Jusić je u svom obraćanju skrenuo pažnju da se brojne grupacije u svojim postupcima pozivaju na vjeru i to u odlukama do najsitnijih detalja. Govorio je, između ostaloga, o tome kako se religija koristi kao opravdanje za određene ideologije te postavio pitanje kako je moguće da se islam može uopšte tumačiti na ekstreman način. Istakao je da ljudi u vjeri nađu ono što im 'treba', odnosno argumentaciju za svoje potrebe. U današnjim dnevno-političkim pitanjima grupacije se pozivaju na bogatu vjersku tradiciju, ali uz redukcionizam i selektivno uzimanje detalja iz islamske tradicije. "Postoji puno isilovaca koji isto zagovaraju, ali nisu dobili priliku da rade što žele. ISIL je dobio priliku. Ove nasilne grupacije smatraju da su derogirani svi ajeti koji govore o odnosima muslimana prema Drugima. Promoviraju mišljenje da je Poslanikova saradnja s Drugima bila samo privremena taktika u borbi protiv drugih", kazao je Jusić, istakavši da je najveća novotarija redukcionizam i selektivno tumačenje vjere.

Jusić je ukazao na dodavanje novih tumačenja postojećim koncepatima, poput džihada koji je prema ovim retrogradnim tumačenjima postao svrha sam sebi. Također, Jusić je istakao i izmišljanje novih koncepata koji u tradicionalnoj islamskoj nauci nisu postojali. Primjer za to je "islamska država", kako je razumiju ekstremisti,  koja se ne spominje nigdje. Ako je to važno pitanje, zašto se ne spominje Kur'anu ili Sunnetu ili barem najvažnijim klasičnim islamskim djelima? Pitanje države je područje idžtihada.

Drugi nametnuti koncept jeste  tevhid hakimije, da samo Bog propisuje zakone. Bog određuje ono što je dobro ili loše, ali uvijek je postojao Šerijat i kanun; nešto što nije pitanje Šerijata i vjere, već pitanje dogovora ljudi. Dalje, tu je koncept taguta u kontekstu savremenih država i demokratskih sistema te problem nerazlikovanja pojmova. Ove grupacije ne razlikuju pojmove fikh i Šerijat. Islam jeste savršen, ali naše razumijevanje nije. Ove grupacije vjeruju da je njihovo mišljenje savršeno, jedino istinito, a sve ostalo je zabluda, dalalet koji vodi u nevjerovanje.

"Oni su zaledili idžtihad. Otvorili su vrata idžtihada u ibadatu, a zatvorili u muamelatu. Žele dati doprinos ibadatu, a ne muamelatu, u međuljudskim odnosima i poslovima. Njihovi autoriteti, pozivajući se na gotova pravna rješenja iz ranijih stoljeća, nisu uspjeli dovesti islam u kontekst 21. stoljeća pa su odlučili mulimane vratiti u ranija stoljeća. Zašto? Nemaju idžtihada", kazao je Jusić.