Printaj ovu stranu

Strpljen-spašen

Autor: Februar 05, 2019 0

Mnogo je razloga zbog kojih poodavno razmišljam o strpljivosti. Budućim hadžijama se, naprimjer, prilikom polaska na hadždž savjetuje da se dobro pripreme, ali da ipak sa sobom najviše ponesu sabura. Rijetko se u drugim situacijama oslanjamo na strpljenje. Promatrajući ponašanje naših ljudi u svakodnevnim situacijama, lahko ćemo primijetiti manjak, ili čak izostanak, strpljivosti. Obično reagujemo na prvu, uzvraćamo na najobičnije provokacije. Naravno, strpljivost ne znači samo trpljenje određenog stanja, nego hrabro i odvažno suočavanje s njim. Biti strpljiv, znači biti korak ispred, predvidjeti poteze protivnika i adekvatno odgovoriti - planom i akcijom, a ne spontanom reakcijom.

Kur’anske preporuke

Uistinu je nadahnjujuće pogledati kako Kur’an govori o strpljivosti: Bog Dragi poziva vjernike da se pomognu strpljenjem i namazom. U suri El-Bekare u kojoj se ovaj ajet nalazi kaže se da pomoć potražimo prvo u strpljenju, a zatim u namazu (dovi ili molitvi). Kur’an kaže i to da se na Božijem Putu borimo najprije imecima, a zatim – ustreba li - i svojim životima, te da promičemo dobro ili ono što svi ljudi dobrom smatraju, a da odvraćamo od zla i da se borimo da zlo ne nadvlada dobro. A Bog voli strpljive. On je uz strpljive. On nas poziva da jedni drugima strpljenje preporučujemo, da se stalno opominjemo da bez strpljivosti nema spasenja, uspjeha ili selameta. Pa opet, još na jednom mjestu se kaže: “...oni koji se strpe da bi stekli naklonost svoga Gospodara, i koji namaz klanjaju.., oni će najbolju nagradu (Džennet) na onom svijetu imati” (Er-Ra’d, 22). “Jedino će strpljivi biti nagrađeni bez (polaganja) računa” (Ez-Zumer, 10).

Želimo li sačuvati brak i porodicu, odgojiti djecu, moramo uložiti puno strpljenja. Htijemo li biti uspješni u svome poslu, želimo li nešto izgraditi, unaprijediti... moramo unaprijed biti spremni na strpljivo podnošenje opstrukcija i neumorno nastaviti raditi ono što je ispravno i općekorisno. Ako pak želimo izgraditi sebe, popraviti životne uslove, graditi društvo i državu, moramo jedni drugima strpljenje preporučivati.

 

Čekati, biti strpljiv

Čekati, biti strpljiv - to znači misliti, govorio je Nietzshe. Strpljenje je gorko, ali mu je voće slatko - govorio je Aristotel. I zaista, negdje na društvenim mrežama pročitah da mi svojim pisanjima, komentarima i reakcijama često pridajemo veliki značaj nečemu što uopšte ne bi trebalo pretjerano zaokupljati našu pažnju. Često se stječe dojam da smo na individualnom i kolektivnom planu prilično nestrpljivi. To se vidi na svakom koraku. Na primjer, kad smo učesnici u saobraćaju, kao da želimo čim prije doći do cilja, koristeći svaku moguću prečicu. A prečice nisu uvijek najbolja rješenja.

Strpljen – spašen

Narodne mudrosti često odražavaju stajališta drevnog proroštva - govorio je Aristotel. Tako je i sa ovom mudrom narodnom izrekom. Svako večer kada sa balkona vakufskog stana u Banja Luci pogledam Vrbas, a preko njega i Kastel i Ferhadiju, pogled mi stane na čaplji koja nepomično stoji u hladnom plićaku. Svako večer u isto vrijeme, u tišini noći, čaplja nepomično stoji u plićaku i čeka. Možda da uhvati ribu ili šta već, ali ona strpljivo provodi svoj plan i strategiju. Da u zimskim danima osigura hranu sebi i svojim najmilijim. Zna se desiti da se satima ne pomakne s mjesta. Od životinja se ima šta naučiti, a posebno kako biti strpljiv i kako prevazići životne poteškoće.

Kada su Muhammeda, a.s., upitali od koga treba početi kad dijelimo sadaku ili pomoć, on je preporučio da počnemo od svojih bližnjih. Ako neko ima dilemu prema kome treba biti posebno pažljiv i strpljiv, onda neka počne od svoje vjerne supruge, svoje živahne djece, svojih bližnjih. Siguran sam da neće pogriješiti. Za početak, neka im pomogne tako što će prema njima biti strpljiv.

00Cijeli tekst

Osman Kozlić

muftija banjalučki,  završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1985. godine;  Fakultet šerijatskog prava na Univerzitetu El-Emir Abdul-Kadir za islamske studije u Konstantini (Alžir) 1992. godine; magistrirao na Univerzitetu Muhamed V, odnosno Filozofskom fakultetu u Rabatu, odsjek islamske znanosti, uža specijalizacija fikh i usuli-fikh 1997. godine,  te doktorirao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu 2013. godine.

U periodu 1997-1998. godine je radio kao imam, hatib i muallim u Tuzli, a 1998/99. godine kao profesor predmeta Fikh i Hadis u Behram- begovoj medresi u Tuzli. Od 2001. godine je član Ustavnog suda Islamske zajednice u BiH, a 2008. godine izabran za predsjednika Ustavnog suda Islamske zajednice u BiH.

Govori arapski i engleski jezik. Služi se francuskim i španskim jezikom. Oženjen je, otac dvoje djece, živi s porodicom u Banjoj Luci.

Posljednje od Osman Kozlić