Printaj ovu stranu

Imam bi trebao rezervisati vrijeme za posjete džematlijama

Autor: E. Subašić Novembar 18, 2015 0

kaže hafiz Sead-ef. Babaluk, imam u gradskoj džamiji u Kiseljaku. Rođen je 1983. godine u Sarajevu. Osnovno školovanje je započeo u Kiseljaku, a završio u izbjeglištvu. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu.

Čuva li se tradicija obilsaka džematlija u Vašem džematu?

Da,  hvala Allahu dž. š., u našem džematu se još uvijek, naravno, čuva tradicija obilaska džematlija, iako ne onoliko koliko bih ja to želio. Smatram vrlo važnim da imam, što je moguće bolje upozna, prije svega, svoje džematlije, ali i ostale muslimane i nemuslimane koji žive u njegovoj neposrednoj blizini, ali i dalje. U današnje vrijeme, naše džematlije imamo priliku sresti na ulici, u ugostiteljskim objektima, institucijama, u džamiji, naročito,  petkom, ali i na dnevnim vaktovima i na raznim drugim mjestima. U takvim prilikama, naravno, redovno se odvija komunikacija između imama i džematlija. Mogu kazati sa zadovoljstvom da su to za mene, gotovo bez izuzetka, uvijek  izuzetno lijepi trenuci. Međutim, kućne posjete nisu u dovoljnoj mjeri prisutne. Tu je doista potrebna disciplina. Jedna njemačka misao kaže Disziplin ist nicht käuflich, aber sie zahlt sich aus  - Disciplina nije kupljiva, ali se isplati. Ovdje je nužan kontinuitet, ne praviti prevelike pauze, dakle, važno je istrajati i naše džematlije redovno obilaziti i pokazivati zainteresiranost za njihove živote. Ovo mnogo znači i jednima i drugima, i imamu i džematlijama. U to sam se nebrojeno puta uvjerio.

Na koji način ste se uvjerili?

To sam posebno mnogo puta doživio dok sam radio kao imam u Njemačkoj. Dakle, potrebno je imati konkretan cilj kada su u pitanju obilasci džematlija. Imam bi trebao izdvojiti dio svoga vremena koji bi bio rezervisan za posjete njegovim džematlijama. Posjete dodatno zbližavaju ljude, povećavaju njihovu međusobnu ljubav, u mnogim slučajevima rezultat posjete je i poboljšano raspoloženje i generalno ima pozitivan učinak na čovjekov život. Danas, čini se, da ljudi mnogo rjeđe obilaze jedni druge negoli je to bio slučaj prije, recimo,  20 - 30 godina. Rodbina, komšiluk i prijatelji su na neki način zapostavljeni. Teško mi je riječima opisati koliko mi bude drago kada obavim posjetu mojim tetkama, amidžama, dajdžama, komšijama, prijateljima i, naravno, džematlijama. Nakon tih posjeta pun sam energije, elana, život mi nekako nakon toga izgleda još ljepši. Lijepo je to rekao naš Poslanik Muhammed a. s.: „Bolje je biti sam nego u lošem društvu i bolje je biti u dobrom društvu nego biti sam“.