U Sarajevu je 28. septembra završena Sarajevska sigurnosna konferencija, koja je u tri dana okupila više od 200 učesnika iz 20 različitih zemalja. Između sesija ove konferencije razgovarali smo odvojeno, ali o istim temama, s istaknutim članovima Bliskoistočnog vijeća za globalna pitanja Abdelom Gafarom (Adel Abdel Ghafar) i Tarikom Jusufom (Tareq Yousef) koji su učestvovali u Sigurnosnoj konferenciji. Adel Abdel Ghafar je direktor programa za vanjsku politiku i sigurnost u Bliskoistočnom vijeću za globalna pitanja (Middle East Council on Global Affairs). Vanredni je profesor na Školi za vanjsku službu Univerziteta Georgetown u Kataru. Specijalizirao se za vanjsku politiku i političku ekonomiju regije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike (MENA). Tarik Jusuf je viši saradnik u Bliskoistočnom vijeću za globalna pitanja. Prije toga, bio je direktor ovog vijeća i Centra Brookings Doha te nerezidentni viši saradnik u programu vanjske politike na Institutu Brookings u Washingtonu, DC. Trenutno je istraživački saradnik Foruma za ekonomska istraživanja u Kairu.

• Prije 56 godina, 21. augusta 1969. godine, na tri različita mjesta podmetnuta je velika vatra u Al-Aksa džamiji iza koje su stajale vlasti Izraela, iako to službeno nisu priznali. Ovaj zlokobni plamen je ugašen, ali se do danas rasplamsava vatra cionističkog barbarizma koja prijeti potpunim rušenjem Al-Akse • Husein Đozo prvi je kod nas razbio „pobožnu tišinu“ javnosti o pravim ciljevima politike cionizma – kolonizacija i fragmentiranje muslimanskih zemalja kako bi se stvorile osnove za potpunu „reformu“ islama

Intenzivna izraelska propaganda i narativ u posljednje vrijeme nisu uspjeli spriječiti opšte suprotstavljanje svjetske javnosti genocidu i drugim zločinima koje Izrael čini nad Palestincima, a posebnu pažnju je privukao izuzetno veliki angažman umjetnika, a među njima slavnih glumaca, naročito onih angažovanih u holivudskoj produkciji

Kada pišemo o Palestini, gotovo uvijek se susrećemo s dvostrukim očekivanjem: Palestinac, da bi bio „prihvaćen“na Zapadu, mora ili pružiti sliku savršene žrtve, lišene svakog otpora i ljutnje, ili pak „uzora oprosta“koji odustaje od vlastitog bola zarad univerzalnih poruka mira. Upravo na toj napetosti stoje dvije knjige palestinskih autora, koje na različite načine otvaraju pogled u palestinsko iskustvo

O tome koliko “košta” glas otpora protiv genocida, mogu govoriti brojne javne ličnosti ili organizacije koje su se usprotivile savezu koji podržava ili provodi genocid nad Palestincima: Gideon Levy ili Jewish Voice for Peace. Znaju to mnogi iz javnog prostora, bilo akademskog ili pop-kulture, poput Miriam Margolyes, glumice, Jevrejke suočene s prijetnjama i pozivima na oduzimanje glumačkih priznanja zbog kritike izraelskog režima koji vrši genocid u Gazi. Platforme poput Mete smanjuju vidljivost poruka solidarnosti. Ako su ti glasovi zaista “ništa”, zašto se onda toliko trude da ih ušutkaju? Upravo zato što su važni, pokušava ih se ušutkati.