Printaj ovu stranu

Do ljepote i smisla  

Autor: Aida Krzić Juni 27, 2015 0

Negativnim pojavama i pojedincima gledamo u lice, izravno - s nepristajanjem i osudom ili iz mira svoje bogobojaznosti, sabranosti, smjernosti. Između ove dvije krajnosti su oni umjereno buntovni ili glasno bogobojazni, ipak najbrojniji.

Imati mjeru nije lahko. Biti dosljedan je još teže. Pravovjerni teži umjerenosti i dosljednosti u skladu sa svojim karakterom, odgojem, genetskim naslijeđem, okruženjem. Treba imati svijest o sebi i osjećaj za one oko sebe. Treba se preispitivati, odricati, nastojati biti bolji i vredniji. Pišem o poznatom, podsjećam i vas i sebe, poštovani moji čitaoci, na ono što ne smijemo previđati, odlagati, zanemarivati, obezvređivati. Ako znamo da smo poteške naravi, ako znamo da smo nedovoljno odlučni, ako znamo da nas je lahko naljutiti, ako znamo da imamo u svome okruženju one koji nas ne prihvataju ili ne vole, moramo se suočiti s tim i pravilno i odmjereno reagirati. Pošten odnos prema sebi i drugima garancija je opstanka i napretka.

Razbor i emocije. Dobro je kad se dopunjavaju i usklađuju. Srčanost i mudrost je teško dostići. Prepoznavanje i naklonost mudrosti i srčanosti donosi boljitak i zadovoljstvo u komunikaciji i životu općenito. Siva hladna jutra nas oneraspolože i uspore. Sunčana i topla pokrenu elan i vedrinu. Smjena sunca i oblaka, vedrine i sivila su promjene na koje smo se navikli, koje nas prate, koje počesto i ne registriramo kad smo u srkletu ili brigama. Student, umjetnik ili učenjak, koji svoje naporne obaveze ili potrebe nastoje ispuniti, ne primijete smjenu godišnjih doba. Sjećam se da mi je jedna rodica, kad je bila student medicine, kazala da joj se desi da ne primijeti ni kad kesten pod njenim prozorom olista ni kada ogoli. Ponekad se ni bolesnik, teška hasta, ne osvrće na vremenske promjene. Osmijeh zadovoljstva, duboki uzdah ili osjećaj prostranstva i mira u prsima osjete oni vjerom oplemenjeni i znanjem obogaćeni. Allah je lijep i voli ljepotu - hadis je kojeg valja sebi ponoviti u trenucima suočenja s nesrazmjerom, opakošću,  razočarenjem. Ako ne možemo u sebi naći ljepotu, nađimo je u onima oko sebe ili u onome oko sebe - u prirodi, uz knjigu, u ugodnom društvu. Sedždom i zikirom se utješimo, osnažimo, okrijepimo. Ljepotu i smisao valja tražiti i pronalaziti. Doživljaj ljepote je individualan, intenzivan ili umjeren. I prepoznavanje i nalaženje smisla u nečemu je individualno. Mogu, hoću, želim - krilatica je koja nam pomaže da osjetimo ljepotu i pronađemo smisao.

Behari su u punome cvatu. Sunce nas danima grije i bodri. Blagodari redžeba su nam na dohvat ruke. Zagledajmo se u sebe i svijet oko sebe. Potražimo ljepotu i smisao u onome što vidimo, osjećamo, koristimo.

Jutarnje gužve nas prate ako umjesto šetnjom na posao krenemo automobilom - i kad imamo vremena za šetnju, i kad nam je dostupan gradski prijevoz, i kad možemo s komšijom proći barem jedan dio puta. Jok, mi sjedamo u auto, sami, na prvoj raskrsnici nas dočeka kolona, milimo do sljedeće raskrsnice, unervozimo se, ružimo vozače ispred sebe ili one koji nam se uključuju sa svih strana, na znamo hoćemo li naći parking... I eto nam plime negativne energije s kojom dolazimo na posao ili na predavanje. Sami sebi to priredimo. Možemo barem jednog jutra u hefti krenuti ranije, izabrati put do posla kojim ima manje automobila, osjetiti ljepotu jutra, stabala, neba, pojedinih naselja. Susrest ćemo i ponekog dragog, razmijeniti s njim pokoju riječ, osjetiti radost susreta. Okrijepit ćemo i svoje tijelo, razgibati ga i lakše odsjedjeti ili odstajati na svom radnom mjestu. Smislit ćemo i nešto lijepo ili korisno usput, osmisliti neku ideju. Ma, blagodat je jutarnja šetnja, lahkodostupna i dobrodošla. Takav možemo prirediti sebi i povratak s posla, barem jednom heftično.

Kada u ljetnim večerima čujemo akšamski ezan, odazovimo se, otiđimo u najbližu džamiju, u džamatu okrijepimo duh i tijelo. Poznato je da je namaz u džematu dvadeset pet ili sedam puta sevabniji od namaza kojeg klanjamo po sebi. Povremeno zijaret učinimo i nekoj drugoj džamiji do koje ćemo prošetati te akšam ili jaciju klanjati.

Ljepotu i smisao potražimo i doživimo uz Knjigu Božiju, uz zbirku hadisa, uz knjigu nekog alima, uz prozu ili stihove nekog nama dragog pripovjedača ili pjesnika. Opustimo se i prepustimo čaroliji pisane riječi. Otkrijmo nove i osvježimo već doživljene ljepote i poruke. Korisno je povremeno, onima koji nisu sigurni da pravilno uče sure u namazu, polagahno, gledajući u jaziju, proučiti Fatihu, Ajetu-l-kursijju i zadnjih deset sura Kur'ana, koje obično učimo u namazu. Učimo ih naglas, preslušavajmo se, pozovimo nekog od ukućana da nam se pridruži pa tako pojačajmo sevab i provjeru.

Do ljepote i smisla nije lahko stići, ali je put do njih pravovjernim uvijek otvoren.

Povezani članci (po oznakama)