Simpozij o imamskom pozivu održan u oktobru u Sarajevu aktuelizirao je i pitanje uloge imama u međureligijskom dijalogu, o čemu je posebno govorio muftija za Zapadnu Evropu Senaid-ef. Kobilica, a dijelove njegovog izlaganja smo priredili u ovom broju te smo, vodeći se istom temom, razgovarali i s glavnim imamom Medžlisa Prnjavor Fikret-ef. Čelenkom te dugogodišnjim imamom džemata KampLintfort (Njemačka) Mustafa-ef. Klancom, koji dijele specifična iskustva izgradnje međureligijskog dijaloga u svojim sredinama

S obzirom na ono što imamski poziv predstavlja u svojoj punini ili – sažeto kazano – rad s čovjekom i adresiranje najznačajnijih pitanja čovjekove moralne i duhovne izgradnje, neizostavno je krizu imamskog poziva kontekstualizirati i u pogledu velike krize humanistike uslijed dominacije zahtijeva tržišta, potrošačke kulture i agresivnog izobličenja percepcije o čovjeku i njegovoj ulozi na ovome svijetu

U ovom broju objavljujemo i dio izlaganja direktora Uprave za pravne i administrativne poslove Rijaseta Mensura Karadže sa nedavno održanog simpozija o imamskom pozivu. Direktor Karadža je u radu oslovio i osnovni historijski pregled kategorizacije i same definicije džemata kroz ustave Islamske zajednice, a mi smo se opredijelili da objavimo dio o aktuelnoj kategorizaciji, odnosno Nacrt Pravilnika o kategorizaciji džemata

Ni u jednom ugovoru o radu se ne navodi da se imami moraju radovati kada mektepski polaznici napune mektepsku učionicu ili džamiju, niti da se moraju rastužiti kada vide svoje džematlije da se odaju nekim porocima. Oni to, ipak, čine - iz moralne potrebe, ne očekujući nikakvu dodatnu novčanu naknadu. Njihov privatni život se ne može jasno odvojiti od službenog - čitav život im je služba

Međureligijski dijalog nije usputni dodatak imamskoj službi, nego način na koji se pastoralna briga, javna riječ i odgovornost prema zajednici pokazuju u pluralnom društvu