“Šta mogu reći ja, kad Bog pohvali njega, njegovo stoji ime uz ime Boga Jedinoga”. (Ferīduddīn ‘Attār)

Iz knjige "Kratki vodič kroz Kur'an", Murad W. Hofmana.

Često možemo čuti tvrdnju da živimo u „teškome vremenu“. Pitanje je koliko je ono, zaista, teže u odnosu na druga vremena. Istina je da je, kao i svako drugo vrijeme, naše vrijeme puno izazova.

Vrijeme koje živimo je vrijeme zadivljenosti čovjeka vanjštinom, a povrh svega njegove zadivljenosti samim sobom. To je vrijeme društvenih mreža, facebook, twitter i drugih profila; vrijeme selfija. Sa svih strana nas napada slika i forma. Sve je u funkciji hranjenja čovjekova ega. Allahov Poslanik, alejhi-s-selam, s druge strane, podučava nas da bi fokus vjernikovog djelovanja trebao biti na suštini, jer „Allah, zaista, ne gleda u naša tijela i likove, nego gleda u naša srca i djela.“ (Hadis bilježi Muslim.) S oduševljenjem i ushićenjem ljudi slušaju svaku pohvalu koju im drugi upute, svaki lajk ili komentar koji ljudi na njihovom profilu ostave, najčešće i za ono što nije vrijedno hvale. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Bacite prašinu u lica onih koji mnogo hvale!” (Muslim) Prenosi se da je mudri i pobožni Hasan el-Basri govorio svojim učenicima: „Kada bi sve što čovjek kaže bilo istina, a sva djela njegova bila dobra – bio bi nadomak propasti.“ Učenici ga začuđeno upitaše: „A zašto bi u takvome stanju mogao propasti?“ On odgovori: „Bio bi zadivljen sobom.“ To naravno ne znači da čovjek treba lagati i više griješiti. On samo treba biti svjesniji mnoštva grijeha koje čini; treba hrabrije, iskrenije i otvorenije pogledati na svoje grijehe. „Vrhunac iskrenosti je Allahu priznati sve svoje grijehe“, kaže se u jednoj predaji.

00Slicica zelim Print

Allah Uzvišeni u suri Et-Tarik Sudnji dan opisuje kao „dan u kojem će savjesti ispitivane biti“. Dakle, nećemo govoriti mi nego naša savjest.

Najveći paradoks je, zapravo, da se bavimo životima i grijesima drugih ljudi koje toliko površno poznajemo, a zaboravljamo sebe – ono što najbolje znamo i ono za što smo najodgovorniji. Problem je što se i previše bavimo duhovnim stanjem ljudi, nerijetko s lošim namjerama i željom da sudimo drugima, ane da nekome pomognemo. I dok s jedne strane uživamo u pohvalama koje nam ljudi upućuje, s druge, kada pogriješimo, tražimo sebi na hiljade opravdanja, peremo se i pravdamo iako znamo da nismo u pravu. Allahov Miljenik, alejhi-s-selam, kaže: „Kada vidiš nezasitu pohlepu i strast da se slijedi i zadivljenost svakoga čovjeka njegovim mišljenjem, posveti se samome sebi...“ (Tirmizi) Kada vidimo da su ljudi nezasiti i pohlepni, da strasti slijede i da je svaki čovjek zadivljen sobom i svojim mišljenjem – posvetimo se samome sebi, preispitajmo se, pogledajmo da i mi nismo pohlepni, da i mi u djelovanju strasti svoje ne slijedimo, da i mi nismo zadivljeni svojim mišljenjem pa ne percipiramo stvarnost na ispravan način. Mijenjajući sebe, promijenit ćemo svijet u kojem živimo.

Kratak pregled teksta mr. Vojić Fahrudina, objavljenog u Glasniku/septembar - oktobar 2017.

Emocije, kao neposredno izražena reakcija na određene pojave i stanja, mogu se shvatati kao najiskreniji odnos pojedinca prema onome što se deževa u društvu koje ga okružuje. Muhammeda a.s. kroz vjerodostojno prenešene opise dpživljavamo kao uzornog pojedinca. U tom smislu, primjeri koji govore o pojavama zbog kojih se on ljutio, trebaju pouka o negativnim ljudskim praksama kojih bismo se trebali kloniti.

Mr. Vojić navodi nekoliko slučajeva - hadisa koje je Muhammed a.s. izgovorio kao reakciju na određene pojave:

1. Otežavanje vjere:

"O ljudi, zaista među vama ima onih koji razgone džemat. Ko od vas bude imam ljudima, neka bude umjeren u učenju Kur'ana, jer zaista iza vas ima slabih, starih i ljudi sa problemima." (Buhari)

2. Kodeks ponašanja u džamiji:

Poslanik a.s.je jednom prilikom vidio mrlju od sluzi kada je bio u džamiji i okretao se prema kibli. Uznemirio se u tom trenutku što se jasno moglo vidjeti na njegovom licu. Potrljao je to rukom i rekao: "Kada neko od vas stane da klanja namaz, on se obraća Gospodaru koji zaista stoji između njega i kible. Zato neka niko od vas ne pljuje u pravcu kible, ako baš mora neka to učini na lijevu i desnu stranu". Zatim je uzeo rub svoje odjeće i pljunuo na njega, a zatim je preklopio i rekao: "Ili neka uradi ovako kao što sam ja uradio." (Buhari)

3. Pretjerano zapitkivanje

U hadisu se spominje da je vršena raspodjela ratnog plijena među ljudima, a jedan čovjek je optužio Allahovog Poslanika a.s., da nije pravedan u toj raspodjelikazavši mu: "O Muhammede, dijeli pravedno!" Čuvši to, Poslanik a.s., rasrdio se, ali nije grubo reagovao, niti ga kaznio, iako je imao razloga; jer je ovaj minimizirao poslaničku pravednost. Sve što je rekao bilo je: "Allah se smilovao Musau a.s., on je bio još više iznemiravan, pa je osaburio. (Buhari)

4. Uznemiravanje nemuslimana

Nakon što je jedan od ashaba ošamario Jevreja, jer smatrao uvredom na Muhammeda a.s. njegovu zakletvu: "Tako mi Onog koji je Musaa odabrao među svim ljudima", Poslanik a.s. se rasrdio do te mjere da se to uočilo na njegovom licu i rekao: Nemojte praviti razlike među Allahovim vjerovjesnicima. Jer kad se puhne u sur, past će onesviješteno sve što je na nebesima i na Zemlji, osim onog koga Allah htjedne (izostaviti). Zatim će se ponovo puhnuti i ja ću biti uz onog koji je bio onesviješten onaj dan na Turu ili će biti proživljen prije mene" (Buhari)

 

Legoh učeći dovu: O moj Gospodaru dozvoli mi da usnijem Poslanika Muhammeda a.s.,o moj Gospodaru obraduj me.“

Stranica 1 od 7
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija