Žrtve ne vide  da su njihove patnje prepoznate

- kazao je u intervjuu za Preporod specijalni savjetnik generalnog sekretara za prevenciju genocida Adama Dieng nakon nedavnog obilaska zemalja Zapadnog Balkana

Generalni sekretar UN Antonio Guterres je uključio zemlje Zapadnog Balkana u područje svojih prioritetnih djelovanja. Koja su to djelovanja i koje rezultate očekujete od njih?

Odluka generalnog sekretara UN da uključi Zapadni Balkan kao jedan od njegovih ključnih prioriteta odražava njegovu zabrinutost za situaciju u regiji. Nedostaje zajedničko razumijevanje događaja iz prošlosti. Na sceni je negiranje sudskih odluka kao i glorifikacija ratnih zločinaca. Imamo, također, nedovoljnu saradnju u oblasti pravosuđa. Žrtve ne vide da su njihove patnje prepoznate, pojave govora mržnje su česte i sve nas to veoma brine. Izbori u Bosni i Hercegovini će se održati u oktobru ove godine i postoji opasnost, odnosno rizik, da će tenzije biti dodatno podgrijavane od strane političkih lidera koji se kandidiraju. Fokus UN na Zapadni Balkan predstavlja poziv svima nama zajedno da učinimo sve što je u našoj moći da dodatno promoviramo pomirenje. Moramo osigurati da to budu prioriteti i za političke lidere ovih zemalja. Fokusiranje na ovaj region za UN, također, znači rad sa svim vanjskim partnerima u cilju promocije pomirenja.

Dijalog za budućnost

Europska unija je upravo objavila svoju strategiju za Zapadni Balkan u kojoj daje veliki naglasak na pomirenje. Ako svi budemo radili zajedno i usklađeno možemo doprinijeti da se smanje tenzije i poveća, odnosno unaprijedi proces pomirenja.

Dijalog za budućnost je projekat koji su zajednički inicirali Predsjedništvo BiH i UN? O kakvom projektu se radi?

Inicijativa, odnosno projekat Dijalog za budućnost predstavlja vrijedan primjer onoga što UN sa vladama država mogu učiniti na promociji pomirenja na nivou djelovanja „običnog“ čovjeka. Zahvaljujući ovoj inicijativi iz Bosne i Hercegovine, UN mogu pružiti podršku aktivnostima koje će ujediniti ljude u onim mjestima gdje to ima najveći značaj. Prilikom nedavne posjete imao sam priliku posjetiti Mostar gdje sam vidio školu u kojoj se djeca iz različitih zajednica okupljaju, kao i sportski centar gdje se druže kroz sportske aktivnosti, a što predstavlja jednu od aktivnosti koja je pod okriljem ove inicijative. Posjetio sam, također, izložbu koja pokazuje šta je to snaga kulturološkog razumijevanja među ljudima koji dolaze iz različitih zajednica. Trenutno je u razmatranju nekoliko ovakvih projekata u Bosni i Hercegovini i jedne mnogo šire slike o njoj. Druga faza ovog projekta će biti implementirana na regionalnom nivou, što znači da će Dijalog za budućnost imati za cilj realizaciju drugih projekata na više lokacija u regionu, između ostalih i u Srbiji i Hrvatskoj, što ima posebnu važnost, jer se djelovanje u jednoj zemlji regije može osjetiti i u drugim susjednim zemljama.

Dopustite mi, također, da kažem da veoma cijenim saradnju između UN i Predsjedništva BiH u ovom projektu. To je upravo ono što trebamo – institucije vlasti su neophodan posrednik u procesima koji okupljaju i povezuju ljude i mi u UN ih trebamo podržati kada rade prave stvari.

Tokom posjete BiH susreli ste se sa predstavnicima političkih i zakonodavnih vlasti na entitetskom, državnom i regionalnom nivou. Koji su rezultati tih susreta?

U susretima i sastancima koje sam imao sa predstavnicima vlasti, odnosno vlada u BiH, bio sam veoma iskren i otvoren. Izrazio sam svoju zabrinutost za situaciju u zemlji, upozorio sam ih na opasnosti i rizike dublje polarizacije odnosa u svjetlu dolazećih izbora u oktobru ove godine. Predstavio sam im, također, moje viđenje potrebnih aktivnosti kako bi se ovi rizici ublažili i kako bismo nastavili konstruktivnu ulogu u povezivanju ljudi na ovom prostoru. Naročito sam ih pozvao da pokažu tu lidersku ulogu u promoviranju pomirenja. To je bila moja ključna poruka. Neprihvatljivo je da se ratni zločinci glorificiraju, da se sudske presude ne poštuju i da se patnje žrtava druge strane ne priznaju. Sve ovo se mora promijeniti. Također, pozvao sam ih da promoviraju svaku moguću saradnju kojom će se osiguravati pravda, jer čvrsto vjerujem da je pravda ključna komponenta pomirenja.

Dozvolite mi da kažem da su razgovori sa predstavnicima vlasti prošli dobro. Poteškoće koje sam spomenuo i sa kojima se susrećemo u ovom smislu su očigledne, ali vjerujem da postoji vjera kod lidera da moraju donijeti teške odluke koje će povezivati ljude i narode. Mi im možemo pomoći da donesu takve odluke, da poduzmu te, za njih tako teške odluke, jer oni moraju biti lideri i pokazati liderstvo u donošenju takvih odluka i izbora.

Mi u UN učimo na svojim greškama

 Sa ministricom za ljudska prava i izbjeglice Semihom Borovac posjetili ste Memorijalni centar Potočari – Srebrenica i susreli sa udruženjima majki i supruga žrtava Genocida. Kako ste doživjeli ovaj susret?

Mi u UN učimo na svojim greškama. Tokom mojih posjeta mjestima gdje su ljudi prošli strašna iskustva okrutnosti i zlodjela uvijek ulažem dodatne napore da se sretnem sa žrtvama, jer su one najvažnije i živi su primjeri i potvrda zašto je važno da pomirenje bude prioritet. Žrtve najbolje znaju koja je cijena ako se zakaže u zaštiti. Također, one nam pokazuju da je ono što ujedinjuje žrtve upravo ta ljudskost koju svi dijelimo, ljudskost koja i treba da nas ujedinjuje. To su ključne poruke koje pokušavam prenositi. Kada se pripremamo i radimo ovakve posjete nastojimo to uraditi na način da ne prouzročimo bol. Žrtve zaslužuju našu podršku.

Bilo je veoma dirljivo i potresno saslušati majke i odati počast žrtvama zajedno sa ministricom Borovac. Volio bih da imamo više takvih vladinih djelatnika koji su toliko posvećeni zaštiti ljudskih prava za sve ljude kao što je ministrica Borovac. Ono što radi je veoma važno i mislim da je ona primjer koji treba slijediti. Ona je lider u pomirenju i pozivam sve političke lidere u BiH da odaju počast svim žrtvama svih počinjenih zlodjela. Bilo bi čak bolje ako bi to mogli uraditi zajedno. Nema boljeg načina da pokažu svoje priznanje za sve patnje iz prošlosti nego da zajednički posjete sve memorijalne centre i mjesta stradanja.

Dopustite mi da kažem da je moja posjeta Potočarima bila jedna vrsta podsjećanja na sve što se desilo u Srebrenici tih stravičnih dana jula 1995. godine. Svi predznaci su bili tu. Ali, ipak, nažalost nije se uspio spriječiti genocid. Mi u UN učimo iz svojih grešaka. Ali nije dovoljno samo učiti. Svi moramo udvostručiti svoje napore da popravimo ono što je realnost na mnogim mjestima u svijetu. Ova obaveza sadržana je u svim imenima ispisanim na svetim mjestima u Srebrenici.

Čuo sam od majki njihove zahtjeve

 Majke su Vam iznijele svoju zabrinutost i zebnje zbog poricanja Genocida, veličanja presuđenih ratnih zločinaca, ali i zbog rada parlamenta BiH i neusvajanja Nacrta zakona o negiranju genocida koji je podržalo 30 nevladinih organizacija. Tražile su Vašu pomoć i za osnivanja komisije za nadgledanje rada sudstva i tužilaštva u regiji. Kako gledate na ova njihova velika očekivanja od ovog susreta?

Čuo sam od majki njihove zahtjeve, preuzeo ih i podijelio sa zvaničnicima i predstavnicima vlasti sa kojima sam se susreo. Namjerevam uraditi sve što je u mojoj moći u cilju dalje promocije pravosudne reforme, što bi trebalo rezultirati time da se više ne može negirati Genocid. Također, želimo dalje promovirati sudski progon ratnih zlčočina, ne samo u BiH nego u cijeloj ovoj regiji. Postoji velika potreba za harmonizacijom zakonodavstava koja se odnose na tretiranje žrtava torture i ratnih zločina. Znam da UN rade na tome, da blisko sarađuju sa tužilaštvima u regionu i promoviraju saradnju. Svjestan sam, naravno, da još uvijek postoje mnogi izazovi. Namjeravamo sazvati sastanak tužilaca i ministara pravosuđa Zapadnog Balkana kako bi identificirali probleme i počeli raditi na rješenjima sa punom posvećenošću na ministarskom nivou. Ovo je jedna od preporuka koje su proizašle kao rezultat moje posjete regiji.

Genocid u Srebrenici negira i zvanična politika u Srbiji. Kako gledate na to? Koliko je moguće postići kažnjivost negiranja Genocida u BiH bez sankcionisanja njegovog negiranja u Srbiji?

Neprihvatljivo je da se ne prihvataju sudske odluke. Na Međunarodnom sudu pravde je dokumentirano i utvrđeno da je u Srebrenici počinjen Genocid. Veoma je teško ići naprijed kada se sudske odluke dovode u pitanje. Kada se to dešava, žrtve postaju žrtve i po drugi put. Na taj način uopšte ne doprinosimo pomirenju.

Akcioni plan za vjerske lidere

 Generalni sekretar Antonio Guterres je usvojio Akcioni plan za vjerske lidere koji trebaju preuzeti ulogu u sprječavanju podsticanja na nasilje koje može dovesti do činjenja ratnih zločina. Jeste li našli sagovornike za taj projekat u regionu Zapadnog Balkana?

Akcioni plan za vjerske lidere i druge aktere u sprječavanju aktivnosti koje podstiču nasilje i činjenje ratnih zločina predstavlja važnu platformu za pomirenje. U suštini, od svih vjerskih djelatnika koji su u poziciji da vrše utjecaj tražimo da to iskoriste na jedan pozitivan način i da promoviraju pomirenje. Ovo se može uraditi na više načina. Tokom posjete BiH sam bio impresioniran kad sam čuo za zajedničke posjete religijskih lidera memorijalnim centrima sva tri konstitutivna naroda. Ovo je veoma važno. Tri člana Predsjedništva imaju obavezu da poduzmu iste te korake i to treba biti put koji će ostali slijediti. U razgovoru sa vjerskim liderima u mjestima koje sam posjetio vidio sam da ima dosta interesa za provođenjem određenih aktivnosti ovog Akcionog plana. Već sam primio i pisma sa određenim prijedlozima i idejama. Te prijedloge i ideje ću razmotriti zajedno sa kolegama iz UN u ovim zemljama. Veoma mi je drago da su vjerske zajednice iz BiH učestvovale na sastanku u Beču gdje smo raspravljali o fazi implementacije ovog Akcionog plana. Nadam da ćemo zajedno sa vjerskim liderima iz BiH putem ovog projekta biti u stanju kvalitetno doprinijeti većoj inkluzija u društvu i promoviranju pomirenja u BiH.

Odgovornost za zaštitu od novih genocida u BiH

Shodno strategiji o odgovornosti država za zaštitu od genocida, ako jedna država ne može zaštititi svoje stanovništvo od genocida ko je odgovoran da zaštiti tu državu prema toj strategiji, tj. na kome leži odgovornost za zaštitu BiH od novih genocida?

Kratak je odgovor na ovo pitanje: Odgovornost je na svima nama!!

Naravno, kao prvo, primarna odgovornost je na predstavnicima vlada i vlasti uopće. Oni su lideri i na njima je da sopstvenim primjerom to pokazuju. Oni imaju najveću odgovornost u povezivanju ljudi i stvaranju zajedništva i zato tako mnogo insistiram na njima i njihovoj obavezi da poduzmu jasne i vidljive korake ka pomirenju.

Drugo, odgovornost je i na cijeloj regiji i međunarodnoj zajednici. Prisutan je veliki angažman međunarodne zajednice na Zapadnom Balkanu. Tu je Europska Unija, OSCE, Vijeće Europe, kao i UN. Svi su ovdje. Važno je da svi dajemo podršku zemljama regije u ostvarenju pomirenja i da koordiniramo naše aktivnosti u tom pravcu.

Treće, svaki pojedinac treba da doprinese pomirenju. Već sam govorio o političkim liderima, ali tu su i istaknuti sportisti, mediji, predstavnici raznih zajednica, novinari itd. Svaki pojedinac može i treba doprinjeti i uložiti napore i raditi zajedno sa susjedom.

Inicijativa, odnosno projekat Dijalog za budućnost, o kojem smo ranije govorili, usmjeren je da pruža podršku malim zajednicama i običnom čovjeku.

BiH može ućiti iz iskustava Ruande

Kako gledate na činjenicu da je Ruanda nakon Genocida u kome je stradalo oko milion ljudi gotovo u isto vrijeme kada je počinjen Genocid u BiH, danas zemlja koja ide ubrzano naprijed, dok je BiH koja se nalazi u srcu Evrope na rubu opstanka i novih sukoba?

To je veoma dobra poenta koju sam podijelio sa mnogim sagovornicima prilikom posjete vašoj zemlji. Čak sam se ponudio da pomognem da organiziramo posjete Ruandi, da nauče nešto iz naših iskustava. Naravno, situacija u Ruandi nije savršena, kao ni u bilo kojoj drugoj zemlji. Ali u Ruandi smo bili odlučni da učimo iz grešaka iz prošlosti i da krenemo naprijed. Brine me to da u BiH veliki broj lidera, umjesto da gleda naprijed, da se fokusira na budućnost, još uvijek pokušava graditi budućnost na strahotama prošlosti. Ovo nije dobar recept za uspjeh. Šta više, suprotno je tome. Potpaljivanje vatri iz prošlosti samo dodatno podiže tenzije. Za vrijeme moje posjete BiH mnogo puta sam rekao da, ako se bavite prošlošću, onda se bavite i sadašnjošću i budućnošću. Nastaviću pozivati one koji su na liderskim pozicijama da osmisle lekcije iz prošlosti na način da njima povezuju ljude, a ne da ih dijele i udaljavaju jedne od drugih.

Nijedno društvo nije imuno na rizike od činjenja zločina

 Koje su aktivnosti UN i njenih misija na zaustavljanju sve većeg širenja mržnje, netolerancije, ksenofobije, islamofobije u Europi?

Veoma smo zabrinuti. Gdje god da odem, uvijek naglašavam da niti jedno društvo nije imuno na rizike od činjenja zločina, okrutnosti i zvjerstava. Sarajevo je uspješno organiziralo Olimpijske igre 1984. godine i bilo je centar svijeta u tom trenutku. Manje od deceniju nakon toga Sarajevo je bio grad pod opsadom. Mržnja i ksenofobija mogu biti faktori rizika za okrutne zločine. Danas smo u Europi svjedoci ksenofobije koja, ne samo da se tolerira, nego se i promovira od strane najviših nivoa vlasti u nekim zemljama. Vidimo antiislamsko raspoloženje u srcu Europe. Vidimo i antisemtizam i mi se tome moramo aktivno suprotstaviti. UN ima brojne politike i zvaničnike čiji je mandat borba protiv ekstremizma i ksenofobije. Ured visokog komesara za ljudska prava je kreiran sa specijalnom namjenom i posebno dobro pozicioniran da adresira ova pitanja. Možemo vidjeti da su mnoge države imenovale tačke žarišta za strategiju Odgovornosti da se zaštiti ( Right to Protect). Njihov je zadatak da procijene rizike i prijetnje i o tome izvijeste nadležna tijela. Primijetio sam da se u Europi na ove aktivnosti gleda samo kao na aktivnosti vanjskih poslova, odnosno vanjske politike. Ja se ne slažem sa ovim. Uvijek im govorim da prevencija počinje kod kuće.

Koja je Vaša poruka građanima BiH?

Imam jednostavnu poruku za građane Bosne i Hercegovine: Pomirenje je moguće i ono je u vašim rukama. Ključ je da pomirenje ide s vrha na dole. Zato sam se susreo sa članovima Predsjedništva BiH, predsjednicima dva entiteta, članovima Parlamenatarne skupštine i brojnim ministrima. Oni moraju povesti, odrediti put i učiniti sve potrebno kako bi se narodi zbližili.

Ali, s druge strane, pomirenje ide i u drugom pravcu, odnosno odozdo prema gore. To ne bi trebalo biti teško. Za mene je bilo veoma frustrirajuće da čujem da su političari skloni koristiti radikalizaciju za dobivanje glasova. Zašto je to tako?! Lideri moraju zagovarati projekte koji povezuju ljude i zbližavaju ih, ali i ljudi moraju shvatiti da nema budućnosti ako podržavamo podjele i mržnju.

00Sličica Želim Print

Prije 25 godina u Ahmićima su 116 bošnjačkih civila pobili oni koje danas slavi evropska parlamentarka Marijana Petir.

U novom printanom izdanju Preporoda od 15. aprila 2018. čitajte:  

U novom printanom izdanju Preporoda od 15. februara 2018. čitajte: 

Konačno, nakon više od 22 godine od završetka rata u BiH, od aprila ove 2018. godine učenici osnovnih škola Kantona Sarajevo počinju učiti lekcije o agresiji na BiH ‘92.-9’5., opsadi Sarajeva i Genocidu u Srebrenici. Protekle sedmice na Filozofskom fakultetu, na odsjeku za historiju, održana je edukacija nastavnika i profesora historije osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo.Prezentovani su nastavni sadržaji opsade Sarajeva i genocida u BiH od 1992-95 godine. Prezentovali su ih clanovi Komisije za izradu nastavnih materijala za izučavanje zločina Genocida počinjenog u BiH i opsade Sarajeva u periodu 1992-95. godine. Komisija je  imenovana od strane Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS, čime je završen proces izrade priručnika sa sadržajem novih nastavnih jedinica i literature za nastavnike o novijoj historiji BiH. Tim povodom razgovarali smo sa Azerinom Muminović, prof. historije u Osnovnoj školi „Alija Nametak“ , predstavnicomcom Stručnog aktiva nastavnika i profesora historije osnovnih i srednjih škola KS, članom Upravnog odbora Udruženja nastavnika historije KS i članicom Komisije koja je radila na izradi ovih nastavnih materijala.

Protekle sedmice na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu urađena je prezentacija priručnika sa nastavnim jedinicama i materijalom za nastavnike historije ratnog perioda 1992-95. namjenjenog učenicima osnovnih i srednjih škola. Recite nam nešto više o tome. 

Nakon donošenja Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju Kantona Sarajevo, izabrana je Komisija za izradu nastavnih materijala za izučavanje zločina genocida u BiH i opsade Sarajeva. Izučavanje ovih događaja iz naše historije je utkano i u Zakon o osnovnom i srednjem odgoju i obrazovanju KS, član 24, stav 17, gdje se navodi da će ministar osigurati da nastavni sadržaji, odnosno tematske jedinice koje su posvećene izučavanju zločina Genocida počinjenog u BiH i tematske jedinice posvećene opsadi Sarajeva u periodu 1992-95. godine, prema presudama nadležnih sudova biti sastavni i obavezujući dio nastavnih planova i programa predmeta historija u osnovnim i srednjim školama KS. Time je ukinut moratorijum o izučavanju ovog dijela naše historije. Do sada nismo imali ni u udžbenicima, ni u planu i programu, obradu ovih važnih događaja iz vremena agresije na našu domovinu. Uvođenju proučavanja ovog dijela naše najnovije bolne historije je prethodilo niz inicijativa šire javnosti, intelektualnih i akademskih krugova sa prof. dr. Smailom Čekićem na čelu.

 

Apsolutna podrška roditelja

Ministarstvo za obrazovanje, kulturu i nauku KS je odmah po usvajanju novog Zakona formiralo Komisiju za izradu nastavnih materijala i nakon nekoliko mjeseci intenzivnog rada, priručnik i nastavne jedinice su u pripremi za lekturu i štampu. Radilo se o izuzetno zahtjevnom projektu. Komisija je radila u dvije grupe. Jedna se bavila izradom nastavnih jedinica prema propisanim odredbama, a druga je osmislila nastavni materijal za nastavnike kao sastavni dio ovog priručnika. Radi se o četiri nove nastavne jedinice: Vojna opsada Sarajeva, Svakodnevni život u Sarajevu i ugrožavanje humanitarnog prava, Etničko čišćenje i ratni zločini i zločini protiv čovječnosti počinjeni u BiH 1992-95. godine i Genocid u Srebrenici 1995. godine.

Nadam se da smo u ovoj fazi uspjeli uraditi ono što se od nas očekuje.

Ko su članovi Komisije koja je priredila ovaj sadržaje?

Predsjednik Komisije je prof. dr. historije, Zijad Šehić sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, mr. Sci. Melisa Forić-Plasto, zatim viši stručni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu mr. sci. Mesud Šadinlija, mr. Jasmin Medić iz Instituta za historiju, direktor O.Š. Malta“ prof. Asmir Hasičić, mr. Nihada Čolić ispred Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade KS i ja. Priručnik koji smo uradili je namijenjen osnovnim i srednjim školama. Sadržajno ima iste tematske cjeline. Naravno, metodički prilagođen uzrastu osnovnih i srednjih škola.

Kako su reagovali roditelji na ovaj iskorak u izučavanju historije u školama?

Većina roditelja je bila u ovom gradu u vrijeme rata. Mnogi su izgubili svoje najmilije. Niko ne želi da se sve zaboravi i da naša djeca odrastu neznajući ništa o opsadi grada u kojem žive, ili šta znači Sarajevska ruža, šta se desilo na Markalama, o Genocidu u Srebrenici i drugim mjestima masovnih zločina. Da, roditelji su svesrdno podržali odluku o izučavanju ovog dijela naše historije.

Sličica Želim Print

Uključena struka u rad na reformama u obrazovanju

Profesori historije su se žalili na nedostatan fond časova za historiju. Šta će biti nakon uvođenja novog gradiva?

Historija je u zadnjih petnaestak godina veoma degradirana kao predmet u školama KS. Kroz Udruženje koje postoji od 2007. godine, obraćali smo se svim ministrima obrazovanja u KS, ali nije bilo koristi. U proces nastave u školama su uvođeni neki drugi predmeti nauštrb predmeta historije. Zašto je to tako bilo, može se nagađati. U KS je historija sa osam sati sedmično pala na svega šest sati sedmične norme u nastavnim planovima od šestog do devetog razreda. Bilo je to 2 časa manje nego što smo ranije imali, a nastavni program je ostao isti. Morali smo raditi sistemom inverzije i prebacivati tematske cjeline iz jednog u drugi razred. Najgore stanje je bilo u osmom razredu. Kada je krenula inicijativa za uvođenje novih nastavnih jedinica perioda ‘92. – ‘95., mi, nastavnici historije, na sastanku stručnog aktiva smo donijeli odluku da ćemo rado unijeti promjene u program, ali da nam se ponovo vrati bar jedan čas u osmom razredu kako bismo mogli uvrstiti nove nastavne jedinice u deveti razred. Ono što moram istaći je to da je ministar Kazazović uradio jednu izuzetno dobru stvar, jer je uključio struku, stručne aktive u rad na reformi i reviziji svih programa i planova.To ranije niko nije radio.

Jedan od zadataka stručnih aktiva je bila revizija nastavnih planova i programa i tu se sve posložilo da krenemo hrabro u analizu predmeta historije, broju časova, planova i programa. Istraživali smo, upoređivali sa drugim kantonima, drugim entitetom, regionom. Pravili smo jednu širu analizu. Podržana svojim kolegama iz  aktiva i Udruženja nastavnika historije, rezultate ove analize prezentirala sam na sastanku u Šabićima u novembru 2016., gdje su bili prisutni predstavnici svih relevantnih institucija KS, Pedagoški zavod, Sindikat, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade, predstavnici stručnih aktiva. Svi su podržali argumente i smatrali sasvim opravdanim vraćanje jednog časa historije u plan za osmi razred. Ove školske godine je to i realizovano. Ponovo smo radili plan za osmi i deveti razred, a u deveti razred smo uveli nove nastavne sadržaje: opsadu Sarajeva i Genocid u Srebrenici - tematske cjeline koje će učenici u osnovnim školama u aprilu i maju već ove školske godine izučavati, dok u srednjim školama sa ovim gradivom počinjemo naredne 2018/2019. školske godine.

Kako se nastavni kadar educira za podučavanje ovog gradiva?

Nastavnici će imati priručnike koje smo izradili upravo kao pomoćnu literaturu, naravno nove nastavne jedinice će se, također, štampati i biti dostupne i nastavnicima i učenicima. Imali smo i edukaciju na fakultetu, primjere i mogućnosti. Imamo kvalitetan kadar, stručne i sposobne nastavnike i profesore u školama. Kao što sam rekla, materijali će se štampati i proslijediti u škole pod pokroviteljstvom Ministarstva.

Željela bih istaći da imamo izuzetno dobru saradnju sa profesorima sa Odsjeka za historiju, prof.dr. Šehićem i profesoricom Forić - Plasto, koji su uvijek spremni pomoći u metodičkom pristupu izučavanja.

 

Jedan predmet jedan udžbenik

U školama se koristi mnoštvo udžbenika za jedan predmet. Kako se snalazite i šta očekujete od novog Zakona o udžbenicima Kantona Sarajevo?

U novom nacrtu Zakona o udžbenicima KS predlaže se proces ostvarenja cilja o korištenju jednog udžbenika za jedan nastavni predmet u jednoj generaciji. Koautor sam udžbenika historije za sedmi i osmi razred. U KS se koristi više udžbenika. Biraju nastavnici, škole. Svi smo radili na osnovu istog plana i programa. Naravno, uvijek može bolje. Voljela bih da udžbenik radi jedna velika grupa nastavnika, tako da bude metodički raznolik i, naravno, kvalitetan. U svakom slučaju sam za timski rad. Naravno, trebaju nam jedinstveni udžbenici. Historija je veoma osjetljiv predmet, naročito danas kada je tako malo objektivnog, stručnog pristupa, kad se njome manipuliše u političke i druge svrhe.

Po preporukama UNESCO-a i Vijeća Evrope 2005. godine su izdate smjernice za pisanje i ocjenu udžbenika. Da li je ovaj priručnik rađen prema tim smjernicama?

Naravno da jeste. Radili smo uz poštivanje Strategije za historiju kao nacionalnog predmeta. Strogo smo vodili računa da su naši izvori objektivni, sa čvrstim dokazima, da imamo objektivan stav i u navođenju referentne izvore. Posebnu pažnju smo posvećivali tretiranju osjetljivih pitanja, statističkih podataka, te stavljali akcenat na angažman učenika u samostalnim istraživačkim radovima, što je odavno zastupljeno u obrazovnim sistemima razvijenih zemalja. Vjerujem da će djeca ovim načinom rada nadograđivati saznanja, otvarati vidike uz živi razgovor sa sudionicima događaja, posjetama mjestima događaja, uz diskusiju itd.

Ovim naš posao, naravno, nije završen. Smatram da je ovo početak. Ovo je onaj pionirski posao koji je uvijek najteži.

Kako gledate na reakcije iz RS od strane ministra Daneta Maleševića i predsjednika RS Milorada Dodika, koji apriori odbijaju mogućnost učenja o Genocidu u Srebrenici u školama u ovom entitetu?

Oni su javno rekli da ti udžbenici neće ući na prostor entiteta RS. Međutim, ja sam optimista. Nadam se da to neće biti tako i da će vrijeme učiniti svoje. Djeca imaju pristup internetu, raznim izvorima na kojima mogu vidjeti šta se ovdje dešavalo ‘92.-’95. Osim toga, učenici Bošnjaci i u manjem entitetu imaju roditelje, nane, dede, mezarje svojih najbližih, koji će ih uvijek podsjećati na ratna događanja i Genocid u BiH. Ono što se desilo u BiH ‘92.-’.95. poznato je cijelom svijetu i izučava se više nego kod nas.

 

Bosna, ljubav, patnja i ponos

Protekle godine bili ste zapaženi po izuzetno sadržajnom programu obilježavanja Dana nezavisnosti BiH. Da li su počele pripreme za njegovo obilježavanje ove godine?

Jesu. O programu ovogodišnjeg obilježavanja smo se dogovarali na skupštini Udruženja nastavnika historije KS koja je održana u Dejčićima 26. januara. Radi se o programu koji se priprema u saradnji Stručnog aktiva i Udruženja nastavnika historije u Kantonu Sarajevo, podržanih od strane Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade. U projekat su uključeni učenici i nastavnici historije svih škola KS. Djeca pripremaju likovne i literarne radove na temu Bosna, ljubav, patnja i ponos. Svake godine biramo mjesto održavanja u drugoj općini, a najbolje radove, likovne i literarne, nagrađujemo. Sve likovne radove izlažemo, što daje posebnu čar svečanosti. Prošle godine je to bilo u općini Centar, ove godine će, vjerovatno, biti u općini Novi Grad. Cilj nam je razvijati kod učenika ljubav i privrženost jedinoj nam domovini, pogotovo u vrijeme kad nam mladi sve više odlaze. Sve to, naravno, kroz obilježavanje ovog velikog praznika, Dana nezavisnosti jedine nam domovine. 

Vi imate viziju, optimista ste i radite s puno entuzijazma . Kako vam to uspijeva?

Radim posao koji volim.Volim historiju. Djeca su moj pokretač. Jednostavno u školi zaboravljam da sam na nekoga ljuta ili da imam probleme. Djeca te vode. Majka sam dvoje djece i supruga sam. Prvo sam to, pa profesor historije. Škola je područje za koje znam da mogu dati puno i to i nastojim. Moram reći da je je velika odgovornost i teret na prosvjetnim radnicima danas. Puno se očekuje od nas u društvu - i da naučimo i odgajamo, a samo smo krivi za sve. S druge strane teret birokracije i administrativnih obaveza u školama nam oduzima dragocjeno vrijeme i snagu, za koje bi bilo mnogo bolje i potrebno je da provodimo sa djecom. Ponosim se činjenicom da mi moji nekadašnji učenici dolaze u školu tokom njihovog srednjoskolskog i fakultetskog obrazovanja, pitaju za savjete, stručnu pomoć, ali navate i, onako, na kafu, ostajemo zajedno. Historija je lijep predmet, lijepa nauka. Ne kaže se uzalud da je ona učiteljica života. Ponosim se time da su neki od mojih učenika postali vrsni profesori.

Koja je Vaša poruka mladim nastavnicma?

Kao predsjednik Stručnog aktiva održavam sastanke sa nastavnicima historije i tom prilikom nastojim da uključim mlade nastavnike u razne projekte. Sa mladima treba strpljivo raditi, a ne samo ih osuđivati za propuste. Treba im davati šanse i biti njihov vjetar u leđa. To je jedini način. Najlakše je odbaciti. Međutim, i mladi se trebaju truditi. Ja vjerujem u timski rad. Imam zaista divne kolege s kojima radim, divan kolektiv što me čini sretnom, sretan nastavnik znači sretna djeca.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro