digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Naš list donosi reportažu iz najvećeg izbjegličkog kampa u blizini bangladeškog grada Cox Bazara gdje boravi skoro 700.000 izbjeglica muslimana Rohinja. Naš saradnik, novinar i kamerman Semir Sejfović boravio je krajem decembra u kampu Bulukhali kao kamerman TRT Worlda i pratio posjetu turskog premijera Binalija Yıldırıma, te za Preporod napravio ekskluzivnu priču i fotografije. Ova reportaža je svojevrstna potvrda izvanredne angažiranosti turskih humanitarnih organizacija u pomoći Rohinjama, a posebno turske agencije TIKA preko koje je Islamska zajednica u BiH uputila 500.000 KM pomoći koju su proteklih mjeseci skupili muslimani širom naših džemata.

Cijeli tekst

Proganjanje Rohinja nije nešto što je počelo u augustu ove godine. Izvještaji Human Rights Watcha govore o: neprizna-vanju državljanstva, ograniča-vanju slobode kretanja, zabrani obrazovanja osim osnovnog, proizvoljnom oduzimanju imovine i prisilnom radu.

Mijanmar je unija koja je tokom hladnog rata bila vojna diktatura. Njegova sadašnja premijerka Aun San Su Ći (Aung San Suu Kyi) se dugo vremena borila protiv te diktature, zbog čega je i dobila Nobelovu nagradu. Djelimično, porastu njene popularnosti doprinijelo je i to što je kćerka ubijenog Aung San, najzaslužnije osobe za nezavisnost Burme (današnjeg Mijanmara). Njena šutnja nakon progona Rohinja je ponukala mnoge da zatraže oduzimanje nagrade, a njeno držanje tokom posljednjih obraćanja više podsjeća na držanje diktatora, nego onih koji se diktatorima suprotstavljaju. Čini se da je nekadašnja opozicionarka sa vojskom napravila pakt. (Inače, vojska u Mijanmaru ima povlašten položaj što između ostalog znači i zagarantovana mjesta u parlamentima, a budžet za njeno finansiranje je jedan od većih u tom dijelu svijeta.) Političarka, za čije je uključivanje u demokratski pokret bio zaslužan Maung Thaw Ka, mijanmarski musliman i najčitaniji autor koji je kasnije preselio na ahiret u zatvoru, danas ne podiže glas protiv progona muslimana u svojoj zemlji. Prije nekoliko sedmica za Aun San Su Ći je najveći problem bio korištenje riječi Rohinja od strane međunarodnih političara i medija, jer prognane Rohinje povezuje sa državom Rakhine unutar Unije Mijanmmar u kojoj oni žive.

Za Mijanmar se i sada može reći da je policijska država, u što su se mogli uvjeriti reporteri koje su agenti u civilu cijelo vrijeme pratili i apsolutno nediskretno snimali mobitelima objašnjavajući svoje postupke sigurnošću samih novinara.

Rohinje – narod bez državljanstva

Proganjanje Rohinja nije nešto što je počelo u augustu ove godine. Izvještaji Human Rights Watcha govore o: nepriznavanju državljanstva, ograničavanju slobode kretanja, zabrani obrazovanja osim osnovnog, proizvoljnom oduzimanju imovine i prisilnom radu. Postoje informacije i da imaju zabrane sklapanja braka izvan svoje etničke skupine, rađanja više od 2 djece, kretanja i vlasništva nad zemljištem. Nemaju nikakva politička prava. Dio njihovog problema proistječe iz toga što je Mijanmaru (tadašnjoj Burmi) dobijanjem nezavisnosti dat i dio teritorija koji mu nije pripadao. Tu se našao i teritorij na kojem su Rohinje vijekovima živjele. Tri vlade nakon dobijanja nezavisnosti 1948. su priznavale državljanstvo i status etničke grupe Rohinjama, a nakon toga počinju njihovi problemi. Državni udar ‘62. mijenja njihov status, a Zakon o državljanstvu iz ‘82. im i pravno oduzima državljanstvo. Dokumenti su im oduzeti na prevaru: uz objašnjenje da im se uzimaju radi pravljenja novih (koje nikad nisu dobili). Broj Rohinja koji imaju dokumente i državljanstvo se kreće oko 4000. Ti dokumenti su dobiveni uz neko drugo etničko izjašnjavanje, a vjerovatno i podmićivanje. Rezultat svega toga je da su Rohinje narod koji je najveća skupina apatrida (ljudi bez državljanstva) na svijetu. Na popisu 2014. uopće nisu popisani, a vlada ih smatra bengalskim (bangladeškim) ilegalnim imigrantima.

00 Cijeli tekst

U Mijanmaru obrazovanje svakako nije idealno, osim vojnog. Podaci govore da je blizu 80% Rohinja nepismeno zbog tiranije mijanmarskog sistema. Nastava i u Rakhineu je na burmanskom, a taj jezik djeca Rohinja slabo ili nikako ne razumiju. Ono malo nastavnika Rohinja što ima zaposleno je do 1988. Učitelji budisti slabo ili nikako ne podučavaju djecu Rohinja. Većina djece ostane sa završena 4 razreda osnovne škole, a roditelji djecu šalje u mekteb i medresu uglavnom radi savladavanja arapskog pisma i učenja Kur’ana.

Maung Zarni – Mijanmarac sa adresom u Londonu, je najaktivniji zagovornik Rohinja (kojeg su 16.9.2017. jedne mijanmarske novine proglasile izdajnikom i državnim neprijateljem). U naučnom radu The Slow-Burning Genocide of Myanmar’s Rohingya, koji potpisuje zajedno sa Alice Cowley i koji je izdat u Pacific Rim Law & Policy Journal (današnji Washington International Law Journal) govori o planskom djelovanju mijanmarske vlade u cilju uništavanja i raseljavanja Rohinja. Uvodni dio rada počinje sa nekoliko izjava mijanmarskih dužnosnika od kojih ćemo istaći dvije: „Kako to može biti etničko čišćenje? Oni nisu etnička grupa.“ (Win Myaing, zvanični glasnogovornik Vlade Države Rakhine, 15. maj 2013.); „Šta možemo, brate, njih (Rohinja) je previše? Ne možemo ih sve pobiti.“ (bivši brigadni general, ranije stacioniran u Državi Rakhine i ambasador u Brunejima, jesen 2012.).

Koliko je nerazumijevanje za probleme Rohinja pokazuje i prilog Selam Hindavi, reporterke Al-Džezire koja je išla u jedan veći mijanmarski grad, u vrijeme antiratnih demonstracija. Na pitanje reporterke kakav je stav demonstranata u vezi situacije u Rakhineu, jedna demonstrantica je odgovorila: Ne, mi samo govorimo o Kačinima (kršćanskom narodu protiv kojeg vlada takođe ratuje).

Prema podacima UN-a (17. oktobar, 2017) oko 15 hiljada Rohinja nalaze se zatočenim u rižinim poljima u blizini granice između Mijanmara i Bangladeša. Oko 10 do 15 hiljada Rohinja je od subote, 14. oktobra, ušlo u Bangladeš kroz granični prijelaz Anjuman Para na jugoistoku zemlje. Mnogi govore da su u početku odlučili ostati u svojim domovima u Arakanu (Rakhina) unatoč ponovljenim prijetnjama protjerivanjem ili ubistvom. Konačno su izbjegli kada su im sela zapaljena – podaci su koje je u utorak, 17. oktobra, iznio Ured UNHCR-a u Ženevi.

Cox’s Bazar: Izbjeglička kriza

Ujedinjene nacije su proglasile situaciju humanitarne urgentnosti u regionu Cox’s Bazara u Bangladešu, a prema podacima Međunarodne organizacije za migracije IOM, oko 536.000 izbjeglica Rohinja stiglo je u regiju Cox’s Bazara u posljednjih 47 dana. Kako prenosi agencija “Arakan News” humanitarne organizacije su uputile apel međunarodnoj zajednici da se osigura 434 miliona dolara sredstava koja bi bila potrebna za šestomjesečni plan humanitarnog odgovora za 1.2 miliona izbjeglica Rohinja, te 300 hiljada Bangladešana koji su pogođeni izbjegličkom krizom u regionu Cox’s Bazara.

rohinje karta
U Vijeću Sigurnosti UN-a u utorak, 17. oktobra, vođena je rasprava o trenutnoj krizi vezanoj za Rohinje. Sastanku su pored članica Vijeća sigurnosti prisustvovali i predstavnici Mijanmara, Bangladeša, Indonezije, Tajlanda, Malezije, OIC, EU, UNHCR i OCHA i na njemu je predstavljen i izvještaj UN-ove komisije kojom predsjedava Kofi Annan sa 88 prijedloga za rješavanje krize. Vijeće sigurnosti nije donijelo rezoluciju zbog protivljenja (veto) Kine koja smatra da se kriza primarno mora rješavati na relaciji Mijanmar-Bangladeš, a posebno oko repatrijacije izbjeglica. Naime, Mijanmar se zalaže za “repatrijaciju”, međutim ovaj termin se u kontekstu Rohinja izuzetno politizira. Nakon oštrih kritika kojima je bila izložena Suu Kyi u proteklom periodu, ona je izjavila da će Mijanmar primiti nazad samo “verificirane” izbjeglice.
Među primarnim koracima o kojima se raspravljalo jeste siguran povratak Rohinja u mjesta iz kojih su protjerani, te obnova imovine i života. Zatražen je hitan prekid vojnih operacija i zaštita civila, te slanje urgentne humanitarne pomoći u Arakan i izbjegličke kampove u Bangladešu. Članice Vijeća sigurnosti su podržale provođenje prijedloga Komisije koju vodi Kofi Annan, te osudile sve forme nasilja i zatražile privođenje počinitelja pravdi i zakonu. Iskazana je zahvalnost Bangladešu za prijem izbjeglica, a kao ključni problem istaknuto je pitanje državljanstva, odnosno građanskog statusa koji se Rohinjama osporava kako u Mijanmaru, tako i u Bangladešu. Uz pitanja ljudskih prava razgovaralo se i o urgentnoj potrebi za komunalnim i međuvjerskim dijalogom.

Sigurne zone i povratak izbjeglica?

Na sastanku u UN-u bila je i prisutna delegacija Rohinja predvođena dr. Wakarom Uddinom direktorom Arakanske Rohinja Unije. Pojedinačni članovi delegacija država u Vijeću sigurnosti iznijeli su prijedloge da se uvedu sigurnosne zone, te da se spriječi seksualno nasilje protiv Rohinja. Također, skrenuta je pažnja na radikalizaciju pojedinaca koja može nastati kao rezultat nasilja prema Rohinjama, te na zloupotrebu koju u ovom procesu mogu iskoristiti neke terorističke mreže. Velika Britanija je vlasti Mijanmara pozvala na odgovornost za tragediju koja se desila u Arakanu, zahtijevajući da nasilje prestane, da se omogući dostavljanje pomoći i povratak izbjeglicama. O skorašnjim potezima mijanmarske kancelarke Suu Kyi, koja se založila za dugoročno rješavanje krize Rohinja, ambasador Velike Britanije u UN Matthew Rycroft je kazao: “Mi pažljivo pratimo da se ove riječi pretvore u djela.” Bivši generalni sekretar UN-a Kofi Annan, koji predsjedava Komisijom UN-a i koji je uključen u pregovore sa ključnim regionalnim akterima krize, izrazio je nadu da će vlasti Mijanmara osigurati uslove za siguran povratak izbjeglica svojim domovima.

Cijeli tekst

Islamska zajednica u BIH i njeni članovi, kao što su to činili i ranije za stradale s područja Haitija i Tibeta, pokrenuli su akciju prikupljanja novčanih sredstava za pomoć narodu Rohinja u svim džamijama u zemlji i inozemstvu, ali i putem namjenskog bankovnog računa. Prema zvaničnim informacijama iz Rijaseta IZ u BiH, do sada je prikupljeno 495.244 KM. U svjetskim omjerima, novčana vrijednost ove akcije ne znači mnogo, ali njena simbolička vrijednost i poruka, svakako znače.

Decenija s kraja 20. i skoro dvije decenije ovog stoljeća obilježene su najbrutalnijim masovnim stradanjima i egzodusima ljudi iz onog dijela svijeta koji tradicionalno naseljavaju muslimani. Porušeni gradovi, masovne grobnice, rijeke izbjeglica i izbjeglički kampovi najkarakterističnije su slike s tih područja. Ne treba puno istraživati da se zaključi da su sva ta stradanja počinjala narativom o ‘drugima’, koji se može manifestirati u različitim oblicima, čak i unutar pripadnosti istoj vjerskoj grupi ili rasi. Pogubne posljedice koje proizvodi narativ o dehumaniziranim „drugima“ i različitost oblika u kojima se pojavljuje, najilustrativnije pokazuju upravo ubijanja i progoni miliona ljudi; muslimana u bijegu od drugih muslimana, nemuslimana u bijegu od muslimana, muslimana u bijegu od nemuslimana. Bošnjacima je taj narativ itekako poznat, kao predtekst za njihovo vlastito stradanje na kraju 20. stoljeća.
Od augusta ove godine sa stranica svjetskih novinskih agencija do nas stižu izvještaji o nastavku progona naroda Rohinja iz pokrajine Rakhine u Mijanmaru, koji su zvaničnici UN-a označili ‘školskim primjerom etničkog čišćenja’, iako je već svima jasno da se nad narodom Rohinja provodi posljednja faza genocida. Zvanični podaci UNHCR-a govore da je iz Mijanmara prognano sad već više od 1.000.000 ljudi, od toga preko 600.000 u posljednja tri mjeseca, a dobitnica Nobelove nagrade za mir, kancelarka Mijanmara Aung Su Kuy, još uvijek nije pokazala ni naznaku volje za rješavanjem najveće krize u toj zemlji. Sličica Želim Print
Danas, kada se spominju masovni progoni i egzodusi ljudi, kakav je i ovaj, više gotovo i ne treba posebno naglašavati da su ti ljudi: djeca, žene i muškarci – muslimani, te gotovo da bi se moglo kazati: svi muslimani nisu izbjeglice, ali većina izbjeglica danas su muslimani - u bijegu kako od nemuslimana tako i od muslimana.
Dok na međunarodnim forumima svjetski državnici vode isprazne rasprave o međunarodnopravnom karakteru zločina nad Rohinjama, još jedan fašistički režim, ovog puta u Mijanmaru, revnosno provodi genocid nad jednom etničkom manjinom. Imenovanje ovog stradanja njegovim pravim imenom evropske i druge ‘zapadne’ državnike obavezuje UN-ova Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, na što, uz izuzetak francuskog predsjednika Emmanuela Macrona koji je zločine nad Rohinjama okarakterizirao kao genocid, oni nisu spremni. Spremnost da to učine zahtijevala bi hitno uvođenje embarga na uvoz oružja Mijanmaru, ali i zabranu vojne saradnje zemljama članicama UN-a s vojskom Mijanmara, koja je, u ovom slučaju, izvršilac genocida. Rasprave o prirodi, povodima, razlozima i akcijama ‘na terenu’ još jednom, očekivano, pokazuju svu licemjernost svjetskih moćnika i duple aršine u zagovaranju svjetskog poretka i pravde. Liderima muslimanskih zemalja preostalo je, opet očekivano, osuda i, u slučaju naroda Rohinja, prema podacima UNHCR-a, nedovoljna humanitarna podrška prognanima u ‘humanitarnoj krizi bez presedana’, kako ju je nazvao i zvaničnik Međunarodnog Crvenog križa Elhadj As Sy. Najveći dio preživjelih, prognanih Rohinja nalazi se u Bangladešu. Prognani sa sobom nose neizrecive traume, strahove i boli, a onda se u Bangladešu, zemlji koja im pruža utočište, susreću s neljudskim uvjetima i patnjom. I tako već decenijama.
Strašna iskustva našeg naroda naučila su nas da laži i poricanja bole. Da pored stalne opasnosti od ubistva i progona boli i nereagiranje ostatka čovječanstva. Koliko puta smo se pitali ‘Kako je moguće? Zar svijet ne vidi? Zar životi naše djece manje vrijede?
Uzevši u obzir razmjere stradanja, u Bosni i Hercegovini teška sudbina naroda Rohinja i genocid koji se provodi nad njima, medijski su gotovo prešućeni. S druge strane, humanitarne organizacije su relativno brzo reagirale i animirale građane BiH na hitno prikupljanje pomoći koju će dostaviti prognanim Rohinjama.
Islamska zajednica u BIH i njeni članovi, kao što su to činili i ranije za stradale s područja Haitija i Tibeta, pokrenuli su akciju prikupljanja novčanih sredstava za pomoć narodu Rohinja u svim džamijama u zemlji i inozemstvu, ali i putem namjenskog bankovnog računa. Prema zvaničnim informacijama iz Rijaseta IZ u BiH, do sada je prikupljeno 495.244 KM, a Odbor za pomoć narodu Rohinja IZ-e u BiH će nakon završetka akcije javnost upoznati o detaljima. U svjetskim omjerima, novčana vrijednost ove akcije ne znači mnogo, ali njena simbolička vrijednost i poruka, svakako znače. Bošnjaci su iskazali svoju solidarnost s onima koji su u nevolji, kao što su pokazali i da znaju da pored konkretne pomoći, tešku sudbinu olakšava i to da neko, ipak, misli na vašu djecu. Da u košmaru genocida i stradanja postoje i oni kojima niste ‘drugi’ po raznim osnovama: rasi, religiji ili grupi. Bošnjacima je narativ o ‘drugom’ kao predtekst za katastrofu zastrašujući, jer su nam njegove posljedice poznate. Taj narativ o „drugima“ sve češće, opet, čujemo i u Evropi, u kojoj istovremeno ponavljaju slogan ‘nikad više’ o nedopustivosti još jednog genocida. Evropi u kojoj je Njemačka naprimjer, u toku samo nekoliko mjeseci i pored protesta drugih članica Evropske unije prihvatila milion muslimanskih izbjeglica, ali isto tako Evropi u kojoj je nedavno milion ljudi stajalo na državnoj granici Poljske u molitvi za zaštitu kršćanskog identiteta Evrope; u kojoj se ‘drugi’ percipiraju kao muslimani i u kojoj ekstremna politička desnica bilježi sve veći uspjeh.
Ako je tačno da, u osnovi, sebe upoznajemo kroz odnos prema ‘drugom’, koga to u očima svoje djece ili u ogledalu sopstvenog identiteta mogu vidjeti oni koji osmišljavaju i vode procese označavanja, dehumanizacije, progona, zatvaranja, silovanja i ubijanja ‘drugoga’?

Pomoć narodu Rohinja

Septembar 21, 2017

Odbor za podršku narodu Rohinja koji je na inicijativu reisu-l-uleme Huseina ef. Kvazovića formirala Islamska zajednica otvorio je uplatni račun na koji će se skupljati finansijska podrška za pomoć narodu Rohinja. Prošlog petka, u svim džamijama IZ u BiH i dijaspori organizovana je sergija, a svi oni koji nisu dali svoj doprinos tog dana sada će to moći učiniti preko ovog računa:

UPLATNI RAČUN ZA POMOĆ  U BBI BANCI

ISLAMSKA ZAJEDNICA U BIH-POMOĆ IZBJEGLICAMA

1413065320114538

SVRHA UPLATE: ZA MIJANMAR ROHINJE

Iz Odbora su pozvali sve građane, nevladine organizacije i privredne subjekte da se pridruže ovoj akciji i daju svoj doprinos inicijativi Resu-l-uleme i Islamske zajednice, a javnost će biti obaviještena o planovima za realizaciju pomoći kao i njenim rezultatima.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine