Udruženje distrofičara Kantona Sarajevo nastoji generirati finansijske i ljudske resurse koji su potrebni kako bi se pomoglo osobama koje boluju o neuro-mišićnih poremećaja. Direktor Udruženja Almir Šahmanija ukazao je na opasnost da se ove osobe počnu udaljavati od drugih ljudi i zatvarati među četiri zida.
Potražite Preporod aplikaciju za android i iOS uređanje. Instalirajte odmah i uživajte u sadržaju.
“Je li moguće da neko smatra da je taj broj zanemarljiv? Ako ne stvorimo pretpostavke za uključivanje ovih osoba u sve sfere društva, šta one mogu očekivati? Govorim iz ugla osobe s invaliditetom. Da bi osoba s invaliditetom bilo šta uradila u javnosti i tražila svoja prava ili rješavala poslove, potrebno je da se radi dan-noć na pristupačnosti i uklanjanju arhitektonskih barijera. Uz pristupačnost se vežu ortopedska pomagala. Ako govorimo o licima s mišićnom distrofijom znamo da tu dolazi uslijed progresije i do oduzetosti gornjih i donjih ekstremiteta zbog čega su ta lica u potpunosti upućena na pomoć drugih osoba. Moraju koristiti ne mehanička, već elektro-motorna kolica. Tako da su ortopedska pomagala, s pristupačnošću, ulazna karta da osoba počne funkcionirati ravnopravno kao ostali građani“, kazao je direktor Šahmanija. Na ovaj način osobe s invaliditetom mogu samostalno otići u trgovinu, plaćati mjesečne račune, prisustvovati kulturnim događajima u gradu itd. “Spuštanje ulaza kod objekata je korisno za različite kategorije osoba s invaliditetom, ali i za druge građane kada vode djecu u kolicima itd.“, kazao je Šahmanija.
“Prijateljica, koja živi u Švarkinom Selu, nazvala me i kazala da je čekala u svojim kolicima na stanici niskopodni GRAS-ov trolejbus. Vozač je samo prošao pored nje i nije želio stati na stanici. Valjda kako ne bi morao spuštati tu platformu za invalide ako bi stao. Njemu bi trebala biti čast da može pomoći, a ne da prođe pored nje, pogotovo ako je napolju hladno i kišovito. Ipak, riječ je o ljudima. Svi smo mi ljudi“, prisjetio se direktor Šahmanija.
Svijest svih građana o ovom problemu je posebno važna, a prvi korak jeste otklanjanje svih predrasuda o osobama s invaliditetom, odnosno da je riječ o običnim građanima koji imaju samo poteškoću više. U tom smislu važno je da se ove osobe obrazuju, ali i da druga djeca odrastaju uz svoje vršnjake koji imaju neki oblik invalidnosti.
