] vam naređuje grijeh (su') i zinaluk (fahša') (El-Bekare, 169). Neki mufessiri govore o značenjskoj razlici između ove dvije riječi, pa kažu da je su' grijeh ili griješenje, a fahša' zinaluk. Od Mukatila se, pak, prenosi da je rekao: ''Na svakom mjestu u Kur'anu riječ el-fahiše odnosi se na blud, osim u ovom ajetu, gdje se odnosi na nedavanje zekata''. 

Ukoliko pogledamo i druge ajete u Kur'anu možemo doći do zaključka da su te dvije riječi gotovo sinonimne, npr. u ajetu: I ona [žena egipatskog upravnika] je bila poželjela njega, a i on [Jusuf] bi nju poželio da nije vidio dokaz od Gospodara svoga. Tako je bilo da bismo Mi otklonili od njega zlo (su') i ružno djelo (fahša') (Jusuf, 24). Kontekst nam govori da je ovdje riječ o preljubi. Također, i 32. ajet sure El-Isra': I ne približavajte se bludu, zaista, to je razvrat (fahiše)! Kako je to ružan (sā’e – glagolska forma od su’) put! svjedoči o značenjskoj bliskosti riječi fahiše i su’.

Primjetno je da se fahiše (u El-Bekare, 169, El-E'araf, 28, itd.) pripisuje šejtanu, ''zapravo, karakteristično je da, kada se u Kur'anu pojavljuju riječi fahiše i fahša' vrlo često se one povezuju sa šejtanom'' (T. Izutsu).

Fahiše i munker

Još jedna riječ u Kur'anu navodi se zajedno s riječju fahiše; to je riječ munker koja znači nešto što je ružno, odvratno, pokuđeno ili zabranjeno. Na primjer, u ajetu: O, vi koji vjerujete, ne slijedite šejtanove stope! Onoga ko bude slijedio šejtanove stope, on će navoditi na razvrat (fahša') i odvratna djela (munker) (en-Nur, 21). Nasuprot ovome, Uzvišeni zabranjuje fahša', a naređuje pravdu i dobročinstvo: Zaista Allah naređuje pravdu, dobročinstvo i potpomaganje bližnjeg, a zabranjuje razvrat (fahša'), i sve što je odvratno (munker), i nasilje! (En-Nahl, 90). Izraz munker je općenitijeg značenja od izraza fahša', jer prvi izraz obuhvata sve vrste griješenja.