Najčešće, dozivanja sa stranica Kurʼāna izravna su Božanska obraćanja. Često su impregnirana strahoštovljem, stvoriteljskim ili ʼbogovskimʼ opomenama, svečanim proslovima, nakon kojih ostaje dojam jeke koja se čula s kraja na kraj Nebesa. 

Statistički pregled kurʼānskog vokabulara posvjedočuje da je među svim dozivanjima, koje u pravom obilju sadrži temeljna knjiga islama, ovih Božanskih dozivanja najviše. Tek potom dolaze dozivanja u Kurʼānu u kojima se Božija stvorenja obraćaju međuse, recimo dozivanja u kojima Luqmān (Luqmani Ḥakīm) doziva svoga sina (yā bunayya! - ʼo sinko moj!ʼ),[1] ili kad Faraon doziva svoga doglavnika Hāmāna (yā Hāmānu! - ʼo Hāmāne!ʼ),[2] itd.

Ko pažljivo pročita cjelinu Kurʼāna posve jasno vidi: Bog Svojim Govorom usrdno poziva čovječanstvo (an-nās),[3] zatim Ademovu (Adamovu) djecu (banī Ādam),[4] potom Sljedbenike Knjige (jevreje, kršćane... – ahlu l-kitāb)... Također, Kurʼān doziva vjernike (allaḏīna āmanū), nevjernike (allaḏīna kafarū, al-kāfirūn), doziva čovjeka (al-insān), žene (an-nisā)... Po ovome svemu jasno se vidi da su brojem vrlo uočljiva ona Božanska dozivanja u Kurʼānu kojima se prvo doziva cijelo čovječanstvo, a potom neki njegov segment.

Dakako, vrlo su snažna i brojna pojedinačna Božanska dozivanja, npr. Poslanika (an-nabiyy), zatim Mūsāa (ili Mojsija), potom Zemlje (al-arḍ), itd. Ukratko, vrlo je raznoliko područje adresata kojima se upućuju mnogolika Božanska dozivanja, ali uvijek je posrijedi neka vrsta snažnog Božanskog proglasa, opomene, proslova, upozorenja... koji se dotičnim adresantima upućuju. 

[1] Usp. Lukmān/Luqmān, 31:13., 16-17.

[2] Usp. Kazivanja/Qaṣaṣ, 28:38.

[3] Usp. naprimjer, Krava/al-Baqara, 2:12: “O mankind!“ Mohammed Marmaduke Pickthall, p. 35. “Ihr Menschen!“ Hartmut Bobzin, S. 11.

[4] Usp. Jāsīn/Yā Sīn, 36:60: “O ye sons of Adam.“ Mohammed Marmaduke Pickthall, p. 317. “ihr Menschenkinder“. Hartmut Bobzin, S. 388.