Printaj ovu stranu

Ne budimo mrtvi prije smrti

Autor: Ismet ef. Bašić Maj 06, 2020 0

Muslimani više znaju šta će se dešavati na Ahiretu, umjesto da urede svoj život na Ovome svijetu, od kojega i zavisi naš status na Ahiretu 

Nigdje nećemo naći da Allah, dž.š., traži od nas da se odreknemo Ovog svijeta, nego da ne budemo robovi Dunjaluka i da shvatimo da darovano vrijeme na Ovom svijetu treba iskoristiti na najbolji način. Štaviše, u formi imperativa: „radite, pa će Allah, Njegov Poslanik i vjernici vidjeti vaš trud“ naređuje da na Ovom svijetu živimo, radimo, privrjeđujemo, konzumiramo, a ne da budemo mrtvi prije smrti. 

Muslimani danas više znaju o smrti nego o životu. Više znaju šta će se dešavati na Ahiretu, nego da urede svoj život na Ovome svijetu, od kojega i zavisi naš status na Ahiretu. Naše starije generacije su imale običaj kazati da je Sirat ćuprija, zapravo, Ovaj svijet i da zahvaljujući svojim djelima na Ovom svijetu - Sirat ćupriji, brzo pređemo i stignemo do Dženneta. Ili pak, zahvaljujući svojim nedjelima, strovalimo se u provaliju Džehennema. Znali su reći da čovjek proživljava i jedan dio Dženneta ili Džehennema na Ovome svijetu. Allah, dž.š., kaže: „A, one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim baščama kroz koje će rijeke teći; svaki put kada im se iz njih da kakav plod, oni će reći: "Ovo smo i prije jeli” - a biće im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti.“  Sama činjenica da će stanovnici Dženneta povikati “ovo smo jeli i prije“ dokaz je da čovjek svojim predanim radom, a ne smrću prije smrti, može osjetiti dio džennetske idile. Naši stari nisu imali velike titule, velika zvanja, ali ono što su znali čvrsto su to prihvatali i prakticirali. Zahvaljujući njihovoj iskrenosti, Allah je takvim ljudima dao „besiret“- da stvari vide u pravom svjetlu, te da na Ovaj svijet gledaju kao sredstvo, a ne kao cilj. Da ga drže u šaci, a ne da on njih drži u šaci. Šta je onda, razlog zašto današnji čovjek žrtvuje vječni Ahiret radi prolaznog Dunjaluka?  Odgovor na ovo pitanje nalazimo u 268. ajetu sure El-Bekare: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju...“ 

Želim podržati naučni rad.

Osnovni razlog, dakle, jeste strah: strah od neimaštine i siromaštva; strah da svojoj djeci neće moći priuštiti prikladan život i obrazovanje.  Šejtan je svjestan da čovjeku najlakše može prići, izazivajući strah od eventualnog gubitka. Dok s druge strane, Allah,dž.š., podsjeća čovjeka da  svoju plahovitost i strah, treba da rezerviše samo za Njega. I to nije paralizirajući strah, nego strah prožet nadom u magfiret – oprost koji nalazimo, u istom ajetu, u Allahovom obećanju nasuprot šejtanovom strašenju od neimaštine.  U suprotnom, čovjek bude prepušten onome čega se boji. Jedne prilike, Poslaniku, a.s., dovedena su šesterica nevjernika koji su izrazili želju da prihvate islam. Nakon izgovaranja Šehadeta, Poslanik, a.s., se rukovao s petericom, a odbio je da se rukuje sa šestim, pravdajući svoj postupak time da ovaj nosi hamajliju na ruci i da Allah, dž.š., svakoga prepušta onome čega se boji. Nažalost, taj strah od života i kult smrti prije smrti zavladao je i u našem govoru. Tome možemo zahvaliti, kako reče jedan naš mladi alim, i „velikom broju predavanja koji Ovaj svijet predstavljaju kao čekaonicu za smrt. Malo govorimo o životu, pozitivno motivišemo i ohrabrujemo ljude. A, to je potrebno mnogim ljudima. Naše su sredine pogođene teškim traumama naše prošlosti i vrijeme je da razmislimo koliko radimo na revitalizaciji našeg životnog elana  koji je neophodan za opstanak svake civilizacije! Kao da su govornici o vjeri, postali instruktori za život poslije smrti, umjesto da ljudima pomognu u životu i njegovim izazovima i budu pozitivni motivatori za sreću, ljubav i suosjećajnost.“

 

 

Povezani članci (po oznakama)