Printaj ovu stranu

Dva tipa ljudi u ućlerima (odabranim mjesecima)

Autor: April 18, 2018 0

Radujmo se zato istinski mubarek mjesecima u koje zakoračismo. Ućleri su divna tajna. U njima skrivena božanska znanja slobodno kolaju među ljudima, iskrenim Allahovim robovima.

Nastaju ućleri – mjeseci lijepih iskustava i plemenitih Božjih tajni. Aristotel kaže da ljudi mogu imati znanja i prenositi ih. Platon kaže da ljudi uistinu mogu imati znanja, ali su sva ona o stvarima, a bitna znanja višeg svijeta ljudima izmiču. To stoga što u srž stvari ne prodire svako ko ima pamet. A za tim znanjima vrijedi tragati - nutarnjim vidom. 

Platonovska ‘duša svijeta’ je nepokoriva

Ljevičari svijeta su u osnovi aristotelijanci. Oni su majstori velikih materijalnih znanja: procedure, kapitala, discipline i informacije. Svi evropski mislioci i evropske države su aristotelijanske. Bez greške. Osigurali su pravedne države, ali se njihovi ‘veliki svjetovi’ ruše koliko god to prikrivali. Središta korupcije su banke, države, vlade, skriti centri moći. U tom sistemu, kojemu na neki svoj način pripadamo, sami biramo ‘slobodu robovanja’. Naime, robujemo pari, plati, nadnici, profitu, te je svako od nas rob. (Slično se u antici proizvodnja prepuštala isključivo robovima).

U muslimanskim zemljama se smatra da svoje robovanje dugujemo samo Bogu. Samo rad za unutarnju sreću, i besplatan rad je rad slobodnih ljudi. Kad s ljubavlju obrađujemo svoju baštu, avliju, vrt, njivu, kuću, mi postajemo slobodni ljudi. Većina, ako ne i sve muslimanske države su ‘slabe’ u aristotelijanskom smislu riječi, jer su nastajale na islamskoj kulturi i civilizaciji, koja je platonska. Zato je u muslimanskim društvima, mada su u bolu, mnogo više ljudskoga nego na zapadu.

Danas obrazovni sloj muslimanskih društava aristotelijanski hrli u ropstvo novcu, korporacijama s jedinom željom – da postanu zapadni ljudi. Ostala većina, sklopom srčane volje koju zanima Vječnost vodi ih u prividnu anarhiju i pasivnost. Vjeruju da će se stvarne poruke ovoga svijeta rastumačiti tek na onome svijetu. Nisu nemarni za nutarnji vid. Zapad svjestan ove islamske prednosti nastoji ga kao paradigmu potcijeniti, dokinuti na svaki način. Pa ipak, platonovska ‘duša svijeta’ je nepokoriva, ona naime uviđa ono što svijet čini jedinstvenim – svjetlost, kretanje, mirovanje, titraj, kruženje vode u prirodi, ljepota obzora s oblacima koji plove, radost života - time najbolje dokazujući da nam je neophodno mistično iskustvo. Da je duhovnost, na zapadu izgubljena vrijednost, a nevidljivost (gajb) najvažniji zakon božanskoga Kosmosa i dubine Postojanja...i kao takvi i smjena dana i noći, i kretanje oblaka već su čuda...tek ako bez njih ostanemo shvatit ćemo im vrijednost. Mi u Bosni, ako umjednemo dragulj u prsima sačuvati u ova teška vremena, dajući prednost platonskoj ljepoti, opstat ćemo - makar se činilo nemogućim. Svi nam samo dragulj otimaju.

Sličica Želim Print

 

Zadnji put promjenjen Ponedjeljak, 09 Mart 2020 18:19
Fahira Fejzić

Redovni profesor na FPN-u UNSA.

Predaje nastavne discipline: Teorija informacija, Printano novinarstvo, Istraživačko novinarstvo, Medijska kultura te Novinarske prakse.

Napisala je veliki broj stručnih i naučnih radova te devet  knjiga: Medijska globalizacija svijeta (2004), Uvod u teoriju informacija (2008) – udžbenik za student novinarstva, Medijska kultura u BiH (2009), Putopisi (U susret znakovlju vremena I prostora) (2011.), Riječ je temelj društvenog života, (2011.), Stvarnost I mediji (2014.) te kaoutorsku knjigu Prilozi za istraživanje sociokulturnog položaja žene u BiH  (izabrana bibliografija 1900-2010.), (2011).  godine, Balkanski putopisi (2015.) te Nelagoda s medijima (2016.).

Član je uređivačkog kolegija časopisa “Godišnjak” BZK Preporod te član redakcije časopisa “Novi Muallim” Učestvovala je na brojnim naučnim, međunarodnim i domaćim konferencijama i simpozijima. Trenutno je šef Odsjeka za žurnalistiku/komunikologiju na Fakultetu političkih nauka. Dobitnik je interne nagrade Fakulteta za najbolji osvrt 2008. godine, za tekst o knjizi Carle del Ponte, objavljen u časopisu ANUBiH “Dijalog”.

Posljednje od Fahira Fejzić