O rahmetli profesorima govorili su dr. Zuhdija Hasanović, mr. Muharem Omerdić, dr. Amina Šiljak-Jesenković, dr. Orhan Bajraktarević i dr. Mustafa Hasani. Program je vodila dr. Zehra Alispahić. Amfitetatar Fakulteta islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu u četvrtak naveče bio je mjesto sjećanja na rahmetli profesore dr. Ahmeda Smajlovića, r. Ismeta Kasumovića i dr. Ibrahima Džananovića koji su ostavili značajan trag u obrazovanju brojnih današnjih alima. Mnogi od tih alima koji su znanje sticali sa ili ispred ta cijenjena tri profesora bili su prisutni dok su intimna sjećanja dijelili dr. Hasanović, mr. Omerdić, dr. Šiljak-Jesenković, dr. Bajraktarević i dr. Hasani.

Profesor Omerdić, koji je tokom pet godina bio asistent dr. Ahmeda Smajlovića, na samom početku je upozorio da je bio upoznat sa jako osjetljivim detaljima njihove zajedničke prošlosti te brojni zabilježeni detalji još uvijek čekaju vrijeme u kojem će biti objavljeni, a da su danas sklonjeni kod osoba od povjerenja.

„O umrlima sve najbolje, a naš profesor će sresti one koji su otišli sa njim a neki ga podobro imaju na svojim plećima“ – upozorio je prof. Omerdić ističući da još uvijek ne želi pominjati imena.

Profesor Omerdić je podsjetio na događanja iz osamdesetih kada je dr. Smajlović na Vrhovnom starješinstvu smijenjen na prijedlog tadašnjeg reisu-l-uleme (Naim ef. Hadžiabdić) u vrlo teškim okolnostima po dr. Smajlovića, što je dovelo do narušavanja njegovog zdravlja, a potom i smrti u okolnostima za koje se ispostavilo da su bile vrlo sumnjive.

Profesor Muharem Omerdić je dalje ukazao da se Islamska zajednica nije dovoljno brinula o svojim ljudima, a među njima i dr. Ahmed Smajlović. Izrazio je nadu da će istina poslužiti kao pouka generacijama o životima umrlih profesora.

Emotivno izlaganje dr. Amine Šiljak-Jesenković o dr. Ismetu Kasumoviću je publici orosilo oči dok se sjećala saradnje u Orjentalnom institutu. Prisjetila se svog djetinjstva i vaza jedinog tadašnjeg doktora nauka u IZ, Ismeta Kasumovića, od prije četrdesetak godina ali i upijanja njegovog znanja u kasnijoj saradnji u Orjentalnom institutu.

U nešto vedrijem tonu o sjećanjima na svog profesora Ibrahima Džananovića kazivao je dr. Mustafa Hasani prisjećajući se brojnih anegdota vedrog profesora ali i vještine prenošenja znanja učenicima i studentima.

"Profesor Džananović govorio je krajnje jasno i precizno. Bio je od onih istaknutih muderissa koji su voljeli i svoj nastavni predmet i voljeli one kojima je prenosio dostignuto znanje."

Dr. Orhan Bajraktarević je u polusatnom izlaganju pokušao izdvojiti najznačajnije segmente uticaja koji su uspjeli ostvariti profesori Smajlović, Kasumović i Džananović. Istakao je da značaj prisustva ranijih generacija bh. studenata koji su znanje sticali u arapskim zemljama pobrojavši desetak primjera, te uspjesima i napretku institucija Islamske zajednice u kojima su djelovala tri profesora kojima je veče sjećanja na Fakultetu islamskih nauka posvećeno.

Dr. Orhan Bajraktarević predložio da se štampaju sabrana djela navedenih profesora te da bi se institucije u Islamskoj zajednici trebale nazivati njihovim imenima.

Na kraju „Sjećanja i susreta članova porodica, radnih kolega i prijatelja“, kura-hafiz Dževad Šošić proučio je hatma dovu za duše doktora Ahmeda Smajlovića, Ismeta Kasumovića i Ibrahima Džananovića, kojima su hatmu proučili profesori i asistenti Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.