GRABUS: Često upućujem dovu Allahu za svoj mekteb i učenike. Imam jaku volju da što bolje djecu naučim i stalno smišljam metode pomoću kojih to postići. One dolaze sa iskustvom. Na nastavu obavezno idem s abdestom. Trudim se da što ranije dođem na nastavu, kako bih to mogao i od djece tražiti. Djecu ne puštam ni minutu ranije. Ni dana ne izostajem s nastave, jer ako se jednom djeca vrate nikad više neće biti sigurni ima li nastave i muallima. Pristup času i ozbiljnost muallima vrlo je bitan za djecu. Vrlo uspješna metoda je ta da muallim prilikom obrade sura ili ajeta ide riječ po riječ, a učenici ponavljaju. Teže riječi treba ponoviti više puta kako bi ih djeca što bolje zapamtila i izgovorila. Djeca treba da prate izgovor gledajući u muallima, a on to poslije traži od njih da ponove, strogo prateći da li su ispravno ponovili koristeći i geste rukom, usnama itd. Prvo ponove svi u horu, a poslije da bi se uvjerio da su savladali, djeca to moraju pojedinačno izgovoriti i proučiti. Posebne grupe učača formiraju se na osnovu mogućnusti i zalaganja djece. U mom mektebu zajedno u istoj grupi nalaze se učenici drugog i devetog razreda zbog upornosti mlađih učenika, ali i zato što će se oni bolje truditi da uče kao stariji učenici. Oni će za godinu-dvije, boraveći među najboljim učenicima, biti glavna poluga mekteba. Kad nešto teško treba savladati tada ih učim kroz igru i natjecanja između dječaka i curica pa tako kažem: ko ovo prvi nauči ide kući prvi, ili ih nagradim knjigom, novčano... Trudim se da im poklanjam slatkiše, a najbolje učenike pohvaljujem na džumi. Kad savladaju određeno gradivo i sure tada ih uvodim u sufaru. Sufaru puno radim uz ramazan po principu: za jedan dan jedan harf. Do Bajrama uđu u Kur’an. Na raspustu ih pozivam svojoj kući ili ja njima odlazim, ili ih, ipak, pozivam na namaze u džamiju, kada poslije namaza uče i tako postižu dvostruku korist: namaz u džematu i novo gradivo, a ja tako dobivam redovne džematlije Nikakvo tehničko pomagalo ne koristim, sve dok me grlo služi.