Printaj ovu stranu

Profesor Turčalo o radikalnim grupama: Oni ne žele mijenjati postojeći sistem, već ga srušiti i nametnuti novi

Autor: Februar 20, 2018 0

Na seminaru o prevenciji i suprotstavljanju nasilnom ekstremizmu koji je jutros počeo zanimljivo predavanje imao je profesor s Fakulteta političkih nauka dr. Sead Turčalo

Profesor Turčalo je govorio o procesu radikalizacije kod ljudi spram određenih ideja koje mogu rezultirati i nasilnim ekstremizmom.
„Radikalizam ne podrazumijeva u isti mah i nasilje. Ideje mogu biti radikalne u određenom društvu, ali ne moraju promovirati nasilju. S druge strane, ekstremizam i ekstremisti su spremni da svoje radikalne ideje implementiraju koristeći nasilna sredstva. Put od radikalizma do ekstremizma jeste ono što nazivamo radikalizacijom. Također, radikalizaciju najčešće promatramo sa sigurnosnog aspekta, dok su skoro sve definicije o fenomenu radikalizacije dali socijalni psiholozi. Nasilni ekstremizam u konačnici jeste sigurnosni problem, ali put do njega je psihološkog karaktera...“, kazao je profesor Turčalo.
Prema njegovim riječima u svakodnevnom diskursu, naročito dnevno-političkim kontekstu, ne postoji tačno definiranje pojmova, stoga radikalizam se smatra ekstremizmom, svaki ekstremizam se dovodi u vezu s islamom itd. U tom kontekstu, važno je da prilikom govora o danas prisutnom nasilnom ekstremizmu, koji se često nekritički i generalizirajući veže za grupacije koje se nazivaju muslimanima, koristimo pojam nasilni ekstremizam inspiriran ISIL-om.

Kada se govori o izvorima radikalizma, pa i u BiH, često se navode faktori kao siromaštvo, nezaposlenost, etnička ili religijska diskriminacija. Ipak, kada se uzme procenat nezaposlenih, stepen diskriminacije i sl. broj ekstremnih osoba trebao bi biti znatno veći. Ovaj i drugi faktori, poput etničkih podjela, mogu djelovati radikalizirajuće, ali nisu jedini izvor i presudan faktor. Ključna je interakcija tih faktora, koji, u suštini, utječu različito na svakog pojedinca.

Sličica Želim Print
Govoreći o vrstama ekstremizma, profesor Turčalo se osvrnuo na desničarski, ljevičarski, problemski i vjerski ekstremizam.
Vjerski ekstremizam želi monopol u vlastitoj religiji te ne podržava toleranciju prema drugim religijama. Propagira doslovno tumačenje, a kritičko promišljanje i kontekstualizacija Svetih tekstova je zabranjena, odnosno istraživanje razloga i okolnosti određenih vjerskih propisa je zabranjeno. Interesantno je, prema riječima profesora, da brojni ekstremisti ne mogu napustiti svoje ideje i ovu ideologiju, jer je to postao sadržaj njegovog života i ne znaju gdje bi otišli kada bi napustili ove ideje.
Ono što je poseban problem kod vjerskog ekstremizma jeste što je retrogradan, a ne progresivan. Ove grupacije ne žele mijenjati postojeći sistem, već ga srušiti i nametnuti novi. Također, problem jeste i stvaranje nereda kod ljudi, koji mogu postavljati niz pitanja o razlikama u vjeri koje su formalne a ne suštinske prirode.
Navodeći svoja iskustva s mladima u BiH, profesor Turčalo je kazao da je, razgovarajući s mladima koji su se vratili vjeri, došao do zaključka da se nakon srednje škole većina mladih vratila vjeri prihvaćajući selefizam ili sufizam. Put do vjerskih saznanja je bio uz društvo koje ih je usmjeravalo na određene ideje i predavanja.

Turčalo je istakao da je ekstremizam završna tačka radikalizacije. Ekstremista ne ubija slučajno, već je strategija djelovanja. Također, do nasilnog ekstremizma ne dolazi se samostalno, već su ideologizirane osobe nerijetko bile podložne mišljenju većine u određenoj grupi. Naveo je primjer određene grupe s kojom je razgovarao njegov kolega istraživač, koji je došao do zaključka da je grupa ideologizirana jer je u određenom trenutku bila osoba koja im je predstavila određeno tumačenje na specifičan način, odnosno da je bilo ko došao mogao se nametnuti kao autoritet.
Profesor Turčalo je govorio i o pojmu kognitivnog radikalizma koji je problematičan, jer vrši dekulturalizaciju u jednom društvu. Nastoji otkloniti sve kulturne sadržaje u društvu i zamijeniti jednom interpretacijom koju smatra sveobuhvatnom. Nedostatak inkluzivnosti drugih kultura, identiteta nije bilo prisutno ni kod prvih muslimana koji su u zajednicu uključili i druge kulture, poput afričkih plemena itd.

 

Povezani članci (po oznakama)