U Europskoj uniji preovladavaju tri modela koji uređuju odnos crkve i države:

Bavarska konzervativna vlada naredila je postavljanje križa na ulazu svih pokrajinskih administrativnih zgrada.

Rilke u svojim pismima kaže: “Allah je velik i samo njegova snaga je u vazduhu ovoga grada (Kajrevana)”. Također, Rilke dodaje da su “jedno-stavnost i život te religije fascinantni”, pa ushitno navodi: [Kad se gleda Kajrevan] “Poslanik kao da je jučer živio”, grad je njegov kao da je njegovo “carstvo”.

Rainer Maria Rilke (1875-1926) je slavni austrijski pjesnik i, ujedno, veliki pjesnik njemačkog jezika. Rođen je u Pragu, proživio je nemiran život po kulturnim središtima tadašnje Austrougarske, boravio je u Rusiji, Francuskoj… Kako ćemo vidjeti, znamenita su i njegova putovanja po zemljama Bliskog istoka, zatim u Španiji.

Ovaj esej uveliko temeljimo na nekoliko radova i predavanja profesora Karla-Josefa Kuschela o pjesniku Rilkeu. (Da do ovih Kuschelovih radova i predavanja dođemo, uveliko nam je pomogao naš berlinski prijatelj, doktorand Edin Mahmutović, na čemu mu se srdačno zahvaljujemo).

Prema profesoru Kuschelu, Rainer Maria Rilke je poslije 1910. godine osjetio da je neproduktivan, nedostaje mu inspiracija, naučno je bio stagnirao (doživio je neku vrstu umjetničke paralize). Godine 1910/1911 (novembar 1910 - mart 1911) proveo je zimu u sjevernoj Africi. Tu mu se nije svidjelo zbog napornog putovanja, ali i zbog toga što ti “novi senzualni utisci“ nisu doveli do naučne inspiracije kojoj se Rilke nadao. Ali je, ipak, okusio malo orijenta i naučio nešto malo arapskog.[1]

Putovanje se odvijalo maršrutom, prvo Marsej - Alžir - Tunis - al-Kantara - Kajrevan - Neapel), zatim drugi dio putovanja od 6. januara do 25. marta: Egipat preko Nila od Kaira do Asuana. Ovim pravcem Rilke je upoznao klasična znamenja Egipta a i, prema riječima Karla-Josef Kuschela, “svjetsku religiju islam“.

 

Pjesnikov islam kao “svjetska religija“

Pjesnika i prozaistu Rilkea se dojmila i jedna konferencija 1910. godine, održana, kako on navodi, pod naslovom Weltmissionskonferenz ili (kršćanska) “Konferencija svjetske misije“. Rilke je uočio da je ovu konferenciju prožimalo jedno kolonijalističko-imperijalističko razmišljanje. Naime, ako se iskoristi prilika, može se krišćanizirati islamski svijet, zbog toga što su skoro sve islamske države bile kolonije Francuske. Mišljenje kršćanskih misionara svodilo se na jednostavan zaključak: Islam će uskoro propasti.

Međutim, sam Rilke drugačije razmišlja. Ovo putovanje za njega je bilo skupljanje novih duboko osjećajnih doživljaja, kao i doživljaja novih jezika, nove rječitosti. Rilke opisuje te orijentalne krajolike i gradove kao jedno estetsko-senzualno jedinstvo. Najviše ga je impresionirao muzej u Kairu kao i ogromni kompleks hramova u Karnaku (Luksor u Egiptu), to mu je ostalo kao nezaboravan utisak.

Već u prvom pismu iz Alžira koje je poslao svojoj ženi Klari, Rilke spominje islam i daje opise Alžira kao “uglavnom francuskog grada, ali i dio grada gdje postoje stare turske, maurske i arapske kuće koje još u sebi nose osjećaj iz Hiljadu i jedne noći, u zraku je tekbir (Allah je velik) i formula: “Nema snage osim Božije”.

Na dionicama svoga putovanja po Tunisu Rilke opisuje Kajrevan “kao sveti grad”, u svojim pismima opisuje džamiju, u cijelosti je njome impresioniran. Rilke osjeća svim svojim bićem kao da je zagazio u vremena Poslanika islama, Muhammeda, a.s.

Za Rilkea je doživljaj jedne religije bio prije svega doživljavanje mjesta koje je obilježila religija. On osjeća džamiju u Kajrevanu tako “kao da je Bog u njoj i da se sve u džamiji nahodi na svome mjestu”. Sve se upotpunjava u njoj - život i smrt se spajaju, Rilke ovim aludira na povezanost obližnjeg groblja i džamije, on piše kako se “elementarnost islama osjeća senzualno i dodaje: “Islam je u gradovima”.

Karl-Josef Kuschel tvrdi da kod Rilkea “nema one krišćansko-eurocentrističke oholosti”. Tako Rilke u svojim pismima kaže: ”Allah je velik i samo njegova snaga je u vazduhu ovoga grada (Kajrevana)”. Također, Rilke dodaje da su “jednostavnost i život te religije fascinantni”, pa ushitno navodi: [Kad se gleda Kajrevan] “Poslanik kao da je jučer živio”, grad je njegov kao da je njegovo “carstvo”.

Ali, Rilke je prije svega pjesnik, on na svoj način prelazi granice određene religije. U pismima svojoj majci on opisuje: “Džamije su bogomolje druge religije ali istog Boga, osjećaju se po bliskosti sa kojom se život spaja sa religijom, ovo je država velike i zanosne vjere…”

 Prema Karl-Josefu Kuschelu, Rilkeovo mišljenje je slobodno i od kršćanske apologetike. Religijska energija ljudi veoma zanima Rilkea. To je ono što plijeni njegovu pažnju. On posmatra zemlju koju u datom trenutku posjećuje, uočava da ona kod njega proizvodi neku vrstu “velike vjernosti”. Drugo što Rilke shvata jeste da je on stranac na prostoru jedne druge kulture, te on tako “kritički ocjenjuje svoj pogled”.

Rilke je kod sebe uočio jedan duhovni process. Naime, on shvata da je on kao kršćanin “strani element” u tome društvu i da je “samo posmatrač”. Prema Karl-Josefu Kuschelu, ovim Rilke želi objelodaniti jedan svoj cilj: naime, on podstiče nešto što evropska literatura nije radila, on mijenja perspektivu. On pretvara superiornost zapadno-evropske literature u samoponižavanje, on apsolutiranje pretvara u samo-relativizaciju, on izravnost pretvara u distancu i shvata sljedeće: Tu gdje je islam u prostoru ostao živ, ostao je i snažan!

 

[1]  Prema Karl-Josef Kushel, (https://www.youtube.com/watch?v=v1A9dkZ21r8). Pristup stranici: septembar, 2017.

 Povodom 33. godišnjice džemata u Kamp Lintfortu priređena promocija monografije”Džemat Kamp Lintfort - 33 godine” i tradicionalni mevludski program

Program obilježavanja jubileja postojanja džemata i džamije u vlasništvu, jedinstvene džamije na kršćanskom Zapadu sa munarom, započet je promocijom monografije “Džemat Kamp Lintfort - 33 godine.” O sadržaju monografije i o njenom značaju za sadašnjost i za budućnost muslimana u Kamp Lintfortu i šire, govorili su: imam u džematu Dževad ef. Isaković, prof. dr. Rašid Durić i Mustafa ef. Spahić, sejjar vaiz Rijaseta IZ. Potom je na svečan način monografija uručena dosadašnjim predsjednicima Odbora džemata - hadži Šefiku Burniću i Omeru Kazaru, odnosno finansijeru štampanja monografije - Ameri Kamenici. Nakon podne namaza održan je mevlud koji su učili imami, hatibi i muallimi iz pokrajine Nordrhein-Westfallen: Kemal ef. Crnac, Omer ef. Sarajlić, Nedžad ef. Bečić, Džemal ef. Hasandić, Ibrahim ef. Bašić, Husejn ef. Granov, Munir ef. Adilović, Redžo ef. Šekić, te glavni imam Nedžad ef. Nuhić. U mevludskom programu uzeo je učešće i imam Ditib džamije Fehmi Ozkan. Poslije mevluda Mustafa ef. Spahić je održao vaz. Zahvalu donatorima jubileja i završnu riječ sa dovom održao je Dževad ef. Isaković. Tokom druženja sa džematlijama monografija je poklonjena svakom musafiru. U obilježavanju jubileja 33. godine postojanja džemata sudjelovali su i Nijemci kroz prijem delegacije iz Odbora džemata i prisustvovanje proslavi gostiju iz Uprave grada Kamp Lintfort. Na ovom prijemu još jednom je potvrđena i produbljena dobra saradnja između gradskih vlasti i uspješna socijalna integriranost bosanskih muslimana u Kamp Lintfortu.

Sličica Želim Print

Nakon prijema su gosti jubileja u džamiji u Essenu održali predavanje u sklopu seminara za imami i muallime u pokrajini NRW. Tema seminara je bila unaprjeđenje nastave u mektebima, a voditelj seminara bio je glavni imam Nedžad ef. Nuhić. Prof. Durić Rašid je govorio o značaju maternjeg, bosanskog jezika u očuvanju nacionalnog i vjerskog identiteta, ljudskoga dostojanstva, časti, ponosa. Preporučio je prisutnim da vjersku pouku rade uporedo na arapskom i na bosanskom, budući da je razumijevanje ilmihala, dova i onog što se uči u namazu na arapskom jeziku već i na maternjem jeziku – veoma bitno. Mustafa ef. Spahić je prisutne oduševio izlaganjem na temu o globalizaciji, upozorivši na opasnosti dehumaniteta virtualnog savremenog svijeta. Imamima i muallimima preporučio je trajnu inicijativu u njihovoj komunikaciji sa roditeljima i džematlijama.

Uveliko traju zemljani radovi i pripreme za svečanost kamena temeljca koji se očekuje na proljeće

Islamski centri Bošnjaka grade se u mnogim gradovima širom svijeta, uglavnom u sredinama gdje živi velik broj Bošnjaka, kojima se priključe i neki muslimani iz okolnih država drugih narodnosti, kao što su Albanci, ali vam ovog puta donosimo zapis iz malog njemačkog grada Hanau u kojem se gradi jedan prelijep Islamski centar. Taj džemat ima svega nekoliko stotina članova, ali, po onoj narodnoj: složna braća kuću grade, zemljište koje je sa svom papirologijom koštalo oko 350 000 eura već je otplaćeno. Zemljište se nalazi na adresi Martin Luther King str. 5 Hanau, a tu već uveliko traju zemljani radovi i pripreme za svečanost kamena temeljca koji se očekuje na proljeće. Temelji i prva ploča su već završeni i to akcijama džematlija, a kako je rekao mutevelija džemata, koji o akciji izvještava prije početka svake džume, za te radove nisu potrošena sredstva sa računa, na kojem ima još oko 160 000 eura, nego su to vakufi dobrih ljudi. Predsjednik džemata je Eniz Selimović, a vrijedni imam je Sedin ef. Durmiš iz Zenice. Imaju veliku podršku članova Odbora za gradnju i mišljenja su da će se centar izgraditi bez problema.
Ovaj put ćemo izostaviti nabrajanje svih onih koji imaju zasluge za ovu lijepu priču iz grada Hanaua kako se ne bismo ogriješili eventualnim ispuštanjem nekoga od njih. Meleki pisari ih sigurno neće izostaviti.
Sadašnja adresa džemata je Bruchköbeler Landstr 41 Hanau, pa ko želi neka dođe i priključi se akciji.

Sličica Želim Print

Stranica 1 od 5
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija