Ne ulazeći u filozofska rasuđivanja o vremenu, već se usmjeravajući na ovu temu u svjetlu svakodnevlja, želimo ukazati na sveopću pojavu (ne)svjesnog gubljenja vremena. Jer čini se da ljudi danas uživaju u traljavom glumatanju zauzetosti, kao da se oni bave stvarima od suštinskog značaja za opstanak ovog svijeta. Ako se nema vremena, kako su nam onda pune kahvehane (u kojima se sve manje vode istinski razgovori već se gleda ko će doći ili se i tu razgovor pretvori u odgovaranje na Viber poruke), otkud tolika posjećenost na utakmicama, zašto su na koncertima dvorane pune, odakle tolika gledanost serija i filmova, odnosno, kako se ima vremena za Netflix, a nema za Kur’ān, zašto se toliko vremena provodi na Instagramu i Facebooku, da li je tragikomično gledati kako ljudi u avionu, koji im zapravo treba uštedjeti vrijeme što bi inače utrošili putujući drugim prijevoznim sredstvima, igraju igrice ubijajući vrijeme? 

Pročitajte cijeli tekst ovdje.

Odgovor bude: “Pa treba malo odmoriti.” Kao da ta osoba vodi strogo kontemplativan život, te se zamorena promišljajući o tajnama života i univerzuma treba opustiti uz najčešće plitkouman, fušerajski i beskorisni sadržaj. Naravno, uz dobru knjigu se sve manje opušta, jer korisna knjiga tjera na promišljanje. Čak i kada se čita, čitaju se popularna štiva koja obično ispromovira The New York Times i ona se bespogovorno moraju čitati. Vidljivo je golim okom koje su knjige najčitanije. To su one koje možeš čitati bez ikakve usredsređenosti—obično imaju šljašteće korice—budući da ne zahtijevaju od čitaoca da se zadubi u njen sadržaj, već tek tako da se premeće list za listom. Bitno je da nije dosadno i da se istinski ne susretnemo nasamo “sa već davno odbjeglim vlastitim srcem” (Mehmedalija Mak Dizdar).

Potražite Preporod aplikaciju za android i iOS uređanje. Instalirajte odmah i uživajte u sadržaju.