Međutim,  ne treba zaboraviti da je mjesec ramazan  prvenstveno mjesec ibadeta, a ne druženja i provođenja vremena u dugim sijelima. Druženja trebaju da budu odmjerena, prvenstveno uz zajedničke iftare sve do teravih-namaza, eventualno uz nastavak druženja do noćnog namaza, a ne do sabaha. I ako bi se ostalo do sabaha druženje treba pretvoriti u ibadet, uz noćni namaz, učenje Kur'ana a ne nikako uz priču koja nerijetko završi raspravama, naročito o vjeri. Možemo vidjeti da u određenim mjestima ljudi sjede i druže do sabaha čak i u kafićima, benzinskim pumpama ili van džamije. Svaka sekunda ramazana je dragocijena i ovo vrijeme je posebno u jednoj godini. Važno je iskoristiti ga u što intezivnijem ibadetu. Ako imamo vremena za teraviju, klanjajmo ne osam nego dvadeset rekata ili hatma-teraviju, a nakon toga uz zajedničke nafila-namaze, učenje Kur'ana i zikra provodimo ramazanske noći.