„Osnovna karakteristika tog dokumenta jeste da on predviđa konkretne korake i to neposredno u zoni sukoba. Čak i ako se interesi Rusije, Irana i Turske u Siriji ne poklapaju, svaki od igrača vidi mogućnost da postizanjem konsenzusa ostvari i sopstvene interese. To ne znači da se rat bliži kraju“, smatra turski analitičar Serhat Erkmen, te podsjeća da se u deklaraciji ne spominju kurdska frakcija Demokratska unija (PYD) bliska Radničkoj partiji Kurdistana (PKK) i libanskom šiitskom pokretu Hizbullah – snage koje imaju veoma veliki značaj za Tursku i Iran.
„Istovremeno, najslabija karika tročlanog saveza jeste rivalstvo između Turske i Irana. Ne bi trebalo potcijeniti činjenicu da je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Čavušoglu na konferenciji za novinare pomenuo Hizbullah. Turska je i dalje izuzetno zabrinuta zbog toga što Iran podstiče sukobe među različitim konfesijama u Siriji, a da u Iraku podržava različite ši›itske grupe“, kazao je za DW Serhat Erkmen, šef Odeljenja za Bliski istok i Afriku u Institutu Turske 21. stoljeća.