digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu čuvaju se originali ili prijepisi stotina vakufnama, koje se odnose na različite vakufe uspostavljene u Bosni i Hercegovini. Zajednička karakteristika svih vakufnama jeste da se u uvodnome dijelu navode razlozi koji su vakifa ponukali na dobročinstvo, a to su Kur'anski ajeti kao što je „Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je.“ (En-Nahl, 95) ili ajet „Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže“ (Ali Imran, 92).

Na donatorskoj večeri u džematu Hidaje u Minhenu prikupljeno 160.000 €.

Zajedništvo i jednakost vjernika odlike su islama koje se u svojoj potpunosti ostvaruju isključivo u džematu kao najvažnijem društveno-socijalnom okviru za vjerovanje i zajedničko djelovanje. Ako osim duhovnog uzmemo u obzir i socijalni, ekonomski, pa i kulturološki aspekt, slobodno smijemo reći da je džemat garancija očuvanja vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta muslimana svih prostora. Džemat je neizostavno popraćen mesdžidima, odnosno džamijama koje predstavljaju svjetionike naše vjere. Upravo je to bio povod džemata Hidaje da, u subotu, 03. februara 2018. godine, po drugi put održi donatorsku veče u svrhu skupljanja novčanih sredstava za kupovinu vlastitih prostorija koje bi zadovoljile potrebu odvijanja širokog spektra aktivnosti.


Oficijelni dio programa je započeo učenjem Kur’ana. Ašere je proučio jedan od eminentnih gostiju ove večeri- Mr. sc. k. hfz. Aziz Alili. Ubrzo mu se na pozornici pridružio i njegov sin- Ahmed Alili, te su udruženim glasovima prisutne počastili divnim izvođenjem ilahija. Ugodna atmosfera i lijep ambijent već je bio zagarantovan.
Gostima se zatim obratio Abdulvehab ef. Vehabović, koji je prisutnima poželio lijepu dobrodošlicu. On je citirajući Kur’an istakao vrijednost i važnost gradnje džamija.
Nakon obraćanja našeg efendije, uslijedio je još jedan blok ilahija oca i sina Alili, a zatim se prisutnima obratio muftija Pašo ef. Fetić, pozdravivši započeti projekat. On je u svom vazu istakao značaj dijeljenja na Allahovom putu i bitnost zajedničkog djelovanja, pri tom podsjetivši prisutne na jedan bitan problem današnje zajednice, a radi se naime o asimilaciji koja u konačnici podrazumjeva gubljenje svog ličnog identiteta i prepoznatljivosti.


Poslije obraćanja muftije na scenu su izašli biseri našeg džemata, hor džemata Hidaje u predvođenju sa mualimom Eminom Hodžić. Osim divnom interpretacijom ilahija, one su i emotivnom recitacijom u nekoliko navrata kod prisutnih izazvale suze na licu.
Na pozornicu je zatim izašao i predstavnik tima za kupovinu objekta, dr. Haris Uzunović. On je detaljno i precizno prezentovao projekat kupovine budućih prostorija, te opisao poduzete korake. Uslijedila je polusatna pauza tokom koje su gosti mogli međusobno popričati i počastiti se specijalitetima koje su spremile vrijedne sestre našeg džemata.


U drugom dijelu programa prisutnima se obratio Mensur ef. Pašalić, šef Ureda za dijasporu, koji je napomenuo bitnost uvezanosti i jedinstva muslimana. On nam je prenio i selame od našeg duhovnog vođe, reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića.
Pri samom kraju programa prisutnima se obratio i naš efendija Nusret Hodžić, koji je u svom obraćanju stavio fokus na ulogu džemata u odgoju mladih, te se zahvalio svim vakifima. Potom su podijeljeni kristalni amblemi donatorima koji su na velikodušan način podržali projekat kupovine prostorija. Dodijeljen je ukupno 51 amblem po kategorijama od 2.000 € do 15.000 €, a ukupan prikupljeni iznos te večeri iznosio je 160.000 €. Najveći dosadašnji donatori ovog projekta su naše džematlije Nihad i Azra Fočić sa donacijom od 21.000 €.


Program je završen učenjem dove, koju je proučio dr. hfz. Benjamin Idriz, efendija džemata Penzberg. Treba istaći da je ispred pomenutog džemata predsjednik Nihad Đulić uručio sumu od 1.500 €, a ista suma je uručena i od predsjednika Almira Botonjića ispred džemata Ikre. Ovom prilikom im se srdačno zahvaljujemo i molimo Allaha da sve njihove džematlije mnogostruko nagradi.

Osim već pomenutih istaknutih gostiju, ne smijemo zaboraviti i Izeta ef. Bibića, glavnog imama medžlisa Minhen, zatim Mirzu ef. Džafića, predsjednika medžlisa Bajern, Sulejmana ef. Čolakovića, imama džemata Ikre, hafiza Fuada Seferagića, Rešada ef. Jugu, ispred IBKC Rosenheim, te predstavnike džemata Gagenau- Ramiza ef. Kaziju i hafizu Adelu Kazija. Ovom prilikom im se zahvaljujemo jer su svojim dolaskom podržali ovaj projekat.


Za kraj, sjetimo se Allahovih riječi, kada kaže: Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.” (Et-Tevbe, 18)
Zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na prelijepoj večeri i molimo ga, da sve koji su na bilo koji način doprinijeli ovom projektu, obilato nagradi i da im se smiluje. Takođe pozivamo sve cijenjene čitaoce, koji su u mogućnosti da se odazovu i podrže ovaj hairli projekat.

Uplate je moguće izvršiti na slijedeći žiro račun:
BLZ: 701 500 00
IBAN: DE02 7015 0000 1003 1390 19
SWIFT-BIC: SSKMDEMM
ili putem paypal na primaoca "Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli."
Više informacija o džematu Hidaje i pomenutom projektu na: www.hidaje.de ili na Facebook stranici: ikz hidaje e.V.

Mnogo je oduzetih, uzurpiranih i uništenih vakufa. I danas je u nekim općinama na sceni uzurpacija vakufa i vakufskih prostora. Ne primjećujemo veliku borbu i zalaganje istih tih ljudi za ostale vakufe.Mnogo je oduzetih, uzurpiranih i uništenih vakufa. I danas je u nekim općinama na sceni uzurpacija vakufa i vakufskih prostora. Ne primjećujemo veliku borbu i zalaganje istih tih ljudi za ostale vakufe.

Posljednjih sedmica pažnju javnosti zaokuplja najava izgradnje na konzerviranim ostacima Tašlihana. S obzirom da ovo pitanje sve više dobija i političke konotacije, a imajući na umu da je Tašlihan pripadao Gazi Husrev-begovom vakufu, pitali smo dr. Senaida Zajimovića, direktora Vakufske direkcije, da pojasni status prostora Tašlihana kao vakufa, te da li se izgradnjom ugrožava i privatizira vakufski prostor?

35 preporod pita

U odgovoru dr. Zajimović je kazao. „Raduje me činjenica da je javnost zainteresirana za sudbinu vakufskog objekta i nacionalnog spomenika Arheološko područje – ostaci Tašlihana. Tašlihan, a i zemlja ispod njega, su prije svega vakufski objekat i lokalitet, pa tek onda nacionalni spomenik. Zato, kada raspravljamo o ovom lokalitetu kako javnost, tako i struka trebaju imati na umu ovu činjenicu.

Historijat Tašlihana

Tašlihan je bivši karavan-saraj koji se nalazio na mjestu sadašnje bašte hotela „Evropa“ u Sarajevu. Sagrađen je u periodu od 1540-1543. godine. Bio je kvadratne osnove, a njegova dužina bila je 47 metara. U svome dvorištu imao je šadrvan, na čijim je stubovima bila mala džamija. Na spratu su bile sobe za putnike. Domaći i strani trgovci imali su svoje radnje u okviru Tašlihana. Smatra se da je ovaj karavan-saraj služio više trgovini, nego prometu putnika. Tašlihan je nekoliko puta gorio, posljednji put 1879. godine, kada je i potpuno uništen. Već 1882. godine pored njegovih ostataka svečano je otvoren hotel Evropa. Ostaci hana uklonjeni su 1912. godine, osim dijela zidova izgrađenih uz bezistan. U to vrijeme Vakuf nije bio dovoljno finansijski jak da obnovi porušeni i spaljeni han. Za vrijeme socijalističkog sistema lokalitet je nacionaliziran i od tada njime Gazi Husrev-begov vakuf ne raspolaže. U okviru projekta sanacije, rekonstrukcije i dogradnje hotela „Evropa“, od 5. juna do 13. jula 1998. godine, obavljena su arheološka istraživanja u dijelu ljetne bašte hotela, koja su rezultirala otkrivanjem dijela temelja, te masivnih zidova hana. Dakle, u pitanju je vakufski objekat koji je nemarom prošlog sistema doživio potpunu devastaciju. Od njega ni temelji nisu ostali, a mjesto gdje je bio objekat je bila obična ruševina u jezgru Baščaršije. U Brusa bezistanu nalazi se maketa stare Baščaršije koja predstavlja period iz 18. stoljeća. Mnogi objekti danas ne postoje, porušeni su poslije Drugog svjetskog rata, a mnogima je promijenjena i namjena. Maketa pokazuje da je stara jezgra čaršije bila zapravo biznis-centar u kojem se odvijao privredni i društveni život grada. Na osnovu makete može se vidjeti originalni izgled Tašlihana. Također, preporučujem da se pogleda virtualna prezentacija Tašlihana koju je kreirala prof. dr. Selma Rizvić s ciljem da se javnost upozna sa originalnim izgledom ovog vrijednog objekta kulturnog naslijeđa, njegovom historijom i namjenom. Dokumentarna priča je kombinacija starih fotografija, snimaka ostataka Tašlihana i ostalih objekata koje je izgradio Gazi Husrev-beg, crtanih ilustracija i kadrova kompjuterske animacije.
Kada se radi o vakufskim objektima koji imaju status nacionalnih spomenika Islamska zajednica nastoji da prilikom obnove takvih objekata sačuva njihovu originalnost i autentičnost koliko je to moguće. To smo dokazali kroz rekonstrukciju svih vakufskih i vjerskih objekata koji imaju status kulturno-historijskih spomenika u smislu zadržavanja njihove izvornosti. To smo pokazali na obnovi Ferhadije džamije, Aladža džamije, Careve džamije, Isa-begovog hamama, kao i na velikom broju drugih objekata. U realizaciji tih projekata imali smo usku saradnju sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, te sa nadležnim ministarstvima.
Obaveza je Islamske zajednice, gdje god je to moguće, da porušeni vakufski objekat obnovi u izvornom obliku. Ondje, gdje nije moguće vratiti mu izvorni oblik, onda u skladu sa važećim zakonskim odredbama, izvršiti njegovu rekonstrukciju u obliku u kojem je to moguće. Na primjeru Bakr-babine džamije kao i Kalin hadži Alijine džamije u budućnosti može se shvatiti takva vrsta rekonstrukcije. Naime, u tim slučajevima nije moguće izvršiti izgradnju objekta u izvornom obliku zbog situacije na terenu, ali je moguće izgraditi repliku džamija. Dakle, ista, ili slična džamija u nešto manjim gabaritima.
Kada je u pitanju Tašlihan i sva problematika vezana za njega, trebamo uzeti u obzir da je taj objekat nekada bio velikih dimenzija i da je obuhvatao prostor sadašnje bašte hotela Europa pa sve do temelja samog hotela, oko 2200 kvadratnih metara. Ono što bi najprječe bilo uraditi jeste njegova temeljna rekonstrukcija ili ponovna izgradnja sa svim pratećim objektima koje je Tašlihan podrazumijevao, a precizno se zna šta je sadržavao. To bi onda bio najveći stepen zaštite ovog objekta. S obzirom da je zbog postojećih, u proteklim sistemima već izgrađenih objekata, na njegovoj lokaciji teško realizirati ovakav projekat onda se, u smislu zaštite kulturnog naslijeđa i moralne obaveze prema vakifu treba zaštititi i revitalizirati objekat na način kako je to moguće, a da se pri tome ne povrijede mjere zaštite i da se objekat ponovo učini atraktivnim i turistima privlačnim. Namjera Islamske zajednice od samog početka jeste bila eventualna mogućnost obnove u što izvornijem obliku. Odnosno, kako kaže uvaženi reisu-l-ulema, da se prostoru udahne život.

Pozicija vakufa

Vakuf je trajno dobro. On ima svoju funkciju, namjeru i svrhu zbog koje je konstituisan. Vakufima se treba vratiti njihova izvorna svrha ukoliko je to moguće. Ukoliko, nije moguće realizirati svrhu radi koje su uvakufljavani onda se u skladu sa vakufnamom određuje najsličnija moguća svrha i funkcija. Zasigurno je da Tašlihan u sadašnjem obliku ne ispunjava svoju svrhu. Također, ne bi je ispunio ni ukoliko bi se narušio njegov izvorni oblik i ukoliko bi došlo do gradnje objekta koji nema autentičnost Tašlihana. Tražeći adekvatno rješenje sve ove godine nastojali smo naći kvalitetno rješenje u smislu uvažavanja zakonskih propisa i procedura koje nalažu mjere zaštite kulturno-historijskih spomenika. Cijelo područje Baščaršije je nacionalni spomenik i sve što se radi unutar ove nulte zone radi se u skladu sa mjerama zaštite koje je propisala Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika. U slučaju da nadležno ministarstvo dozvoli bilo kakve aktivnosti na ovom lokalitetu, morat će se ispoštovati mjere zaštite kao i u slučaju drugih objekata. I ne bi se smjela narušiti njegova izvornost. Treba iskoristiti spremnost javnosti i struke da se zaštiti ovaj lokalitet, te da se zajedničkim snagama i pameću, a u saradnji sa Komisijom za zaštitu nacionalnih spomenika, federalnim Zavodom za zaštitu spomenika i nadležnim ministarstvom iznađe najbolji mogući način da se lokalitet bolje zaštiti i stavi u funkciju za dobrobit svih građana, baš onako kako je to dobri i veliki Gazi Husrev-beg namjeravao izgradnjom ovog objekta. Postojeće stanje nije dovoljno za zaštitu ovog objekta od propadanja. U odluci Komisije o proglašenju Arheološkog područja ostaci Tašlihana nacionalnim spomenikom, između ostalih, u obavezama Vlade Federacije BiH stoji da je ona dužna posebno da osigura: izradu projekta za zaštitu područja od daljnjeg propadanja. Definitivno, konzervacija sama po sebi nije dovoljna da bi se područje zaštitilo od daljnjeg propadanja.
Ukoliko nadležni organi i ustanove kažu da je moguća konzervacija i prezentacija arheološkog područja, uz revitalizaciju segmenta Tašlihana i odrede uvjete revitalizacije, mišljenja smo da treba pristupiti njoj. Ukoliko nadležni organi ne dopuste revitalizaciju onda je ne treba ni raditi. Također, želimo kazati da ostaci Tašlihana ne mogu biti javna površina kao što je to sada slučaj. Ovim lokalitetom treba upravljati u skladu sa normativnim aktima koja tretiraju pitanje upravljanja vakufskom imovinom. Islamskoj zajednici nije drago što se ovo pitanje nastoji politizirati i što ga mnogi nastoje iskoristiti u svoju svakodnevnu kampanju i propagandu. Mnogo je oduzetih, uzurpiranih i uništenih vakufa. I danas je u nekim općinama na sceni uzurpacija vakufa i vakufskih prostora. Ne primjećujemo veliku borbu i zalaganje istih tih ljudi za ostale vakufe. Šta je sa Zakonom o restituciji? Zašto se o njemu i povratu bespravno oduzete imovine ne vodi ovolika polemika?
Ovim putem želimo poslati svima jasnu poruku. Sve eventualne aktivnosti Islamske zajednice vezane za lokalitet Tašlihana će biti prije svega aktivnosti usmjerene na zaštitu i očuvanje vakufa kao trajnog dobra, kao i očuvanje kulturno-historijskog naslijeđa, te će biti realizirane u skladu sa instrukcijama Komisije i nadležnog ministarstva. Ništa nećemo uraditi što može ugroziti i privatizirati ovaj vakuf, ali isto tako nećemo dopustiti aktivnosti drugih koje bi eventualno ugrozile ovaj vakuf.

S povodom: Mirsad Bećirović, direktor Centra za humanitarni rad Hajrat pri Mešihatu IZ u Srbiji

 

Hajrat nije vezan samo za vakufske kuhinje. Između ostalog, ljudima koji nisu u mogućnosti sami to uraditi podižu nove ili restauriraju postojeće kuće. Trenutno u Sandžaku Hajrat gradi 8 kuća, a pomaže gradnju jedne kuće u Vitomirici na Kosovu.

S direktorom Hajrata Mirsadom ef. Bećirovićem razgovarali smo po zajedničkom obilasku gradova na području Sandžaka, gdje ovaj centar za humanitarni rad pri Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji  pomaže onima kojima je to najpotrebnije, od hrane i odjeće sve do podizanja nove ili restauracije postojeće kuće. Kako o ovoj humanitarnoj organizaciji u Sandžaku nemamo puno informacija, to smo direktora Bećirovića, najprije, zamolili da nam kaže koju riječ o Hajratu, kada i kojim povodom je osnovan?

Mirsad Bećirović: Humanitarni rad ovdje je i ranije postojao,  ali sa manjim obimom poslova koji su se mahom odnosili na aktivnosti u Novom Pazaru. Međutim, od 2009. godine, kada se formirao Centar za humanitarni rad Hajrat, njegova svrha dobija na širini, te se usmjerava na pomoć ugroženom stanovništvu kako u Sandžaku tako i u Vojvodini, Beogradu, Preševu, pa i Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Uglavnom,  sada imamo širu lepezu našeg rada. No, najbitnija aktivnost tiče se rada vakufskih kuhinja koje postoje već sedam i po godina. I to u svim sandžačkim gradovima, a u njima se svakog dana  hrani oko 2.500 ljudi.

Zasigurno se s obzirom na ekonomsku situaciju i povećanjem vaših aktivnosti povećava i broj korisnika?

Mirsad Bećirović: Naravno. Najprije je u Novom Pazaru taj broj iznosio pedesetak korisnika, da bi se počeo povećavati u zavisnosti od situacije. Što je ta sitacija bila teža ljudi su sve više dolazili u naše kuhinje. Tako da ta brojka zasada iznosi 2.500 ljudi. U našim kuhinjama se, treba reći,  hrane i Bošnjaci, i pravoslavci i Romi i drugi. Glad i neimaština ne pita ko je ko.

 

Zaposlenici u Islamskoj zajednici 1 % od svojih plaća izdvajaju za rad Hajrata

 

A, ko sve pomaže u vašem radu?

Mirsad Bećirović: Što se tiče finansiranja svi uposlenici u Islamskoj zajednici su dužni ili obavezni da 1 % od svojih plata izdvajaju za rad Hajrata. Tu su još prihodi od  sadekatu-l-fitra i zekata koji se izdvajaju u toku ramazana. U svim džamijama se svakog trećeg u mjesecu postavlja sergija za potrebe vakufske kuhinje. Međutim, to nije dovoljno, pa nam pomoć iz dijaspore dobro dođe. Jer, ovdje u Sandžaku su se ljudi dosta iscrpili. Nažalost, fabrike umjesto da se otvaraju, one se zatvaraju. Ljudi ostaju bez posla. I, dosta omladine ide iz Sandžaka. Recimo samo da je u posljednja dva do tri mjeseca otišlo preko 10.000 ljudi iz Sandžaka.

Nailazite li na podršku države Srbije?

Mirsad Bećirović: Te podrške nismo imali do sada, a da li ćemo je imati to ćemo vidjeti. Ujedno, teško je očekivati nešto od nekoga ko nije imao ni prijateljske, a ni ljudske namjere da pomogne. Dolaskom muftije Zukorlića u državni Parlament nadamo se da će se stanje poboljšati u tom smislu.

 

Pozorište

Zgrada Narodnog pozorišta, na čijem portalu je i sada vidljiva godina gradnje 1949. i 1951., djelimično je izgrađena na vakufskoj imovini. Osim prostora harema Šehitluci za potrebe gradnje pozorišta oduzeta je jedna magaza vlasništvo Karađoz-begova vakufa. 

 

Gradska pijaca Tepa

Projektom preuređenja i proširenja gradske tržnice Tepe našla se na udaru medresa ispred Koski Mehmed-pašine džamije. Medresa je zaista i porušena, pa kasnije vraćena. Vakufsko povjerenstvo je, navodno, kako stoji u aktima, smatralo da je ta ideja korisna i u interesu grada, te da stoga daju saglasnost i prihvataju prijedlog za proširenje pijace gdje su se nalazili medresa i jedan stari dućan. Kako bi izvukli kakvu-takvu korist IZ je zatražila da se provede zakonska procedura, odnosno da se provede zakonska eksproprijacija za koju daju saglasnost, da se očuva šadrvan pred džamijom u ispravnu stanju, a da se drveni materijal koji se dobije od rušenja medrese preda Vakufsko-mearifskom povjerenstvu na raspolaganje za opravku drugih objekata u Mostaru. Kako bi ipak odvojili džamiju od javne površine Povjerenstvo je „radi ljepšeg izgleda“ predlagalo da se između prostora pijace i džamije postavi niska kamena ili betonska ograda, a na nju odgovarajuća željezna rešetka sa vratima od željeznih rešetaka koja bi se mogla i zaključavati kako bi se nasadi pred džamijom mogli sačuvati, potom da treba sačuvati mezarove ispred džamije i prenijeti na prostor iza džamije mezar Mahmud ef., brata osnivača džamije i prvog upravnika Medrese. Ročišta za popis i procjenu nekretnina Koski Mehmed-pašine džamije u svrhu proširenja pijace eksproprijaciona komisija provela je 22. 01. 1952. god. 

 

Arhiv Hercegovine

Na mjestu porušene Roznamedžijine medrese gradske su vlasti namjeravale izgraditi ljetno kino. Eksproprijacionim predmetom protiv Roznamedžijine džamije od 21. 3. 1951. čini se da su samo opravdali vandalizam koji je počinjen njenim rušenjem, jer je Medresa porušena još 1948. godine. Kako je kino radilo malo ili nimalo, rukovodstvo IZ je pokušalo kasnijih godina da ponovo vrati na bilo koji način u pravnu proceduru, jer nadoknada za eksproprijaciju nikad nije izvršena. 

 

Gradska uprava

Kako je slobodnih površina u gradu sve više nestajalo vlast se okomila i na hareme. Harem u mahali Cernici, kojeg se malo ko od živih Mostaraca sjeća, vlast je nonšalantno oduzela od IZ. Sekretarijat za komunalne poslove samo je obavijestio Sresko vakufsko povjerenstvo da je dao lokaciju vojnom građevinskom preduzeće „Majevica“ iz Mostara za izgradnju upravno-stambene zgrade u Ulici Adema Bića na mjestu gdje se nalazi dječije igralište u površini od 1 208 m2, vlasništvo vakufa hadži Memijine džamije. Nakon dvije godine „Majevica“ je ponudila Vakufskom povjerenstvu da kupi nekretnine. Povjerenstvo je ponudilo cijenu od 200 dinara po m2 i smatrajući to izuzetno povoljnim za vakuf, tim više što je bila odobrena eksproprijacija iste nekretnine pa bi vakuf slabije prošao. Prijenos zemljišta je izvršen 17. augusta 1956. g. Povjerenstvu je saglasnost na ovaj kupoprodajni ugovor dao Saborski odbor Vakufske direkcije 25. 6. 1956. god. 

 

Muzička škola

Zgrada Muzičke škole je gruntovno bila upisana na Vakufsku direkciju u Sarajevu, jer je do ukidanja Muftijstva 1936. god. u njoj bilo smješteno Mostarsko muftijstvo, a prije toga mekteb ibtidaijja (Arpadžića mekteb). Budući da je u ratu dobrano propala nova joj je vlast odredila namjenu, najprije dječijeg vrtića, a potom Muzičke škole. Bez prethodne saglasnosti Islamske zajednice, a po odobrenju Narodnog odbora počeli su sa opravkom, a naknadno poslali račune Vakufskom povjerenstvu Mostar. Kako se u gruntovnim knjigama vodila na Vakufskoj direkciji, iz Mostara su zahtjev proslijedili u Sarajevo. Vakufska direkcija u Sarajevu u oštro intoniranom pismu Gradskom stambenom preduzeću Mostar povratila je dostavljeni račun u iznosu od 60. 609 dinara, jer sredstva ne mogu isplatiti, nisu im dali bilo kakav nalog da se zgrada opravlja, niti su bili upoznati o eventualnim potrebama popravke. Sresko vakufsko povjerenstvo u Mostaru smatralo je da je opravak zgrade bio potreban, što je uradio Narodni odbor i pregrađivanje prilagodio za dječije obdaništa. Obdanište je potom iselilo, a uselila muzička škola, pa je opet bio potreban opravak krova i unutrašnjosti. U ovoj zgradi kasnije je djelovao Simfonijski orkestar Grada Mostara po kojem je kolokvijalno i imenovana sve do posljednje agresije na BiH. 

 

Zgrada Muftijstva

Zgradu Lakišića vakufa na Musalli, gdje je danas sjedište Muftijstva mostarskog, za sebe je „begenisao“ Narodni front grada Mostara. Jednostavno Gradski narodni odbor dostavio je račun Sreskom vakufskom povjerenstvu u Mostaru da isplate opravak krova na vakufskoj zgradi. Oni su pak vratili račune s napomenom da ih Povjerenstvo ne može u ovoj godini isplatiti jer opravak nije bio planiran. Zamolili su Odbor da odbijaju izdatke od kirije, što upućuje na zaključak da je postojao ugovor o najmu ove zgrade. 

 

Ćejvan Ćehajin mekteb

Zgrada Ćejvan Ćehajinog mekteba (nakon agresije desetak godina u njoj je radila Karađoz-begova medresa), imala je drugačiju sudbinu. Socijalističke vlasti su je dodijelile Zavičajnom muzeju Hercegovine, a budući da ju je trebalo obnavljati i adaptirati poslužila je kao hipoteka za podizanje kredita. Muzej je u njoj radio sve do agresije na BiH. Možda je hipoteka bila jedini način da se zgrada spasi od trajnog otuđenja. 

 

Vakufski dvor

Najdramatičniji proces korištenja vakufske zgrade, njene upotrebe, opravke i stavljanja u založni najam imala je zgrada Vakufskog dvora i Karađoz-begova mekteba. Riječ je o jedinstvenom kompleksu kojeg je uvakufio Mehmed-beg Karađoz. Na mjestu imareta i karavan-saraja austrougarska vlast je izgradila Vakufski dvor, a zgradu Karađoz-begova mekteba obnovila i arhitektonsku cjelinu objedinila sa Vakufskim dvorom. 

Gradski narodni odbor je vršio opravku, podižući tri puta kredit od banke, a obnovu je finansirala Islamska zajednica, odnosno vraćala kreditno zaduženje. Kao zalog za kredit stavljan je objekat. 

Založni najam hipoteka nad Karađoz-begovim dvorom još dugo se provlačio kroz završne račune Vakufskog povjerenstva i Islamske zajednice u Mostaru, skoro do pred agresiju na BiH. Hipoteka nad zgradom mekteba ostala je upisana u zemljišnoknjižne izvatke sve do prošle godine. 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine