Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju. Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još poveć ava; njih čeka bolna patnja zato što lažu. Kada im se kaže: ‘Ne remetite red na zemlji!’ - odgovaraju: ‘Mi samo red uspostavljamo!’ „‘Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.“ (El-Bekare, 8-12). U čemu su danas osnovne antinomije, aporije i nepomirljive suprotnosti svijeta i života? Hoće se jedinstvo svijeta, esencije i egzistencije bez Tevhida.
Hoće se Ahlak – etika bez Allaha i Ahireta pa se dobije bonton koji nikog, posebno moćnije, ne obavezuje. Hoće se Emanet – povjerenje bez Imana ili vjerovanja u Allaha. Hoće se svjetska sigurnost – Emn bez povjerenja odnosno Emaneta pa se sigurnost pokušava kompenzirati atomskim i hidrogenskim naoružanjem. Hoće se stid – El-Hajau bez Imana ili vjere u Allaha. Hoće se svjetski mir – Selam i blagostanje odnosno Selamet bez vjere i uvjerenja da su svi ljudi Allahova stvorenja i Ademovi potomci. Hoće se sloboda bez odgovornosti što direktno vodi u anarhiju i negaciju slobode. Hoće se mogućnost bez dužnosti što vodi u nasilje, samovolju i pravo jačega. Hoće se pravo bez obaveza, što direktno vodi u privilegije, parazitizam, diskreciju i takozvano pravo bez prava koje se pokriva partijom, ideologijom, nacionom, regionalizmom ili posebnim interesima. Hoće se estetika bez ikakve etike što direktno vodi u pornografiju i prostituciju zato što se brisanjem avreta – obavezne zaštite i pokrivanja zaštićenih i stidnih dijelova tijela, i kod žene i kod muškarca, ljudsko tijelo kao i kod životinja svodi samo na meso.
“Gdje je život koji smo izgubili u življenju? Gdje je mudrost koju smo izgubili u znanju?
Hoće se život bez granica u svemu, a da se nema negativnih posljedica nikakvih i ni u čemu. Hoće se, da što se više griješi, pada i propada da čovjek i ljudi budu još više neupitni i nedodirljivi. Baš kako je naučavao Protagora da je čovjek izvor, sadržaj, mjera, granica, smisao i cilj svih stvari postojećih koje jesu i nepostojećih koje nisu. Završimo Elliotovom pjesmom „Stijena“ iz 1934. godine: “Gdje je život koji smo izgubili u življenju? Gdje je mudrost koju smo izgubili u znanju? Gdje je znanje koje smo izgubili u informacijama? Dvadeset vijekova ciklusi neba udaljavaju nas od Boga, a približavaju prašini.“ Ljudi imaju iluziju da je red i poredak moguć kroz potpunu ljubav prema Dunjaluku i zaborav Ahireta te da se potpuno predaju imetku pod svaku cijenu i na svaki način, kroz zaborav polaganja računa. I da se potpuno zakuju pod svaku cijenu i na svaki način kroz zaborav Stvoritelja kroz ljubav u stvorenja bilo na dvije ili na četiri noge, a kroz zaborav Stvoritelja i da neograničeno uživaju u grijesima kroz zaborav samopreispitivanja i kajanje za počinjene grijehe bilo prema Stvoritelju ili njegovim stvorenjima. Ovakav rezon i svijest vodi ljude u zaborav jedinstva svijeta i života, u zaborav bitka, i u zaborav univerzalnih zakona svijeta koja važe za sva stvorenja.
