50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Zbog loših sanitarnih uvjeta prilikom klanja kurbana samo je pitanje vremena kada će muslimani prestati primati kurbansko meso, zapravo počet će odlagati i neće koristiti meso nakon što ga dobiju od komšija i rodbine

Žrtvovanje kurbana kod muslimana je važan detalj vjerske, ali i kulturne prakse. Dok muslimani u BiH uslijed zakonskih regulativa imaju skoro potpunu slobodu u načinu žrtvovanja, odnosno klanja, kurbana, njihovi sunarodnjaci u inozemstvu već se suočavaju s regulativama Evropske unije koje su vrlo striktne kada je u pitanju ubijanje životinja, naročito što borci za prava životinja zbog neznanja žrtvovanje kurbana dovode u vezu sa zlostavljanjem životinja.
Zbog toga je u nekim zemljama Evropske unije zabranjeno klanje životinja za ishranu shodno određenim košer i halal principima. Zabrana klanja prema košer principima, koji se umnogočemu preklapaju s principe halal klanja, pogađa značaj dio i jevrejske populacije u Evropi, s obzirom samo da u Francuskoj živi treća najveća jevrejska zajednica u svijetu, u Velikoj Britaniji peta itd. Kada je riječ o muslimanima u Evropi, postojeće brojke pokazuju da samo u Francuskoj živi do 6 miliona muslimana, a u Njemačkoj preko četiri miliona. Drugim riječima, vjersko-tradicionalni propisi se moraju uskladiti sa zakonima Evropske unije.

Dilema oko omamljivanja

Princip klanja životinje u islamu, prema kojem se životinja prilikom klanja ne bi trebala omamiti ili pikovati, zakonske regulative Evropske unije odbacuju. Neke zemlje dozvoljavaju ili se vode javne rasprave o dozvoljenosti ovakvog načina klanja u slučaju vjerskog obreda. Generalno, prema zakonskim regulativama životinja se mora prvobitno omamiti pa tek onda klati. Prema islamu ovakav postupak je dozvoljen tek u krajnjoj nuždi. O tome govori i tekst fetve Islamske zajednice u BiH iz 2008. godine, koji je odgovor na pitanje da li je dozvoljeno koristiti pištolj za omamljivanje: “Bolje je izvršiti klanje kurbana na tradicionalan način, bez korištenja pištolja za omamljivanje. Ukoliko je neophodno njegovo korištenje, dozvoljeno je, ali samo pod uvjetom da ne umrtvljuje životinje i onemogućuje istek krvi.“ Naime, ukoliko bi životinja preminula tokom omamljivanja, meso te životinje je muslimanima zabranjeno, ali se dozvoljava, u nuždi, meso zaklane životinje koja je prethodno omamljena samo ako je životinja bila živa u trenutku klanja. To, naravno, ostaje nedoumica za brojne muslimane koji ne znaju da li je smrt životinje nastupila uslijed klanja ili uslijed omamljivanja a prije klanja, s obzirom da i Europsko tijelo za sigurnost hrane zahtijeva da životinja ne pokazuje nikakve znakove svijesti prije klanja. Uglavnom, ulaskom u Evropsku uniju muslimani BiH će se suočiti s ovim zakonskim ograničenjima, iako se tradicionalno vjersko obredno klanje još uvijek uobičava u nekim zemljama Evropske unije daleko od očiju državnih organa ili uz prešutnu dozvolu lokalnih, odnosno državnih organa, tokom vjerskih praznika.

Odnos prema kurbanu u BiH

Mnogo ozbiljniji problem pred muslimanima u BiH jeste ono što i sami već svjedoče svake godine, a to jesu nezavidni sanitarni uslovi u kojima se kurbani privatno ili organizirano žrtvuju. Samo je pitanje vremena kada će muslimani prestati primati kurbansko meso, zapravo počet će odlagati i neće koristiti meso nakon što ga dobiju od komšija i rodbine. Prilikom klanja kurbana kod kuća, brojni muslimani nemaju ni minimum sanitarnih uslova za ispravno i zdravstveno dozvoljeno klanje kurbana. Tokom kišovitih dana kurbani se prije klanja isprljaju, a nakon klanja u dodir s mokrom zemljom, možemo reći i nečistom, dolaze i dijelovi mesa. U toku ljetnih vrućina poseban problem jeste skladištenje mesa dok se pripreme pojedinačni dijelovi za dijeljenje, ali i odlaganje onih dijelova kurbane koji se ne koriste, poput unutrica, papaka, rogova i sl. Iz tog četverodnevnog sanitarnog haosa su nastala pitanja upućena Islamskoj zajednici šta činiti s ostacima kurbana i je li grijeh ostaviti ih mačkama i psima pored kontejnera. U suštini, grijeh je ne odložiti ostatke u kontejner, ako već nismo imali mjesto za ukopavanje u zemlju, jer odlaganje pored kontejnera u ljetnim danima može dovesti i do različitih zaraza. Također, svjedoci smo da se kurbani kolju uz brojne tehničke improvizacije, zbog kojih nerijetko stradaju i osobe. Nedovoljno obučene osobe, tačnije osobe koje ranije nisu imale priliku naučiti od nekoga kako se pristupa klanju, nastoje zaklati kurban što dovodi do maltretiranja životinje, kao i do opasnosti za prisutne osobe. U ranijem periodu kod Bošnjaka je najstariji član porodice poučavao druge ovom činu te na taj način prenosio iskustvo s generacije na generaciju, dok je danas čin klanja u mnogim porodicama svojevrsna egzibicija. Tu su naravno i tehnički nedostaci, poput alata za klanje i skidanje kože pa se životinje kolju kuhinjskim noževima bez posebne oštrice i oštrine itd. S druge strane, organizirano klanje kurbana u nekim selima, kada se nekoliko porodica skupi da pripreme kurban na određenom mjestu, uglavnom zbog korištenja usluga jed(i)nog mesara ili stručne osobe, također mogu izgledati prije kao pokolj, a ne čin žrtvovanja koji je ujedno i ibadet.

Prijedlog Islamskoj zajednici

S tim u vezi, čini se iznimno važnim da se činu klanja kurbana, kako bi se sačuvala svetost ovog ibadeta te ispunili svi sanitarni uvjeti, konačno počne prilaziti s određenim uređenjem cijelog procesa klanja. Pored toga, ovo je važno kako bi već postojao određen sistem kojeg je lakše modificirati prilikom ulaska u Evropsku uniju nego prepustiti Evropskoj uniji da kreira novi ili drukčiji sistem neprilagođen vjerskoj tradiciji muslimana u BiH.
Stoga, još uvijek neformalni prijedlog Agencije za halal certificiranje Rijasetu da se ovom procesu priđe krajnje odgovorno je itekako aktuelan. U tom smislu, muslimani u BiH, prema instrukcijama Rijaseta uz dogovor sa stručnim osobama, mogu težiti izgradnji zajedničkih mjesta za žrtvovanje kurbana u svojim džematima i medžlisima. Ova mjesta bi bila slobodna za sve članove Islamske zajednice, na kojima bi se uz sve sanitarne uvjete mogao zaklati kurban na određenom mjestu uz sistem oticanja krvi i odlaganja ostataka na jedno mjesto. Vjernici bi mogli lično žrtvovati kurban ili prisustvovati profesionalnoj pripremi kurbana. Kao što postoje musalle za zajedničko klanjanje, vrijeme je da muslimani uz Islamsku zajednicu razmišljaju o mehillama (el-hedju mehileh), zajedničkom u skladu s islamskim propisima i sanitarnim uvjetima Evropske unije mjestom za žrtvovanje kurbana.
00Sličica Želim Print

Iz njene priče i njenih riječi „Bog nas neće ostaviti“ možemo naučiti proces postajanja slobodnim čovjekom – odlukom o tome da se oslobodi sebe od drugih ljudi, ali i drugih od sebe. Hadžera odlučuje vjerovati Bogu, i u tome je njena sloboda.

 

Gospodaru naš!
Ja sam nastanio neke potomke svoje
U dolini jednoj u kojoj se ništa ne sije,
Kod Hrama Tvoga Svetoga, da bi oni,
Gospodaru naš, namaz klanjali.
Podaj da srca ljudi čeznu za njima
i opskrbi ih plodovima,
da bi zahvalni bili!
/Ibrahim, 37/

Kur’an, izvor kazivanja o Poslanicima, u jednom ajetu ljude podsjeća na povijest Mekke, mjesta današnje kible svih muslimana svijeta. U ovom ajetu, kako to saznajemo iz hadisa, Ibrahim, alejhisselam, uči dovu za Ismaila, alejhisselam, i njegovu majku Hadžeru, koju je nešto prije toga, ostavio u „dolini jednoj u kojoj se ništa ne sije.“
Muhammed, alejhisselam, u hadisu kojeg bilježi Buhari, opisuje ovaj znameniti događaj u kojem se odigrava prava ljudska drama. Priča je muslimanima poznata; Hadžera biva ostavljena s malim djetetom u uvjetima, koji je naizgled, osuđuju na patnju i smrt. Ona, ojađena, isprva dramatično traži od Ibrahima alejhisselam objašnjenje, a nakon njegove potvrde da ih ostavlja po Božijem naređenju, Hadžera zaključuje da Bog, nju i njeno dijete neće ostaviti. Njeno uvjerenje u konačnici, Bog obistinjuje, ali mu prethodi period neizvjesnosti, u kojem Hadžera u strahu trči između dva brežuljka, Saffe i Merve, tražeći spas za budućnost svoga djeteta. Brežuljci između kojih je trčala su, u Kur’anu opisani kao „Allahovi znaci“, a Hadžerino trčanje između njih, postalo je dijelom obreda hodočašća Mekki, hadža. Majka Ismailova, tako je postala nositeljica jedne od najinspirativnijih priča iz historije islama.
U mjesecu zu-l-hidždžetu, milioni muslimana iz cijelog svijeta pristizat će u dolinu Mekke da bi obavili hadž, jednu od pet islamskih obaveza, šartova na kojima počivaju temelji islama. U dane hadža, svake godine, stoljećima već, Mekku, blagoslovljeni grad, hodočaste vjernici i tako se ispunjava još jedno Božije obećanje – „Dolazit će ti pješke i na svakoj umornoj kamili, stizat će ti i iz svih kotlina dubokih.“ (Hadž, 27.)
Obredima hadža muslimane je poučio Muhammed, alejhisselam, i u njima su sadržani snažni simboli važni za pojedinca, ali i muslimansku zajednicu. Suština svih obreda je pokornost Bogu. U obredima hadža svako će pojedinačno, osamljen, a opet u društvu s mnoštvom drugih, tijelom i duhom, uprizoriti svetu povijest povezanosti Boga i čovjeka. Ovdje će, pored ihrama, tavafa, dana Arefata, boravka na Mini i Muzedlifi koji takođe, nose snažne poruke - sobom oživjeti i Hadžerinu dramu. Njoj namijenjenom, naizgled, strašnom sudbinom - Bog ju je učinio slobodnom. Njena sloboda od ljudi i ovisnosti o njima bila je preduvjet za ispunjenje njene, sudbine Ismaila, alejhisselam, i u konačnici, ispunjenje sudbine posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda, alejhisselam. Hadžera, njeno trčanje i hidžra u slobodu, moralo bi biti krunsko podsjećanje muslimanima na važnost slobode. Iz njene priče i njenih riječi „Bog nas neće ostaviti“ možemo naučiti proces postajanja slobodnim čovjekom – odlukom o tome da se oslobodi sebe od drugih ljudi, ali i drugih od sebe. Hadžera odlučuje vjerovati Bogu, i u tome je njena sloboda. Spremna je da u slobodi, Ismailu, alejhisselam, osigura život bez straha i predanosti Bogu, te budućnost koju grade i imaju, kako se ovdje zorno pokazuje, slobodni ljudi.
Hadžerinog sina, susrećemo i na samom kraju hadžskih obreda – u znamenitom kur’anskom kazivanju o žrtvovanju, kurbanu. Samo ovoga puta Bog više ne kuša Hadžeru, pred njom se više ne postavlja najteži zahtjev – čistog povjerenja u Boga, niti odluke o slobodi, nego pred Ibrahima, alejhisselam, koji je na to upućen, nakon nje. Hadžeru, oslonac i odgajateljicu Ismaila, alejhisselam, ovdje možemo „vidjeti“ u riječima dječaka Ismaila: "O moj oče! Čini šta ti se naređuje, Naći ćeš da sam ja, ako Allah da, međ’ strpljivima".
U obredima uopće, pa i u obredima hadža postoji poruka; to nije puko oživljavanje priča i kazivanja, iz njih bi se morale čitati njihove istinske nakane. A jesmo li, danas, razumijevanje tih nakana iščitali za vrijeme u kojem živimo? Ako želimo razumjeti kako živjeti puninom islamskog života, morali bismo još jednom razmisliti o istinskim porukama kazivanja o onim odabranicima čije sudbine u obredima uprizorujemo.

00Sličica Želim Print

Hadždž filološki označava namjeru da se posjeti nešto što se veliča. Posmatrano sa aspekta Šerijata hadždž je stroga obaveza (farz) svakog vjernika da jedanput u životu posjeti određena mjesta u određeno vrijeme i sa određenim radnjama. Ovo bi bila općenita definicija hadždža kod šerijatskih pravnika

Putovanje bez fizičke i ekonomske prisile – putovanje koje nije podstaknuto potragom za nasušnim kruhom, zbog kojeg se izgiba u krhkim brodicama u divljim morima ili umire na pustinjskim graničnim prelazima – isključivo uvijek je bilo privilegija slobodnih, a veoma često onih koji su na određeni način povlašteni u sredinama iz kojih potječu i iz kojih naposljetku odlaze.

Fikhski propisi o specifičnim stanjima žena na hadžu

 „Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome“ (Ali 'Imran, 97). Hadž je jedan od stubova vjerovanja, dakle obaveza (farz) svakog vjernika ko je kadar, u fizičkom i materijalnom smislu, obaviti isti. Žena nije oslobođena ove obaveze, već je, naprotiv, njegova vrijednost i značaj za ženu potvrđena i hadisom kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Džihad starog, slabog i žene su hadž i umra“(Sunen al-Nasa'i IV, 2001, hadis br. 3592, str. 8). Međutim, kao i u slučaju drugih ibadeta, obavljanje ove dužnosti ima svoje specifičnosti i izuzetke koje se odnose samo na žene. Takve specifičnosti se, između ostalog, vežu i za mjesečni ciklus, odnosno postporođajni period koji može zadesiti ženu u toku obavljanja obreda hadža. U ovom članku ćemo pokušati iznijeti određene dileme koje se mogu javiti kod žena kojima se mjesečni ciklus (isto se odnosi i na postporođajno krvarenje) javi u vrijeme  izvršavanja ove obaveze. (Ovaj tekst se odnosi na žene koje zanijete hadž temetu' kojeg nijete uglavnom sve hadžije iz Bosne i Hercegovine).

 

Upotreba farmakoloških preparata za odgađanje menstrualnog ciklusa

U posljednje vrijeme česta je praksa među muslimankama da prilikom obavljanja hadžskih obreda koriste lijekove za odgađanje menstrualnog ciklusa kako bi imale priliku da u potpunosti obave sve farzove i vadžibe hadždža i iskoriste vrijeme provedeno u Medini i Mekki za intenzivniji ibadet. Ulema generalno dozvoljava upotrebu pilula za prolongiranje ciklusa uz prethodnu konsultaciju sa doktorom te pod uvjetom da ne naštete zdravlju žene.

 

Ciklus u vrijeme uzimanja ihrama na mikatu

Oblačenje ihrama i preuzimanje ihramskih obaveza je prvi farz hadža, a preuzimanje istih sa mikata spada u vadžibe hadža. Menstrualni ciklus (hajz) ili postporođajni ciklus (nifas) nisu prepreka da se obluku ihrami i donose odluka za obavljanje hadža. Dakle, ukoliko se neka od žena odluči da ne koristi pilule za odgađanje cilusa te je isti zadesi u vrijeme kada hadžije oblače ihrame i ona će učiniti isto, tj. donijet će odluku za obavljanje hadža i preuzeti ihramske obaveze bez obzira na ciklus. Prilikom preuzimanja ihramskih žene su dužne da odrežu nokte ruku i nogu, depiliraju se i okupaju, bez obzira da li prilikom toga imale mjesečni ciklus ili isti očekivale. U ovome nema razilaženja među ulemom i to shodno sahih hadisu kojeg bilježi Muslim od Aiše, r.a., da je Esma b. Umejs rodila Muhameda b. Ebi Bekra dok je poslanik išao prema Zul Hulejfi da zanijeti Oprosni hadž, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., „naredio Ebu Bekru da joj kaže da se okupa i obuče ihrame“ (Ad-Dimiški, Muslimova zbirka hadisa-izbor 1, 2003, 618. hadis, str. 549). Nema potrebe da žena čeka da prestane ciklus i da se vraća na mikat kako bi obukla ihrame kako pojedine žene čine.

 

Nijet žene koja nije sigurna da će zbog ciklusa moći obaviti umru do hadža

Ukoliko ženi započne ciklus pri samom oblačenju ihrama ili neposredno prije i nije sigurna da će stići da obavi umru prije hadža preporučuje se da prilikom odlaska na mikat gdje će zanijetiti umru kaže i „Allahumme mehilli hajsu habesteni“ što znači „Allahu moj, neka mi bude dopušteno prekinuti obrede umre tamo gdje me ti zaustaviš“. U ovom slučaju će žena moći da se oslobodi ihrama za umru i obuče ihrame za hadž ukoliko je ciklus spriječi da učini umru prije hadža bez ikakve naknadne obaveze. Ovo je u skladu sa predajom koju bilježi Buharija da je Aiša kazala: „Poslanik, s.a.v.s, ušao je kod Dubaje b. Zubejr te joj rekao: 'Vjerovatno si naumila poći na hadž?' 'Tako mi Allaha, ja se osjećam veoma slabo!' – odgovori ona. 'Kreni na hadž' – reče joj on, 'ali prilikom nijeta postavi uvjet i reci Allahu moj, neka mi bude dopušteno prekinuti obrede umre tamo gdje me ti zaustaviš.'“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa III, hadis br. 5089, str. 1012).

Drugo, umjesto nijeta hadža temetu'a (odnosno umre na mikatu), žena koja nije sigurna da će do hadža imati priliku zbog ciklusa da obavi umru može da zanijeti hadž ifrad te uči telbiju za hadž. Ona će biti u ihramu od oblačenja ihrama do prvog dana Kurban-bajrama.

Promjena nijeta hadž ifrada u hadž temetu' nakon prestanka ciklusa

Ukoliko se desi da žena koja je na mikatu zanijetila da učini hadž ifrad misleći da neće zbog ciklusa moći učiniti umranski tavaf, a potom joj ciklus prestane prije hadža može promijeniti nijet i učiniti umru. Prema hanefijskoj pravnoj školi, dozvoljeno je da osoba koja je zanijetila hadž ifrad na mikatu po dolasku u Mekku promijeni nijet za ifrad u temetu' te obavi i umru kao a potom se oslobodi ihrama. Ovo je analogno dozvoli da osoba koja je u ihramima za umru donese nijet da obavi i hadž. Također, Buharija bilježi da je Džabir b. Abdullah kazao da je „činio hadž sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., kada je on gonio sa sobom kurbane (deve) a ashabi su učinili ihram samo za hadž pa im je Poslanik rekao 'Oslobodite se svojih ihrama po obavljenom tavafu oko Ka'be i sa'ju između Safe i Merve i podšišajte se a potom ostanite kao slobodni dok ne nastupi osmi dan zu-l-hidždžeta. Tada stupite opet u ihram za hadž, a ono što ste ranije uradili učinite ga hadž temetu'om.' 'Kako ćemo ga učiniti temetu'om a imenovali smo ga hadžom?' – pitali su. 'Učinite kako sam vam naredio!' – rekao je on.“(Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa I, hadis br. 1568, str. 1079-1080). Iz ovoga se primjećuje da je Poslanik, a.s., naredio ashabima da nijet promijene iz hadž ifrada u hadž temetu'. (Al-Kuduri, Al-Tedžrid: Al-mevsu'atu al-fikhije al-mukarene VI, 2004, str. 1691/4).

 

Početak ciklus nakon oblačenja ihrama a prije umranskog tavafa

Žena koja je nanijetila umru za hadž temetu' a kojoj je ciklus započeo nakon oblačenja ihrama a prije obavljanja umranskog tavafa i sa'ja će ostati u ihramima dok se ne očisti i učini umranski tavaf i sa'j i potkrati kosu.

 

Kraj ciklusa nakon uzimanja ihrama a prije umranskog tavafa

Nije potrebno ponovo se vraćati do mikata kako bi se obukli ihrami nakon završenog ciklusa. Ono što je potrebno jeste da se žena koja je preuzela ihramske obaveze dok je bila u ciklusu nakon okončanja ciklusa okupa vodom ili bezmirisnim sapunom. Nakon toga će otići u Harem i učiniti umranski tavaf, sa'j te potkratiti kosu i time se osloboditi ihrama za umru.

 

Valjanost tavafa ukoliko postoji nesigurnost da li je započeo ciklus za vrijeme ili prije tavafa

Može se desiti da žena obavi tavaf, ili tavaf i sa'j te nakon toga ustanovi da joj je menstrualni ciklus započeo, ali joj se javlja nesigurnost u to da li je ciklus započeo prije ili nakon tavafa, odnosno nesigurnost u to da li joj je tavaf valjan ili ne. Naime, u ovakvim slučajevima, princip je da se menstrualni ciklus računa od trenutka kada žena bude svjesna njegovog početka. U ovom slučaju će se računati da je ciklus započeo nakon tavafa, odnosno trenutka kada je žena primjetila njegov početak te je obavljeni tavaf u ovom slučaju valjan (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 144).

 

Ciklus nakon tavafa umranskog a prije sa'ja

Ukoliko bi ženi započeo ciklus nakon obavljenog tavafa a prije sa'ja, ona će obaviti sa'j iako je ciklus započeo jer čistoća nije uvjet valjanosti sa'ja. Prema Hanefijskoj pravnoj školi ženi je dozvoljeno da obavi sa'j dok je u ciklusu ili u postporođajnom periodu samo ukoliko je već u stanju čistoće obavila tavaf. Nakon sa'ja će potkratiti kosu i osloboditi se ihrama za umru.

 

Ukoliko donese nijet za umru a nije stigla obaviti umru

U slučaju da žena donese nijet da obavi hadž temettu' te zbog ciklusa ne stigne obaviti umranski tavaf i sa'j do početka hadža, odnosno stajanja na Arefatu njen će se hadž temetu' promijeniti u hadž ifrad. Prema hanefijskoj pravnoj školi tavaf umre se mora obaviti prije stajanja na Aretafu, jer tavaf nakon stajanja na Arefatu ne može zamijeniti umranski tavaf već je to hadžski tavaf (Al-Kuduri, At-Tedžrid: Al-mevsu'atu al-fikhije al-mukarene VI, 2004, str. 1898/4). U ovom slučaju, žena će ostaviti umru i zanijetit će hadž riječima “Allahume inni uridu-l-hadždže fejessirhu li ve tekabbelhu mini!“ i učiti telbiju za hadž. Buharija bilježi predaju od Abdullaha b. Mesleme da je Aiša, r.a., rekla: „Izašli smo iz Medine sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., za vrijeme oprosnog hadža i zanijetili umru. Potom je Poslanik kazao: 'Ko ima kurban, neka nijet učini za obavljanje hadž i umre i neka se ne oslobađa ihrama , dok ne obavi oba obreda zajedno.' Potom sam otišla u Mekku i budući da sam imala menstruaciju, tavaf nisam činila oko Ka'be, a ni Sa'j između Safe i Merve. Na to sam se potužila Vjerovjesniku, s.a.v.s, i on mi je rekao: 'Raspleti svoju kosu, počešljaj se i izgovaraj telbiju samo za hadž a ostavi umru.' Ja sam tako učinila. Kada sam obavila hadž, Poslanik me poslao sa Abdurahmanom b. Ebi Bekrom od Ten'ima i ja sam tamo ponovo učinila nijet za umru. Još mi je kazao: 'To je za tvoju minulu umru!'“ Iz ovog hadisa se može zaključiti da nije potrebno ići do mikata da bi se zanijetio hadž ponovo ukoliko je žena već preuzela ihramske obaveze na mikatu za hadž temettu'. Ono što je poznato jeste da je Aiša, r.a., na Zul Hulejfi bila preuzela ihramske obaveze a Poslanik joj nije naredio da se vrati i ponovo zanijeti hadž sa mikata već samo da ostavi umru i stupi u ihram za hadž (Al-Kuduri, At-Tedžrid: Al-mevsu'atu al-fikhije al-mukarene VI, 2004, str. 2008/4). Žena koja ne obavi umru neće morati zaklati kurban koji kolje onaj koji obavlja hadž temetu' ali će za neobavljenu umru zaklati kurban za prijestupe (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 590).

 

Ciklus u vrijeme oblačenja ihrama za hadž u Mekki

Budući da naše hadžije nijete obavljanje hadž temetu'a oni se, nakon obavljene umre po dolasku u Mekku, oslobađaju ihrama, a 8. zu-l-hidžetta ponovo iz mjesta boravka u Mekki oblače ihrame i nijete hadž izvan Harema. Žena koja u ovom trenutku bude imala ciklus okupat će se i obuči ihrame, odnosno preuzeti ihramske obaveze te zanijetiti hadž kao što čine i sve hadžije. Ciklus nije smetnja za oblačenje ihrama za hadž kao ni za umru.

 

Ciklus u vrijeme boravka na Arefatu, Muzdelifi i Mini

Boravak ili zadržavanje na Muzdelifi je vadžib, dok je boravak na Arefatu drugi farz hadža. Žena koja ima ciklus može boraviti ili prolaziti kroz Muzdelifu, te boraviti na Arefatu. U ovom stanju može i bacati kamenčiće na Mini. Ako ove radnje obavi dok je u ciklusu neće učiniti prijestup i za to nije potreban nikakv iskup, jer čistoća nije uvjet spomenutih hadžskih radnji. Ovo je utemeljeno na sahih hadisu kojeg prenosi Buharija da je Poslanik, s.a.v.s, kazao Aiši, r.a.: „...To je nešto što je Allah propisao Ademovim kćerkama. Radi sve što radi svaki hodočasnik, samo ne obilazi oko Ka'be dok se ne očistiš“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa I, hadis br. 305, str. 236).

Ciklus prije obavljanja Tavafu-l-ifade /Tavafu-z-zijare (hadžskog tavafa)

Tvafu-l-ifade je treći farz hadža bez kojeg hadž neće biti ispravan. Nijedan hadžija nije oslobođen njegovog obavljanja, pa tako ni žena koja ima ciklus. Ukoliko bi ženi ciklus započeo prije nego je obavila hadžski tavaf (tavafu-l-ifade) ona će ga odgoditi dok ne bude čista i za to odgađanje neće biti dužna nikakv iskup učiniti. Buharija bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., kazao Aiši, r.a., nakon što joj je ciklus započeo u vrijeme hadža: „...To je nešto što je Allah propisao Ademovim kćerkama. Radi sve što radi svaki hodočasnik, samo ne obilazi oko Ka'be dok se ne očistiš“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa I, hadis br. 305, str. 236).

Može se, međutim, desiti da njezina grupa hadžija pođe iz Mekke a da ona i dalje nije bila u mogućnosti da obavi hadžski tavaf jer joj ciklus nije okončao. U ovom slučaju će žena obaviti tavaf hadžski iako ima ciklus zbog velike nužde u kojoj se nalazi jer nužda čini dozvoljenim ono što je zabranjeno. Ona će se u ovom slučaju prije tavafa okupati vodom ili bezmirisniim sapunom a potom učiniti tavaf i sa'j te potkratiti kosu. Naime, prema hanefijskom mezhebu tavaf osobe koja je nečista je punovažan (Al-Kuduri, Al-Tedžrid: Al-mevsu'atu al-fikhije al-mukarene VI, 2004, str. 1852/4). Kao argument navodi se kur'anski ajet „..i neka oko Hrama drevnog obilaze!“ (Al-Hadždž, 29). U sadržaju ajeta, naime, ne spominje se nikakvo čišćenje kao uvjet. Također, kao dokaz se uzima sahih hadis kojeg prenosi Buharija od „Katade da mu je Enes b. Malik kazao kako je Vjerovjesnik, s.a.v.s, klanjao u Muhassabu podne i ikindiju, akšam i jaciju, a zatim legao spavati. Potom je uzjahao devu, krenuo ka Ka'bi i obavio tavaf oko nje“ (Buharija, hadis br. 1756, str. 1185). U ovom hadisu se nigdje ne spominje da je Poslanik uzeo abdest prije tavafa, jer abdest nije uvjet valjanosti tavafa. Također, neki učenjaci argumentiraju ovu iznimku šerijatskim principima koji nalažu da je nešto obaveza samo ako se ono može izvršiti jer Allah nikog ne zadužuje iznad njegovih mogućnosti. Isto kao što je sahibi-uzuru dozvoljeno da klanja namaze ukoliko ima stanje koje kvari namaz ali ga ne može kontrolirati ili zaustaviti, isto tako je dozvoljeno obaviti tavaf pod ovim uvjetima koje žena ne može kontrolirati kao što su menstrualni ciklus ili postporođajno krvarenje.

Međutim, iako je punovažan tavaf u ovom stanju, učinjen je prekršaj za što se treba, prema hanefijskom mezhebu, iskupiti klanjem kurbana u vidu krave ili deve (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 156). Prema fetva-i-eminu, dr. Enesu Ljevakoviću, tako treba postupiti žena imućnog stanja. Žena koja to nije u stanju učiniti, njen tavaf i hadž će, ako Bog da, biti ispravni i kod Allaha primljeni, jer Allah nikoga ne zadužuje preko njegovih mogućnosti. Uz to, to je i stav mnogih drugih relevantnih islamskih učenjaka. A Allah najbolje zna.

 

Šta je potrebno učiniti nakon prestanka ciklusa prije tavafu-l-ifade

Ono što je potrebno jeste da se žena koja je bila u ciklusu u vrijeme hadžskih obaveza nakon okončanja ciklusa okupa vodom ili bezmirisnim sapunom. Nakon toga će otići u Harem i učiniti tavaf hadžski, sa'j između Safe i Merve i time se osloboditi ihrama.

 

Ciklus prije Tavafu-l-veda'a/Tavafu-s-sadr (oproštajnog tavafa)

Žena kojoj je menstrualni ciklus ili postporođajni period započeo prije nego je uspjela obaviti oproštajni tavaf (tavafu-l-veda'), a mora napustiti Mekku prije nego joj ciklus prestane nije dužna da ga obavi, niti da se na bilo kakav način iskupi za to (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 593). Ovo je utemeljeno na sahih predaji koju Buharija prenosi od Aiše, r.a., da je kazala: „Safija b. Hujej, supruga Vjerovjesnika, s.a.v.s., je dobila menstruaciju, pa sam to spomenula Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, a on reče: 'Hoće li nas ona zadržati?' Oni su mu odgovorili da je dobila menstruaciju nakon što je obavila tavafu-l-ifade. 'Pa onda nema nema zadržavanja' - rekao je on“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa I, hadis br. 1757, str. 1185). Dakle, žena koja nije u mogućnosti da obavi ovaj tavaf jer je prinuđena da napusti Mekku prije negoli postane čista za njegovo propuštanje neće biti dužna dati nikakav iskup jer Poslanik nije spomenuo bilo kakvi skup za Safiju. Umjesto tavafa, ona će prije odlaska stati pred vrata Harema i pred njih učiniti dovu dragom Allahu. Ukoliko je u mogućnosti, pri odlasku će podijeliti sadaku (Tuhmaz, Hanefijski fikh I, 2002, str. 630).

Krvarenje koje nije menstrualno niti postporođajno u toku umre i hadža

Krvarenje koje nije menstrualno ili postporođajno se javlja kao posljedica bilo hormonalne poremećenosti ili neke druge bolesti, te se u šerijatskom pravu tretira kao istihaza a žena koja ima istihazu ima tretman sahibi-uzura. U takvom stanju žena može obavljati sve hadžske obrede uključujući i tavaf uz adekvatnu zaštitu te mijenjanje abdesta za svaki namaski vakat sve dok to stanje traje. Nema obaveze kupanja nakon prestanka tog stanja.

 

Umra nakon hadža

Ukoliko žena zbog ciklusa nije bila u prilici da učini umru prije hadža dozvoljeno joj je da istu učini nakon hadža kako je učinili i Aiša, r.a. Buharija bilježi predaju od Abdullaha b. Mesleme da je Aiša, r.a., rekla: „Izašli smo iz Medine sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., za vrijeme oprosnog hadža i zanijetili umru. Potom je Poslanik kazao: 'Ko ima kurban, neka nijet učini za obavljanje hadž i umre i neka se ne oslobađa ihrama , dok ne obavi oba obreda zajedno.' Potom sam otišla u Mekku i budući da sam imala menstruaciju, tavaf nisam činila oko Ka'be, a ni Sa'j između Safe i Merve. Na to sam se potužila Vjerovjesniku, s.a.v.s, i on mi je rekao: 'Raspleti svoju kosu, počešljaj se i izgovaraj telbiju samo za hadž a ostavi umru.' Ja sam tako učinila. Kada sam obavila hadž, Poslanik me poslao sa Abdurahmanom b. Ebi Bekrom od Ten'ima i ja sam tamo ponovo učinila nijet za umru. Još mi je kazao: 'To je za tvoju minulu umru!'“ (Sahihu-l-Buhari: Buharijeva zbirka hadisa I, hadis br. 1556, str. 1071).  Pritom, nema potrebe da ide do mikata da zanijeti umru već je dovoljno da se u svome hotelu okupa i obuče ihrame a potom učini nijet za umru iz vanharemske zone. Dakle, u zoni izvan granica Harema će kazati „Lebejke bi umra!“ Također, može otići i do mesdžida koji se naziva „Et-Ten'im“ koji je također izvan granica Harema i tu zanijetiti umru. Potom će obaviti tavaf i sa'j i potom potkratiti kosu te se time osloboditi ihramskih obaveza.

 

Šta je od učenja dozvoljeno ženi koja ima ciklus

Obzirom da je hadž poseban ibadet koji mnogi imaju priliku učiniti samo jednom u životu ili nijednom ženi je, bez obzir na ciklus, dozvoljeno da uči telbiju, da čini istigfar, zikr ili da uči sve dove koje se nalaze u knjigama dova a naročito one koje je učio Poslanik pa makar one sadržavale i kur'anske ajete jer nema vjerodostojnog teksta koji to brani. Također, može ulaziti u prostor gdje se čini sa'j jer se on ne smatra dijelom Harema, a može i boraviti u prostoru oko Harema da sluša učenje Kur'ana ili da uči dove. Zabranjen joj je ulazak u Harem.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija