Printaj ovu stranu

Elvir Mujović: Reprezent bošnjačke čestitosti

Autor: B.P. Mart 20, 2015 0

Na nedavnom seminaru imama i predsjednika džemata Islamske zajednice Bošnjaka Austrije moj dugogodišnji prijatelj Tahir Džinić iz Villacha predložio mi je da napišem slovo o Elviru Mujoviću, sekretaru bošnjačkog džemata iz Kremsa, muhadžiru iz vremena agresije na BiH, a danas prvom čovjeku na imanju uglednog grofa u okolini Beča.

Podvukao mi je da bi to bila interesantna i poticajna priča. Tahir nas je upoznao i zajedno smo prošetali proplankom iznad hotela gdje smo bili smješteni. Tahiru i meni Elvir je ispričao kako je djetinjstvo i mladost proveo u ruđanskom i pribojskom kraju, te kako ga je agresija na BiH zatekla na redovnom odsluženju vojnog roka u tadašnjoj JNA iz koje je uspio pobjeći i skrasiti se na Zapadu. Prvo je otišao u Češku, potom prešao u Austriju. Šest godina živio je u u Kremsu i bio redovni džematlija u bošnjačkom džematu koji je predvodio Husein - ef. Malkoč. I kad je iz Kremsa preselio u okolinu Beča, gdje i danas živi, ostao je džematlija Kremsa. U međuvremenu je završio elektrotehnički fakultet i knjigovodstvo. Već 12 godina živi i radi na imanju uglednog bečkog grofa. Uvjerivši se u njegovu čestitost i poštenje grof mu je povjerio menadžerstvo firme koja zapošljava tridesetak radnika. Elviru, Elvirovoj majci i bratu grof je dao po jednu kuću na korištenje. Svaka od tih kuća ima po 200 kvadratnih metara korisnoga prostora. Iako mu je majka već tri godine u penziji i dalje živi u toj kući. O grofu i grofoviji Elvir kaže: “Stari grof ima neograničeno povjerenje u mene. Grofovo bogatstvo je ogromno. Na tom imanju ima oko 4000 hektara šume, koja je išpartana sa oko 170 km šumskih puteva. Tu su i 23 jezera sa 60 hektara vodene površine. U sklopu imanja je i oko 300 hektara obradivih površina. Jedno jezero iznajmio je općini, i ono je na raspolaganju turistima. Imam punomoć da mogu primati i otpuštati radnike, davati im povišice. Hvala Allahu što mi je omogućio da upoznam ovog čovjeka.”

Prije 10 godina Elvir je u Zenici napravio kuću. Ne bi to bilo ništa neobično da tamo nije upoznao jednog čestitog Mešu, Srebreničanina, izbjeglicu, kojem je ponudio da besplatno stanuje u njegovoj kući. Meša je stanujući u Elvirovoj kući podigao vlastitu. Prijateljstvo među njima je ostalo. I to ih obojicu čini sretnim.

Eto, Elvir je svojom čestitošću stekao povjerenje grofa, koji mu je, prije negoli svojim potomcima, povjerio vođenje poslova na grofoviji. On je istinski reprezent svog naroda.