Uzmimo za primjer jednog zemljoradnika, ili kako se to kod nas, vrlo često kaže: seljak. Na arapskom jeziku se to kaže fellah, tj. onaj koji obrađuje zemlju. Od istog korijena je i riječ felah, a to je spas i stalna sreća, zar nas muzzin svakodnevno ne poziva: Hajje alel-felah/Dođite na spas! Također glagol: efleha, znači biti spašen, ili zadobiti stalnu sreću i spas. Na početku sure El-Mu'minun Allah, dž.š., kaže: Kad eflehal-mu'minun/Vjernici će biti spašeni oni će postići ono što žele. I još mnoga druga lijepa značenja koja ovaj izraz nosi u sebi. Međutim, pojedinci smatraju da je to ponižavajući posao. Sretnemo tog beskaharnog i nasmijanog seljaka na putu sa njegovim ovcama, pa nestrpljivo počnemo svirati želeći da nam se skloni s puta, jer mi "žurimo" za svojim važnim poslovima, a on nam smeta i oduzima nam dragocjeno vrijeme. Po našem islamskom bontonu prednost na putu se daje slabijem i onome ko je u težoj situaciji. Prisjetimo se malo da se i naš Pejgamber, s.a.v.s., bavio tim časnim poslom. Zar i drugi poslanici, a.s., nisu bili pastiri, ili imali neko zanimanje. Davud, a.s., je bio kovač, Idriz, a.s., krojač itd.

Bitno je istaći važnost posla kojim se seljak bavi. Razmišljamo li da hljeb koji svakodnevno jedemo je ustvari proizvod tih seljaka, i mlijeko koje pijemo je rezultat njihovog truda. Pored Pejgamberovih upozorenja i zabrana da se u borbi ubijaju djeca, žene, starci i ostali koji ne nose oružje, Omer ibn Hattab, r.a., drugi halifa kaže: "Čuvajte seljake (koji obrađuju zemlju) i nemojte ih ubijati, osim da oni vas napadnu!" (Bejheki, Ibn Ebi Šejbe)