Preporod je pitao dr. Šefika ef. Kurdića, profesora hadisa na islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici, kako dostojanstveno obilježiti Bajram, čuvajući njegov duhovni integritet, ali i uživajući u radostima porodičnog i narodnog Bajrama, kako je to bilo i jeste u islamskoj tradiciji Bošnjaka? Dr. Kurdić kaže: „Skoro da ne postoji nijedna ljudska zajednica na svijetu koja se ne veže za neke više ideale, ciljeve i strijemljenja. Na putu ostvarenja tih ciljeva ona prolazi razne etape od kojih neke ostavljaju vidnog traga u emotivnom biću njenih članova. To su momenti veselja ili tuge, sretnog izbavljenja iz nekih neugodnih situacija ili poteškoća i stradanja koja su prebrođena. To mogu biti i postignuti uspjesi nakon teško prebrođenih duhovnih, intelektualnih i materijalnih kriza. Ako se zapitamo: čemu poziva Bajram i kakvo on veselje predstavlja za muslimane, onda ćemo vrlo brzo doći do zaključka da i jedan i drugi Bajram dolaze nakon znakovitih iskušenja, borbe i pobjeda. Bajrami su samo svojevrsni usklici i vjesnici pobjede nad iskušenjima koja su prevladana. Ramazanski bajram je proslavljanje pobjede nad svojim nefsom, pohotama i strastima. Pohote i strasti bezgranično vode požudi za jelom, pićem, seksualnim i materijalnim uživanjima, pa je istinsko veselje, ako se bar jedan mjesec u godini napravi ta sretna ravnoteža u sebi između duhovnog i materijalnog.

Zar nije pravo veselje ne podleći silama požude i strasti koje vode prizemnosti i uništenju?! Zar nije pravo veselje pobijediti predvodnike kufra i mraka na Bedru, koji je bio 17. dan ramazana, a ta borba je za muslimane bila biti ili ne biti, nastaviti započetu misiju ili sve prekinuti?! Zar teravih namaz, drugi namazi i angažiranije učenje Kur’ana u toku ramazana ne predstavljaju jačanje volje i snage muslimana i poražavanje iblisa i njegove vojske i zar sve to ne obilježiti posebnim veseljem i čestitanjem jedni drugima na trijumfalnoj pobjedi?! upravo zbog svega toga, kako primjećuje i naš rahmetli profesor, mr. Nijaz Šukrić, Bajrami se po elementima duhovnosti i visoke poruke, a ne po načinu zabave, veselja i igre, odlikuju nad praznicima drugih. Treba konstatovati da Bajrami treba da nas inspirišu za nove pobjede i da budu trenuci predaha koji će nas ojačati za realiziranje novih projekata i zamisli, a ne da budu prigoda za beskorisnu zabavu. Bajram se ne smije svesti na puku manifestaciju užitka bez ikakvog smisla i značenja. To trebaju biti dani obnavljanja snage, a ne dani narastanja slabosti iz niskosti, i dani manifestiranja principa i morala, a ne veličanja pohota, strasti i materijalnog uživanja. To su dani kada treba da se osjeća snaga i sposobnost mijenjanja stanja, a ne moć mijenjanja odjeće. Radi tih snažnih poruka i značenja u islamu je uspostavljen, kako lijepo primjećuje Mustafa er-Rafi’i, mubarek dan, kao naslijeđe i znak vremena, da bi svaka generacija naslijeđenom mogla pridodati znakove svog vremena. Bajram je bio i ostao simbol radosti, veselja, osmijeha i posebnog respekta. To je vrijeme uljepšavanja, ukrasa, oblačenja nove odjeće koja u nama uliva novu nadu i ljudsku dušu čini raspoloženom i sretnijom. u njemu se u jednom glasu stapaju riječi svih osoba upućivanjem dova, lijepih želja i srdačnih čestitanja, uzdižući se iskonskom snagom iznad preokupacija ovozemaljskih interesa. Bošnjaci su kroz povijest unosili u Bajrame i njihovo obilježavanje i dio svog kulturnog naslijeđa, shodno društvenim, ekonomskim i drugim mogućnostima. islam dopušta da svaka sredina njeguje svoje specifičnosti i osobenosti i kod samog radovanja za vrijeme Bajrama, ali sve treba, pa kada se i veseli, da se kreće u okviru ljudskog dostojanstva koje itekako respektira islamsku kulturu ponašanja.

Muslimanu nije zabranjeno da se na umjeren način našali, opusti i zabavi, ali u okvirima islamskih propisa, koji ni jednoga momenta ne dopuštaju dominiranje šejtana, moralnu raskalašenost i devalviranje univerzalnih vrjednota. Otuda je nedopušteno obilježavanje Bajrama na nedoličan način, daleko od islamskih univerzalnih vrednota, pa čak i naše lijepe bošnjačke tradicije, koja je u suglasju naše vjere, tražila modalitete lijepog uživanja i blagog opuštanja. Koncerti narodne ili zabavne muzike, razni partiji i pijanke, nemaju nikakve veze sa Bajramima i time odudaraju i od naše kako islamske, tako i bošnjačke tradicije. Zato, ovim nastupajućim bajramskim danima, lijepim i halal veseljem, uljepšajmo našu svakodnevicu, unesimo radost u srca naših roditelja, djece, rodbine i prijatelja i na jedan dostojanstven način očuvajmo ljepotu naših djela i ibadeta koje smo sakupljali u mjesecu ramazanu, a ne dozvolimo da, nedoličnim ponašanjem, istopimo mukotrpno sačuvane poene stečene u dugim ljetnim danima i kratkim neprospavanim noćima!“