"Dejton" može biti mijenjan uz učešće i saglasnost svih. Do tada, on ostaje "okvir" kako je zvanično i nazvan (Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini).

Upravo je procjena "da rastuće muslimansko samopouzdanje može eventualno zaprijetiti sigurnosti bosanske srpske zajednice" bila jedan od ključnih razloga američkog diplomatskog prihvatanja Republike Srpske kao zasebnog entiteta u Bosni i Hercegovini. I stav predsjednika Izetbegovića je bio da je "bolji i nepravedan mir od nastavka rata".

Sva srpska anti-državna strategija u Bosni se posljednjih godina gradi i sprovodi na podrivanju "straha od majorizacije" uz mantru kako se drže slova Dejtona. To je odlika srpske anti-bosanske strategije u nadi da će se geopolitičke prilike u regiji promijeniti, međunarodna javnost i velike sile umoriti, te da će se stvoriti međunarodni konsenzus da je Bosna i Hercegovina nemoguća i neodrživa. To bi osiguralo put ka "mirnom osamostaljenju Republike Srpske" i njenom eventualnom pripajanju Srbiji, o čemu Dodik otvoreno govori.

Spomenuti "strah" od majorizacije nije nova stvar. U prvom izvještaju CIA o Aliji Izetbegoviću, koji potiče iz vremena Sarajevskog procesa 1983. godine, evidentiran je upravo ovaj "strah" kod Srba u Bosni. "Dok neki Jugosloveni tvrde da je muslimanski nacionalizam relativno izolirani fenomen, mi vjerujemo da srpska zabrinutost reflektuje strah – opravdan prema našem mišljenju – da rastuće muslimansko samopouzdanje može eventualno zaprijetiti sigurnosti bosanske srpske zajednice" – pisalo je u izvještaju CIA od 14. septrembra, 1983. godine. Upravo je procjena "da rastuće muslimansko samopouzdanje može eventualno zaprijetiti sigurnosti bosanske srpske zajednice" bila jedan od ključnih razloga američkog diplomatskog prihvatanja Republike Srpske kao zasebnog entiteta u Bosni i Hercegovini. I stav predsjednika Izetbegovića je bio da je "bolji i nepravedan mir od nastavka rata".

Danas su se geopolitičke prilike izmjenile i globalno i lokalno. Katastrofalna vanjska politika Obamine administracije na Bliskom istoku, globalni terorizam, izbjeglička kriza u Evropi, uspon Rusije i njeno nastojanje da vrati poziciju super-sile iz doba Sovjetskog Saveza, kriza u Evropskoj uniji, Brexit, rast desnice u Evropi, pokušaj vojnog udara u Turskoj, kao i srozavanje američke političke scene koja je oličena u Donaldu Trumpu  – sve ukazuje da sazrijevaju uslovi za nestabilnost na Balkanu, o kojima srpski politički establišment već duže vrijeme razmišlja.

Uz nervozu zbog rezultata popisa koji su pokazali da su Bošnjaci većina u Bosni, ne treba zanemariti i pozitivan ekonomski momenat kojeg je nedavno o Bosni zabilježio ugledni evropski dnevnik Frankfurkter Algemeine Zeitung – FAZ.  U tekstu Christiana Geinitza, urednika ekonomskog suplementa ove novine (25. avgust, 2016.) navodi se kako je u Bosni "rast BDP-a veći od zemalja u okruženju, zaduženost manja također nego kod susjeda, izvozno orijentirana privreda, stabilna valuta, porast investicija". Unatoč svim opstrukcijama koje u Bosni postoje, a poglavito političkoj nestabilnosti, raširenoj korupciji, visokoj nezaposlenosti, te manjku stručne radne snage, njemački FAZ ipak zaključuje da se u "U Bosni može dobro zaraditi". Ovakvi pokazatelji smetaju neprijateljima Bosne i ove ocjene trebaju dodatno obavezati pro-bosanske političke lidere da još efikasnije rade na suzbijanju kriminala, korupcije, nepotizma i svih oblika slabljenja države, jer ekonomija dokazano ima kapacitet nadilaženja političke krize.

Uz prihvatanje entitetskog uređenja Bosne, ustupak u "Dejtonu" je bila i politička kategorija "konstitutivni narodi" da bi se umirili strahovi od dominacije jednih nad drugima. Najveća žrtva ovog ustupka je građanski koncept Bosne, ali očito je da ti ustupci nisu smirili hegemonske strasti kod istočnih, a posljedično i kod zapadnih komšija. Bosnu još uvijek osporavaju, nasrću joj na suverenitet, traže, ustvari, dominaciju manjine! Sve se očitije zagovara "tiranija manjine nad većinom".
Bošnjaci kao većina očito smetaju onima koji su planirali da ih progonom i genocidom smanje na nivo koji je "podnošljiv" i zagrebačkim i beogradskim hegemonima. Otuda niski udarci na bosanski jezik, kulturu, na vjeru i na koncu na državu - životni prostor.

Očigledno je da sadašnja politička pozicija ne može sama zaustaviti ove dezintegracione tenzije. Ali može učiniti mnogo više na akciji da se okupe sve jače snage (političke, vjerske, kulturne, privredne) pro-bosanskog bloka - da sazovu "Bosanski sabor" i jasno obnove zavjet Bosni, njenoj nedjeljivosti, suverenitetu, slobodi i pravima svih njenih naroda i građana, te spremnosti da se ona brani svim sredstvima. Bosanski sabor treba biti poruka i onima iz međunarodne zajednice koji su suviše inertni, ali prije svega on treba biti poruka i unutarnjim i izvanjskim dezintegracijskim silama da je rušenje Dejtona urušavanje svega pozitivnog i put u nesigurnost Bosne, ali i šireg regiona. Ako se uruši "Dejton" – onda se gube i svi ustupci koji su zarad mira u kući dati u Bosni.