Jedno od ugodnih iznenađenja jeste nastup veoma talentovanog Ahmeda Krnjića, koji je postao seniorski državni prvak u poluteškoj kategoriji, iako je još uvijek junior. U finalu je savladao Mahira Turku iz Fojnice, inače svog dugogodišnjeg rivala.

Povodom ovog velikog uspjeha, za čitaoce portala Preporoda smo obavili kraći razgovor s ovim nadarenim sportistom i velikom nadom bh. sporta.

Ahmed Krnjić je u karijeri ostvario veoma zapažene rezultate u poluteškoj kategoriji – do 91. kg. Do sada je ukupno bio tri puta prvak BiH-a u kickboxu,, te dva puta u boksu u juniorskoj konkurenciji. Protekle godine, Ahmed je postao i viceprvak svijeta u kickboxu na juniorskom svjetskom prvenstvu. Ukupno je imao 30 borbi, od toga 24 pobjede, pet poraza i jedan neriješen meč. Ahmed je 2013. i 2014. godine bio reprezentativac BiH-a u boksu, dok je od 2014. do danas reprezentativac BiH-a u kickboxu. Trenutno je član Kluba borilačkih vještina 'Isak' iz Zenice, a karijeru je započeo u 'Rejjanu' iz Kaknja.

Preporod: Selamun alejkum, Ahmede, i ovim putem ti čestitamo ti na ostvarenom uspjehu. Možeš li se ukratko predstaviti čitaocima našeg portala?

Ahmed Krnjić: Alejkumus-selam i hvala vam na lijepim riječima. Rođen sam 1997. godine u Varalićima, selu u blizini Kaknja. Tu sam živio do dvanaeste godine, nakon čega sam doselio u gradsko područje. Pohađam Elektrotehničku školu u Kaknju. Aktivan sam član Kakanjskog udruženja za ekologiju i Omladinskog udruženja "Amber".

Preporod: Nedavno si postao seniorski prvak BiH-a u veoma zahtijevnoj borilačkoj vještini. Kako se osjećaš kao prvak države?

Ahmed Krnjić: Hvala Allahu na svemu, uz Njegovu pomoć sam danas seniorski prvak naše zemlje. Iako sam prošlogodišnji juniorski viceprvak svijeta, ovaj mi uspjeh mnogo znači jer sam se dokazao i u većoj starosnoj kategoriji. Osjećaj je neopisiv, ostvario sam san svakog sportiste. Uloženi trud se uvijek isplati, i zato nikad ne treba odustati od svojih ciljeva.

Preporod: Kako se pojavila ljubav prema borilačkim vještinama? Koliko dugo treniraš, i da li si prije kick-boxa trenirao neki drugi sport?

Ahmed Krnjić: Ljubav prema borilačkim vještinama nosim, što bi se reklo, od malih nogu. Od djetinjstva nisam dao na sebe, ni vršnjacima, a ni starijima, nisam dao da me zezaju, "zakidaju", provociraju, i nažalost često sam stvarao probleme roditeljima. Kickbox treniram već pet godina, a prije toga sam više od godinu dana trenirao košarku.

Preporod: Koliko sport može pomoći mladom čovjeku današnjice kao spas od lošeg društva, poroka i gubljenja vremena?

Ahmed Krnjić: Sport je neophodna stvar za razvoj omladine. Ovim putem bih preporučio roditeljima da svoju djecu upišu u školu nekog sporta, po mogucnosti individualnog, jer će tu steći radne navike, spoznati da sami zavisi od sebe i da se oslanjaju na vlastititi trud i rad.

Preporod: Kao vjernik i uspješni sportista, koliko ti je islam pomogao u tvom uspjehu i kako se pridržavanje vjere odražava na tvoj život?

Ahmed Krnjić: Sport i vjera su moji savjeti za uspješan život, jer sport će čovjeka dovesti do spoznaje da može uspjeti samo ako se osloni na Allaha, a na Allaha će se istinski osloniti kad bude ulagao maksimalan napor i trud da postigne što želi. Za mene jedno bez drugog ne bi moglo.Islam mi daje duhovnu snagu koja se odražava i na fizičku, a to je najvažnije u sportu, a tako i u životu. Ovo govorim iz ličnog iskustva, jer sam ja kroz bavljenje sportom izgradio vlastitu ličnost. Šta god radio, trudim se da maksimalno dobro to obavim, pridržavam se pravila i ne dopuštam da me očaj savlada nakon padova u životu.

Preporod: Koji su tvoji planovi za budućnost, i koje ti je buduće takmičenje, inšallah?

Ahmed Krnjić: Planiram upisati fakultet, jer naša je obaveza da tražimo znanje, a i svakako da će mi to omogućiti lakšu egzistenciju. Što se tiče sporta, planovi za idući period su pripreme i odlazak na Balkanski kup u junu i Evropsko prvenstvo u mjesecu avgustu.

Preporod: Na kraju, da li želiš da spomeneš osobe koje su bile uz tebe na putu do uspjeha?

Ahmed Krnjić: Za moj uspjeh su zaslužni na prvom mjestu moja porodica, moji treneri, moj tim, prijatelji i ljudi iz džemata koji me neprestano podržavaju. Ovim putem im se svima zahvaljujem i molim Uzvišenog da ih nagradi, kao i vas na ovom razgovoru.