On je toliki da čak diktira i postavlja nove norme ljudskog ponašanja. De facto mediji uspostavljaju osnovne kategorijalne vrijednosti kulture, estetike, mode... Treba li reći da je televizija kao najmasovniji medij već odavno dobila centralno mjesto u svakoj porodici. I ne samo to. Televizija se toliko intimizirala da je preuzela i ulogu komunikatora. Ona je toliko poticajna da čak bračni parovi uz kahvu pričaju o pojedinim serijama ili događajima koje su prethodno vidjeli na TV ekranu. Njihova t.j. naša djeca još od malih nogu primaju takva vizuelna i zvučna iskustva, te na taj način stječu i grade predstavu o svijetu. Neprimjetno TV zvijezde ulaze u porodice i preuzimaju roditeljsku brigu. Skoro pa da time programiramo djecu i buduće generacije. Zaboravljamo da tako ostavljamo prostor drugima da upravljaju kako našom djecom tako i nama samima. Bez sumnje mediji su ti koji mogu upravljati i kreirati javnost. Nije novina da onaj ko drži medije ima i moć. Zapitajmo se ko su ti ljudi? Jesu li to političari, biznismeni ili neki treći?
Zasigurno je da oni koji imaju medije imaju i moć. Oni mogu manipilirati masama. U željenom pravcu, dakako. Problem je što mediji više ne grade objektivnu sliku. Nisu ni u kom slučaju neutralni. Tako postajemo samo igrači- pioni u rukama moćnika , onih koji su na vlasti. Naše je da slijedimo uputstva, radimo i glasamo. Oni će nas zauzvrat odvesti u željeni imaginarni svijet, daleko od stvarnosti i brige za egzistencijom. Naše želje su njihova briga. Oni će samo misliti za nas i time nas držati u duhovnom ropstvu.
Jednostavno rečeno, medijsko djelovanje postaje sredstvo vladanja. U tu svrhu novinari su samo neposredni izvršioci. Štaviše, profesionalizam i moralni kodeks tu više nemaju mjesta. Jer, treba zadovoljiti ukuse TV moćnika i ideologa. Stoga ne treba gajiti iluzije o nezavisnosti i neutralnosti.
Šta možemo preduzeti u smislu svoje slobode od medija? Šta možemo strukturalno mijenjati kako bi mediji bili u službi oslobođenja, a ne u službi porobljavanja i prenošenja bilo koje ideologije. Možemo najprije pritiskom na daljinski upravljač promijeniti kanal. Ukusi su različiti , pa svako ima pravo da izabere. Naravno, ovdje pažnju zadržavamo na TV moći koja nastoji jednoumno djelovati u smislu nametanja svoje ideologije. Za njih su gledaoci tad „tabula rasa“ koju treba tek ispisati , svojom rukom. U tu svrhu, kako bismo zadržali svoje mišljenje, neophodno je da imamo razvijenu kritičku svijest koja podrazumijeva i medijsko obrazovanje. Medije ne možemo tek tako isključiti iz svog života. Naprotiv, oni su nam potrebni u informiranju i otkrivanju skrivenog. Mediji nas mogu educirati, otkriti istinu i uopće propagirati pozitivne vrijednosti u društvu. Uostalom, ta strjemljenja treba ugraditi u obrazovanje svakog pojedinca, potencijalnog gledatelja TV. Ideja je da se medij kao predmet uvede u naš obrazovni sistem. Filozof Karl Poper navodi: „ Umjesto što se ponaša kao da televizija uopće ne postoji, škola bi morala djeci da predloži diskusije o emisijama i idejama, dobrim ili lošim, koje su im ponuđene. Morala bi da organizira pedagoške programe, čiji bi zadatak bio da od djece načine gledaoce sposobne za kritičko promišljanje i to od najranijeg uzrasta“. Na metodološkom planu to bi značilo da se treba osloboditi propagandne ideologije koja je obilata u našim televizijskim programima.
Kako pripadamo vremenu u kojemu možemo, pogotovo sada nakon nedavnog ratnog iskustva, shvatiti kolektivne zablude i mitološke stereotipe to je nužan naš oprez i aktivniji pristup. Ravnodušnost bi nas samo odvela u izolaciju, pa i nestanak. Prisjetimo se samo šta su nas učili u školama. Ponajmanje smo učili o svojim vrijednostima. Drugi su nam nametali svoje. Odrođavali smo se od svog identiteta, svoje kulture i vjere. I, opet nas samo sada suptilnijim metodama nastoje marginalizirati, ovog puta pod plaštom sekularizma. Sa TV ekrana dolaze slike koje imaju za cilj da "raspamećuju narod", siju mržnju, nameću predrasude o vjeri, te kreiraju javnost po želji naručioca. Sve u stilu: zavadi pa vladaj.
Otuda trebamo biti svjesni šta se sve prezentira. Nije to samo reklama pojedinih proizvoda nego i proizvoda koji su umotani u ideološki celofan. No, ako smo mi već ti koji plaćamo TV pretplatu onda trebamo znati i šta kupujemo, odnosno gledamo. Za početak zahtjevajmo da se na televizijskim stanicama emitiraju sadržaji koji će promovirati pozitivne i zdrave vrijednosti ovoga društva, vrijednosti koje nas čine onim što smo- Bošnjaci i Bosanci i Hercegovci. Iznesimo otvoreno i ponosno te vrijednosti javnosti. Jer, što se ne vidi, to kao da i ne postoji. U tom smislu predstojeći mubarek dani ramazana mogu biti inspirativni.