Printaj ovu stranu

Koliko vrijedi vlast, a koliko voda

Autor: Ismet Bašić Mart 28, 2020 0

“O halifa, šta bi dao da si u pustinji, umireš od žeđi, ne nazire se nikakva pomoć, za jednu čašu vode?” “Dao bih pola carstva”- reče Harun. “A da Allah da, pa nakon što je popiješ, ne možeš da je izbaciš iz svog tijela, šta bi dao?” “Dao bih drugu polovinu carstva”- reče Harun. “Eto, vidiš, koliko vrijedi vlast, a koliko vrijedi voda!”- reče alim.

Činjenica je da pitka voda kao osnovni uvjet za život nije dostupna čak jednoj milijardi ljudi diljem svijeta. Također, više od 2,5 milijarde ljudi još uvijek nema pristup odgovarajućim sanitarnim objektima i kućnoj vodoopskrbi potrebnoj za tuširanje i obavljanje ostalih higijenskih aktivnosti, stoga su primorani satima čekati na vodu ili hodati kilometrima do izvora koji najčešće bude onečišćen, jer se oko 80 posto otpadnih voda vraća u prirodu, bez dodatnog tretmana. Taj problem su prepoznale Ujedinjene nacije, pa su na Općoj skupštini, 22. marta 1993. godine, odredile ovaj dan kao Svjetski dan voda, sa različitim motom svake godine. Moto ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana voda, jeste, „voda i klimatske promjene“, čime se želi ukazati da je zagađenje vode jedan od glavnih uzročnika klimatskih promjena. Ovogodišnja kampanja ima za cilj i da podsjetimo ljude da više ne možemo čekati, te da kreatori klimatske politike trebaju staviti vodu u centar svojih planova. Jer, pravilan odnos prema vodi itekako može pomoći u rješavanju klimatskih promjena. Postoje održiva, pristupačna i stabilna rješenja za vodu i sanitarnu zaštitu. Svako ima svoju ulogu. U našem svakodnevnom životu postoje iznenađujuće jednostavni koraci koje svi možemo poduzeti u svrhu očuvanja vode i okoline općenito. S druge strane, i Kur`an nas uči da je Allah, dž.š., sve stvorio od vode i bez nje je nezamisliv bilo kakav život.

Pročitaje cijeli tekst ovdje.

Ta tečnost za koju smo još u osnovnoj skoli učili da nema boje, okusa i mirisa, u dodiru sa drugim tvarima, svemu daje i boju i okus i miris. Voda je jedna od rijetkih tvari od kojih se ne mogu praviti kipovi, kumiri i idoli. Kaže se da se voda zbog toga zahvalila Allahu, dž.š., i obavezala se da će stalno i predano klanjati Mu se žuborom, vodopadom, valovima, izvorskim kuljanjem, isparavanjem. I zbog toga se u Kur’anu navodi da mogu gorjeti i ljudi, i drva, i kamenje! Ali, voda ne. Voda gasi vatru. U toku tog njenog ibadeta žuborom, valovima i vodopadom, neshvatljivo je kako se čovjek usuđuje da je uznemirava. Uznemirava je raznim hemikalijama, smećem i različitim otpadom. To vam je kao da uznemiravamo nekog klanjača u namazu , dok se on predano moli svome Gospodaru. Allah ,dž.š., u Kur’anu govori da kišu (vodu) spušta. Koristi isti glagol “enzele” kao i za objavu Kur’ana.’’I Mi s neba čistu vodu spuštamo da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.’’ (El-Furkan, 48-49.) Poredi spuštanje Kur’ana sa spuštanjem kiše. Zato je spuštanje kiše blagoslovljeno vrijeme, kada se prima dova, kao što je Noć Kadr u kojoj je počela Objava, najodabranije vrijeme za dovu. Kao da nam Gospodar želi reći da ljudima iz Svoje milosti, želi da oni svaki put kada On spusti kišu, osjete kadersku blagodat dove! Zašto onda čovjek zagađuje svoju okolinu? Kur’an nas uči, a i geografija da je na Zemlji 71 posto vode, a 29 posto kopna. Isti omjer je u tijelu čovjeka. Samo insan koji zaprlja svoju unutrašnju vodu sebičnošću, pohlepom i neosjetljivošću za drugim, može zagađivati svoju okolinu, pogotovo rijeke. Zamislite, koju počast je Allah ukazao vodi, da je Svoje Prijestolje (Arš) prvo postavio na vodi. Pa koji silnik moraš biti da se neodgovorno ponašaš prema toj blagodati? Na svakoj blagodati, a posebno blagodati vode, zahvalnost je garant produžetka života blagodati. Uzvišeni kaže: “Mi smo Lukmanu mudrost darovali: “Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan - pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.” (Lukman 12) . Mudar je čovjek koji je zahvalan svome Gospodaru. Čini to u svoju korist, jer time uvećava i produžava uživanje blagodati. Gdje god ima vode, ona sa sobom donosi prosperitet i napredak. Najizrazitiji primjer imamo u Aralskom jezeru koje se nalazi u srednjoj Aziji, između Kazahstana i Uzbekistana. To jezero u posljednjih 100 godina izgubilo je 85 posto vode. Bogata ribarska i stočarska naselja zamijenjena su slanom pustinjom bez rastinja, koja je od nekada dobrostojećih mještana, napravila muhadžire i siromahe. Nažalost, čovjek vrlo često postane svjestan važnosti vode kada tu blagodat izgubi.

Povezani članci (po oznakama)