Printaj ovu stranu

Zašto „The Toronto Star“ neće objaviti karikature poslanika Muhammeda?

Autor: John Cruickshank Februar 05, 2015 0

Kanađani su bili zgroženi sekularnom platformom rada, koju je politička stranaka Parti Québécois predložila u maju 2013. godine. Jedan od prvih predloženih zakona je tražio zabranu nošenje svih vidljiv religijskih obilježja za državne službenike, poput križa za kršćane, hidžaba za muslimane i jarmulke za jevreje. Iako se nazire površna jednakost za sve religije kroz ovaj zakon, ipak, nije uzeta u obzir činjenica koliko bi ovo bilo štetno za muslimanke i tradicionalne jevreje.

 

Mnogi Kanađani u Qubecu, i širom zemlje, su osjetili da je ovo okrutan način postupanja vlade prema manjinama u jednom multikulturalnom društvu. Predloženi zakon je nestao sa političke scene sa porazom Parti Québécois na izborima.

Kanađani su među vjerski najtolerantnijim nacijama na svijetu i izuzetno smo ponosni zbog toga. PQ platforma djelovanja je, u osnovi, proizvoljan napad jakih na slabe. Možda je vlada imala legalno pravo da nametne svoju volju, ali nije imala moralno pravo da to uradi.

Brutalna ubistva ključnih članova satiričnog magazina Charlie Hebdo, od strane terorista, iznova pokreću stara pitanja u novom kontekstu.

Kandidat PQ Bernard Drainville je izjavio ove sedmice da želi reaktivirati priču o zakonu koji bi zabranio muslimanima javno isticanje vjerskih simbola, jasno stavljajući do znanja „da ekstremisti nisu ti koji će donositi zakone u Qubecu.“ Sthephen Harper,  predsjednik Vlade Kanade i vođa Konzervativne stranke, je jedan od mnogih koji su zločin koji se desio u Parizu, okarakterizirali kao čin rata, pokrenutog od strane internacionalnog džihada i koji, između ostalog, ugrožava tekovinu demokratije i slobode govora u Kanadi.

Premijer je jedan specifičan čin terorizma proglasio ratom. Ovakva retorika može, veoma lahko, biti pomiješana sa fiktivnom i intelektulano mizernom tezom o globalnom sukobu između islama i kršćanstva. Uprkos naporima Hapera i Drainvilla da se ovaj horor donese i u Kanadu, ipak, slučaj Charlie Hebdo ostaje francuski fenomen.

Prvo, tamo, u Francuskog, je Charlie Hebdo, moderna inkarnacija bestidnih i krvoločnih pamfleta francuske revolucije koji aktivno pozivaju republikanizmu, sekularizmu i obilatoj upotrebi giljotine. Koristeći snažno oružje humora i blasfemije, nastoji umanjiti i potcijeniti ulogu religije u francuskoj politici i kulturi. Glavna misija je imigrante pretvoriti u poslušne sekularne ljevičare.    

Začudo, ali pozicija ovog magazina nije daleko od stava bivšeg konzervativnog predsjednika Nicolasa Sarkozya koji je izjavio:“Ukoliko dođete u Francusku, prihvatate da se sjedinite u jednu zajednicu, a to je nacionalna zajednica. Ukoliko to niste spremni da prihvatite, niste dobrodošli u Francusku.“

Charlijeva politička pozicija zaslužuje svaku vrstu fizičke i pravne zaštite u demokratskom društvu. Svi novinari moraju da stanu uz novinare Charlie Hebdoa jer „Svi smo mi Charlie Hebdo.“ Međutim, misija i vrijednosti Charlie Hebdoa su nama strani u svakom mogućem smislu. Kanada i Toronto su, prije svega, multikulturalni.

Identitet našeg grada i države se još uvijek aktivno razvija kroz proces integracije imigranata i njihovog aktivnog doprinosa politici i kulturi. Ne osjećamo potrebu, kao društvo, da gušimo bilo čije djelovanje, sve dok je ono u skladu sa Poveljom o pravima i slobodama. Neki novinari smatraju da novine „The Toronto Star“ trebaju, kao novinarsku obavezu, objaviti reprint posljednjeg izdanja Charlie Hebdoa i time iskazati solidarnost sa kolegama iz Charlie Hebdoa i dokazati teroristima da nas ne mogu uplašiti.

Činjenje i podržavanje blasfemije iz principa, čini se kao djetinjasto, posebno u društvu sekularnom i sigurnom kao što je naše. I naša novina nema misiju pretvaranja svojih čitatelja u poslušne sekularne ljevičare.

Više od milion Kanađana se izjašnjavaju kao muslimani, od toga 600 000 u Ontariu. Mnogi imigranti se suočavaju sa problemima nezaposlenosti i neizvjesne budućnosti za sebe i svoju djecu. Oni su dvostruko ranjivi u ovim vremenima ekonomske neizvijesnosti, jer su kao grupa mali ali dobro vidljivi i poznati ostatku društva. A s druge strane, osjećaju da događaji koji se dešavaju daleko od njih, na drugom kraju svijeta, stavljaju ih pod sumnju društva u kome žive.

Mi smo mogli objaviti karikature Charlie Hebdoa i za to postoje jaki argumenti, ali isto tako postoje jaki argumenti da to ne učinimo. Kao što ne bismo objavili rasističke ili pornografske slike, smatramo da ne treba ni sporne karikature objaviti. Nećemo ih objaviti zato što imamo i previše poštovanja prema sugrađanima Kanađanima muslimanskog porijekla. Ne želimo im poslati poruku da njihov način viđenja i bivanja Kanađaninom je manje vrijedan od bilo kojeg drugog. I nećemo to uraditi zato što nijedan pravi Kanađanin to ne bi uradio.

I nećemo to uraditi zato što imamo poštovanja prema sebi. The Toronto Star je zagovarao borbu protiv okrutnih načina vladavine duže od desetljeća.  

Mi znažno zagovaramo slobodu izražavanja, ali nikada je nećemo iskoristiti u nemoralne svrhe.

 


 

John Cruickshank je izdavač novina "Toronto Star" i predsjednik grupacije Star Media iz Kanade.
Prijevod: M. Kevrić
Izvor: http://www.thestar.com