Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini – Uprava za vanjske poslove i dijasporu realizira projekat: Prevencija radikalizma koji vodi ka nasilnom ekstremizmu kod mladih.

Mladi ljudi često su povučeni u svoj svijet koji danas najčešće karakterišu fejsbuk statusi, muzika i odjeća / Mladi moraju da prepoznaju patnju drugih, a najbolji početak da krenemo tim putem je pomoći bilo kome

Hapšenjem Ratka Mladića, optuženog za genocid, ratne zločine, zločin protiv čovječnosti, otvorilo je niz debata  kako o samom (ne)hapšenju tokom 16 godina, tako i o mitologizaciji njegove ličnosti i „heroju“ srpskog naroda na ovim prostorima. Posebno je oživilo raspravu o temi budućeg suživota u Bosni i Hercegovini, pitanju manjeg bh entiteta i naravno odnosu mladih naraštaja bošnjačkog, srpskog i hrvatskog stanovništva. 

Ove godine na hadžu je 1.738 vjernika iz BiH koji borave na Arefatu/ Veliki broj mladih je ove godine među bosanskim hadžijama

Došavši u Medinu u periodu od 17. do 20. augusta vjernici iz BiH, koji su ove godine krenuli obaviti hadž, proveli su sedam dana posjećujući Poslanikovu džamiju i medinske znamenitosti oko kojih se pisala povijest muslimana. Vjernici su boravili u hotelima preko puta Poslanikove džamije što im je olakšavalo i samostalne posjete džamiji. U organizaciji Ureda za hadž i umru vjernici su posjetili i brdo Uhud, Mesdžidu-l-Kibletejn, Hendek i džamiju Kuba. Posebnu pažnju hadžija kao i javnosti u BiH izazvalo je obraćanje generala Atifa Dudakovića na Uhudu, gdje je poručio: „Muslimani nisu ovdje pobijedili, ali to su ogromne naučene lekcije. Ljudski faktor je uvijek važan. Izgubili su zbog nepoštivanja discipline, određenih nagona...“

Impresije iz Medine

Medina je i grad trgovine stoga su vjernici iskoristili ovo vrijeme i za kupovinu hedija, kako bi vrijeme u Mekki proveli u ibadetu prvenstveno u Haremu.
„Nastojali smo da svaka grupa, onako kako su dolazili iz BiH, provede sedam dana u Medini, za koju ih vežu posebne emocije. Vjernici su nastojali većinu svog vremena provesti u Poslanikovoj džamiji te klanjati u Revdi“, kazao je rukovodilac Ureda za hadž Nezim Halilović Muderris.
„Kada je riječ o ženskoj populaciji sve vjernice su imale priliku organizirano posjetiti Revdu. Naše hadži hanume su dobile sve pohvale za organiziranost prilikom posjete Revde“, kazala je Mujesira Zimić-Gljiva, šerijatski konsultant za žene.
Kako se približavao dan za odlazak u Mekku, vjernici su intezivirali svoj boravak u Poslanikovoj džamiji, u kojoj obavljen namaz vrijedi kao 1000 namaza na drugom mjestu.
„Malo je riječi s kojima bih mogao opisati svoj doživljaj Medine. Dosad se nisam nikad u životu osjećao ovako mirno i lijepo te ostaje jedan žal što napuštamo Medinu“, kazao nam je hadžija Jasmin Alajbegović.
„Samo da mi Allah omogući da se vratim opet ovdje“, kazao nam je kroz suze hadžija Hasan Patković.

Kada sam prvi put vidio munare i ušao u harem osjetio sam nešto neopisivo. Sve što sam znao, čitao o Poslaniku, a.s. i džamiji, zapravo sva naša mašta je mizerna spram osjećaja bereketa i mirisa ove džamije. Učenje Kur’ana u njoj je mnogo efektivnije kao i obavljanje namaza. Kao da imate poseban eliksir pa postajete bolji čovjek“, kazao je Selim Alagić. Nakon boravka u Medini, shodno redoslijedu dolaska u Medini, vjernici su se selili u Mekku kako bi obavili umru i pripremali se za Arefat i obavljanje drugih hadžskih obreda.

Odlazak u Mekku

Prve grupe su 24. augusta stigle u Mekku u poslijepodnevnim satima, te su nakon jacija-namaza obavile i umru. Nakon njih, zaključno s 27. augustom, došle su i posljednje grupe koje su obavile umru te počele s pripremama za Arefat. Vjernici su nastojali provesti što više vremena u Haremu u kojem je, prema predaji Poslanika, a.s. namaz vrijedniji 100.000 puta. Prema riječima glavnog doktora medicinske ekipe Adema Zalihića težih medicinskih slučajeva nije bilo, ali određen broj starijih osoba se odlučio da ibadete koji zahtijevaju veće fizičke napore, poput tavafa i sa’ja, obavi uz pomoć osoblja u Haremu koji koriste kolica za prijevoz hadžija. Dan Arefata je 31. augusta kada sve hadžije, kako bi im hadž bio ispravan, trebaju biti na visoravni Arefat. Do tada hadžije će provoditi vrijeme pored Kabe, ali i u hotelu kako bi izbjegli gužve s obzirom da se svetost Harema odnosi i na širi prostor Mekke. Ove godine reisu-l-hudžadž je zamjenik reisu-l-uleme Husein-ef. Smajić koji je za Preporod kazao kako je ovakav tip organizacije ljudi, prijevoza, ibadeta i svega ostaloga vrlo složen poduhvat, te je značajno kada se uvidi da su hadžije općenito zadovoljne.

Priče s hadža kao pouka

Na hadžu se mogu sresti osobe koje svojim životnim pričama bude u čovjeku posebne emocije i preispitivanje vlastite svakodnevice. Njihove odluke smatramo posebnim i velikim, što i jesu, ali zaboravljamo da od njih trebamo uzeti pouku te da sami možemo biti oni koji donose velike i značajne odluke za svoju budućnost kao vjernika i vjernica.
U haremu Poslanikove džamije upriličili smo kratak razgovor s mladom Jasminom Frkatović (23) koja je umjesto kupovine auta odlučila da obavi hadž.
„Prije par mjeseci otac mi je dao novac da kupim sebi auto i zaista sam željela auto. Obišla sam brojne gradove u BiH u potrazi za njim, ali jednostavno nismo nalazili ništa. Međutim, tokom cijelog tog putovanja po Bosi imala sam taj osjećaj da to nije to. Taj osjećaj mi je naročito produbljivala želja za hadžom i svakim danom, kako smo išli u potragu za autom, osjećala sam da ne trebam kupiti auto već otići na hadž. Jedanput smo se vraćali kući i kategorično sam kazala da idem na hadž“, kazala nam je Jasmina. Jasmina je znala da je babo htio ići na hadž, stoga mu je kazala kako je odlučila ići s njim kada bude on u prilici.

„Znam da je htio ići na hadž, ali ne ove godine. Kada sam mu kazala da želim novac od auta potrošiti na hadž učinio je sve da ide ove godine, jer ja ne mogu sama.“ To nije jedina odluka mlade hadžinice. Pitali smo je da li hidžab nosi i u BiH, na što je ona odgovorila: „Kada sam donijela odluku za hadž, odnosno kada je bilo jasno da idem a to je bilo prije tri mjeseca, odlučila sam se da stavim hidžab koji je, evo sada, moj sastavni dio života i identiteta.“ Zanimalo nas je kako je njeno društvo i okolina reagirala na ove odluke. „Bilo je pozitivnih komentara i podrške. Ipak, koliko je bilo pozitivnih bilo je i komentara tipa: Još si mlada, ne treba ti to sada itd. Ja sebe pitam kad ću ako ne sada. Ko mi garantira da ću doživjeti sutra?“
Dok jedni mogu pronaći brojne izgovore da ne odu na hadž, drugi i pored životnih iskušenja hadž smatraju svojim životnim projektom, ne sumnjajući ni trenutak u pomoć Allaha da ostvare svoj cilj. Tako smo upoznali Alaudina Ibrahimovića koji nema ruku, ali njegova želja da vidi Medinu i Mekku, dala mu je snagu da štedi od svojih primanja za hadž. „Kad god sam vido Medinu i Mekku na tv-u ili slikama zaželio sam da budem tamo. Hvala Allahu što mi je omogućio da dođem ovdje, Ovo je nešto najljepše što sam mogao doživjeti. Da hodate mjestima kojima su hodali Poslanik, a.s. i ashabi.“

Među ovogodišnjim hadžijama je i četrnaestogodišnji Atif Mekić, koji je među najmlađim hadžijama ove godine. „Kada smo ja i žena odlučili da idemo na hadž jedanput na sijelu smo to kazali djeci i unučadima. Tada mi je unuk kazao: ‘Dedo, dovi da i mi odemo!’ To je tako snažno djelovalo na mene i nisam mu ništa mogao reći. Kada smo došli kući predložio sam ženi da ga povedemo. On je pristao i evo nas, zajedno ovdje“, kazao je Atifov djed Hrusto. Također, među brojnim primjerima spomenimo i Aziz-ef. Šabića koji je slijep došao na hadž.
Inače, velik broj mladih je ove godine na hadžu. Neki su došli s roditeljima, a neki sami. Dolaskom novih generacija mijenja se i svijest o hadžu kao petoj islamskoj dužnosti koja nije rezervirana za kasniju životnu dob, već onda kada čovjek može.
Također, ne treba zaboraviti ono što Nezim Halilović često spominje, a to jeste da hadžije trebaju biti svjesni kako su oni odabrani i pozvani da dođu u Sveta mjesta, jer veliki broj dobrih vjernika, koje poznajemo u svojim sredinama, ipak nije imalo priliku obaviti hadž. U tom kontekstu, hadžije i oni koji se spremaju za hadž trebaju znati da s ovim blagoslovom ide i posebna odgovornost. Imperativ Allaha da se ne griješi, svađa i raspravlja (...ve la fusuka ve la džidale fi-l-hadž...) u danima hadža treba biti princip hadžijama i nakon hadža, odnosno do kraja života.

Organizacija hadža

Ove godine najveći problem bila je komunikacija hadžija s porodicama iz razloga što se u Saudijskoj Arabiji ne mogu kupiti sim-kartice osim uz pasoš i otisak prsta, što je potrajalo dok su svi hadžije kupili kartice. Osim određenih tehničkih problema na početku boravka u novoizgrađenom hotelu u Mekki, gdje je smješten manji broj hadžija, cjelokupna organizacija hadža protiče na zadovoljstvo hadžija. Organiziranje putovanja iz BiH u cilju obavljanja hadža jedan je od najsloženijih organizacionih projekata u kojem je, pored administrativnog i tehničkog dijela, važan i ljudski resurs, odnosno osobe koje su direktno uključene u organizaciju, krenuvši od rukovodioca Ureda za hadž i umru Nezima Halilovića, sekretara Rasima Brkovića, koji su na raspolaganju pri organizaciji doslovno 24 sata, do tehničke podrške na terenu koju su ove godine činili Izet Čamdžić, Sadžid Ramić, Safet Karahmetović, Muhamed Halilović i Bahrudin Čolo. Kada smo vidjeli Izeta Čamdžića koji je za nekoliko dana znatno izgubio na težini sjetili smo se Muhameda koji je pod groznicom dočekivao hadžije u hotelima i Safeta koji je prošle godine nakon hadža završio na infuziji zbog iscrpljenosti. Sadžid i Safet su odmah nakon završetka obaveza na medinskom aerodromu krenuli put Mekke kako bi organizirali doček hadžija koji idu obaviti prvo umru pa hadž. Sadžid i Safet su prilikom dočeka svih aviona iz BiH doslovno provodili svaki čas na aerodromu. Poznavajući dobro ne samo arapski jezik, već i običaje i način funkcioniranja administracije u Saudijskoj Arabiji njih dvojica su umnogome skratili aerodromske procedure što je ubrzalo dolazak hadžija u hotele. Također, ne treba zaboraviti da su našim hadžijama, koji se svi međusobno i ne poznaju, najbliskije osobe na ovom putovanju njihovi vodiči. Biti vodič jeste čast, ali i nevjerovatno teška obaveza. Pored brige o 40-tak osoba različitih karaktera treba biti svima dostupan 24h. Upravo nakon što hadžije odu spavati vodiči poslije ponoći, predvođeni predstavnicima Ureda za hadž i umru, završavaju poslove sa zvaničnim organima Saudijske Arabije radi organizacije cijelog puta.
Na kraju, spomenimo da je jedan dio hadžija imao priliku susresti se sa imamo Harema u Mekki, te upriličiti druženje na kojem su razmijenjena mišljenja i iskustva o hadžu i prijateljskim odnosnima Bosne i Saudijske Arabije.

Ukoliko vas put ikada navede kroz gradić Bosansku Dubicu, primijetit ćete velike prirodne ljepote, gostoljubivost stanovništva, ali i teško ekonomsko stanje. Dubičanci se suočavaju sa mnoštvom problema,  manjkom perspektive i visokom stopom nezaposlenosti. Prema nezvaničnim podacima, u proteklih par bgodina, iz Dubice je otišlo između 300 i 500 porodica svih nacionalnosti. Najčešće su mladi na izlaznim vratima. Crnu statistiku potvrđuju i podaci iz dubičke osnovne škole, gdje je i u ovoj školskoj godini smanjen broj učenika.

Prema posljednjim podacima MIZ Bos. Dubica, u ovom gradiću danas stalno živi između 500 i 1.000 bošnjačkih povratnika, a blizu 5.000 ih živi vani. Veoma mali broj njih radi, a većina preživljava ili od skromnih penzija, ili od pomoći porodica koje naseljavaju mnoge evropske i prekookeanske zemlje. Ipak, u tami postoji i svjetlo. Možemo slobodno reći da je najveći kapital Bošnjaka povratnika upravo omladina u kojoj tinja žar ljubavi prema vjeri i domovini.

Medžlis Bos. Dubica na čelu sa glavnim imamom, mr. Safetom ef. Beganovićem već niz godina aktivno radi sa omladinom, pomaže ih i usmjerava. 

Mladi su ponos Medžlisa

Nedavno se navršilo 17 godina od ponovnog pokretanja rada Medžlisa, i u tom periodu nekoliko mladića je završilo medrese i islamske fakultete u BiH. Među njima su: Fikret ef. Delić, sadašnji glavni imam MIZ Bos. Kobaš, Anel ef. Zahirović, te Ermin ef. Tatarević, te Nedim Botić. Svi nabrojani mladići su prve angažmane, pomoć, prilike za sticanja znanja i iskustva i podršku dobili upravo u MIZ B. Dubica.

Nedim Botić je protekle godine postao i prvi hafiz Kur’ana iz Bos. Dubice nakon stotinu godina. Hafiska dova mu je proučena 7. jula 2016. u rodnom gradu, gdje je i počeo sa učenjem Kur’ana. U džamiju je prvi put ušao 2004. godine, kod mr. Beganovića, koji mu je i poklonio prvi Ilmihal, ali uz njega bio i u najtežim trenucima bolesti i kasnijih uspjeha. Nedim je zadužen i za medijsku podršku aktivnostima MIZ Bos. Dubica. 

Spomenimo mektebsku djecu i njihove uspjehe, posebno talentovanog Tarika Vojnikovića koji je ove godine osvojio prvo mjesto na Banjalučkom muftijstvu i peto na nivou Rijaseta. Njegov brat Faruk je takođe vrijedan učenik i polaznik mekteba. Tu su i Dženeta Beganović i Haris Kočan, odlični đaci u školi, redovni u mektebu i uspješni u sportu. Pred ovom djecom je svijetla budućnost, a na tom putu ih prati podrška Medžlisa i muallima mr. Beganovića. 

Spomenimo i Senada Krivdića, ponosa Dubičanaca povratnika. Naš je Senad još u osnovnoj školi bio poznat kao jedan od najboljih učenika u čitavom kraju, a istim je putem nastavio i u srednjoj školi i fakultetu. Jedan je od najboljih studenata Tehnološkog fakulteta u Banjaluci, odsjek Prehrambene tehnologije, sa prosjekom ocjena 9,30. 

Posebne pohvale idu timu mladih ljudi okupljenih oko Omladinske biblioteke i čitaone „Mehmed ef. Spahić“, na čelu sa Nedimom Krivdićem. Nedim Krivdić se nalazi i na čelu Udruženja mladih Fokus, koje je nedavno osnovano i aktivno radi na polju pomaganja mladih i onih koji su u potrebi. Nedim održava i Facebook stranicu Omladinske biblioteke, gdje objavljuje aktivnosti iz Medžlisa i rada omladine. On je i vrijedan student, uspješan fudbaler, mujezin u džamiji, poslušan sin i primjer kako mlad čovjek treba da živi i radi. 

Spomenimo i Jasmina Spahića, predsjednika Merhamet Bos. Dubica i osnivača Narodne kuhinje Život u Dubici. Jasmin godinama radi na humanitarnom planu i najzaslužniji je što par stotina ljudi u Dubici i Prijedoru svaki dan dobija hranu u narodnim kuhinjama. Realizovao je i desetine drugih humanih projekata, vrijednih desetine hiljada maraka. Dobitnik je i priznanja opštine Dubice za zasluge na tom planu. Jasmin je nedavno diplomirao na Pravnom fakultetu, i obogatio spisak visokoobrazovanih Dubičanaca.  Tu je i Amir Draganović, mujezin, aktivni džematlija i fantastični student. Dodiplomski studij iz ekonomije je završio sa prosjekom većim od 9.5, a nedavno je završio i magistarski studij sa svim desetkama. Amin je poslovnim i akademskim uspjesima osvjetlao obraz rodnog kraja. 

Niz uspješnih projekata

Zajedničkim radom, omladina Dubice je uz podršku Medžlisa i glavnog imama pokrenula i realizirala niz društveno korisnih projekata. Zahvaljujući inicijativi glavnog imama mr. Beganovića se krenulo i s realizacijom projekta pokretanja omladinske biblioteke i čitaone, koja je otvorena 2013. i predana na upravljanje ambicioznom timu mladih. Prema Zakonu o bibliotekarstvu RS-a, svaka biblioteka dobija budžetska sredstva za dalje funkcionisanje nakon što se ispuni kvota od 5.000 naslova, što uključuje kupovinu novih knjiga, plaćanje uposlenih radnika i slično. Time se rješava pitanje nezaposlenosti mladih, a ujedno konstruktivno radi na jačanju suživota, odgoju i obrazovanju. Trenutni broj prikupljenih naslova prelazi 4.000, i nadaju se da će u toku ove godine biti ispunjena kvota. Spomenimo i tradicionalnu manifestaciju ‘Dan otvorenih vrata džamije’ koja već pet godina svim ljudima želi dostaviti poruka mira i solidarnosti, i predstavlja doprinos širenju misije suživota i tolerancije među ljudima različitih konfesija na našim prostorima. Ove godine su posjetioci mogli obići sve dubičke džamije. Tu su i školska priredba „Poslanik Muhammed, a.s. – najbolji učitelj“. Radi se o jedinom projektu te vrste u manjem entitetu, a koji se već petu godinu zaredom sprovodi veoma uspješno. 

Možemo slobodno reći, da je Medžlis IZ Bos. Dubica ostvario značajne rezultate na polju rada sa mladima, te da se može iskoristiti kao primjer uspješnog rada u povratničkim mjestima. Oni su pokazali da se ulaganjem u mlade, podrškom i međusobnom saradnjom se može postići puno toga.