Printaj ovu stranu

Džematlije za 20 dana sagradili kuću sestrama s invaliditetom

Autor: Bajro Perva Maj 03, 2020 0

Za dvadesetak radnih dana, od 10. marta do 5. aprila 2020., džematlije Jastrepca, Šerića i Vukotića, sagradili i potrebnim namještajem opremili novu kuću sestrama Derviši – Refiji i Zlatki Kozlić iz Vukotića.

Osmi će april 2020. godine ostati u vječnoj uspomeni sestrama Derviši – Refiji i Zlatki Kozlić iz Vukotića kod Zenice. Tiho i nenametljivo useljene su u novu kuću koju su, u rekordnom vremenu, za dvadesetak radnih dana, sagradile džematlije Jastrepca, Šerića i Vukotića. Dobri ljudi predvođeni poznatim humanistom i dobrotvorom Senadom Senčijem Kruškom ovaj su projekat okončali osmog aprila useljenjem sestara Kozlić u njihovu novu kuću. Derviša – Refija ima 73 godine, a sedam godina je nepokretna, dok je Zlatka mlađa pet godina i osoba je s invaliditetom. Preživljavaju od socijalne pomoći. Useljenje je obavljeno bez prisustva velikog broja ljudi kako bi se ispoštovale upute o borbi protiv koronavirusa. Prije nego što će je u civarama iznijeti u novu kuću Derviša – Refija je za čitaoce Preporoda rekla: „Meni ovo, ljudino, puno znači. Znači mi sve. Zafaljuem svima, a posebno pokretaču akcije Senčiju Kruški. Nije znao u kakvom stanju živimo dok nije otišo na prelo mom teći u Šeriće da ga obiđe nakon njegovog izlaska iz bolnice. Isti dan su mu u posjeti bile i moje sestre i obavijestile ga u kakvom je stanju kuća. Kad ga je Seno upitao što šuti, on je rekao da sam sebi nije briga, već da su mu velika briga daidžične u Vukotićima, jer ako padne težak snijeg prolomit će onu njihovu oronulu kućicu. Seno je sutradan poslao jednog Dževada s Vrtala da vidi stanje kuće, šta je falinka, a šta nije. On je prigledo i reko da ovdje nema šta govorit’. Nazvao je Senu i sutradan je došao. Pitao je zeta Fikru je li ova zemlja iznad kuće naša. Fikro je reko da jest, onda je Seno kazo: ‘Dok mi ovu kuću srušimo, očistimo, možemo novu kuću dovesti do krova.’ Onda je došo i pitao nas. Ja sam rekla ovdje mi je struja, voda, banja. On je tada reko da ćemo u novoj kući sve to imati i još sve novo. Tako je i bilo. Oni su za dvadesetak radnih dana napravili novu kuću. Kad su me iznijeli da vidim završne radove na kući zaplakala sam. Ko da sam se ponovo rodila.“

Cijeli tekst u printanom i digitalnom izdanju.

Sretni što su uspjeli završiti kuću u zadatom roku

I dok završavam razgovor sa sestrama Kozlić u staru kuću ulaze trojica majstora iz komšijskog Jastrepca koji su sve dane na izgradnji kuće, od temelja do useljenja, bez ikakvih naknada radili. Na njihovim licima primjećuje se radost. Sretni su što su svojim doprinosom ovim sestrama invalidima učinili ljepši i dostojniji život. Evo njihovih utisaka: Derviš Stupar: „Radili smo oko 22 dana. Kad smo došli i temelj iskopali bilo je malo snijega. Onda Allah dade lijepo vrijeme. Sunce ugrija. Donesosmo odluku da salijemo temelje i nastavimo radove. Za 21 radni dan završismo kuću. Zahvalan sam Allahu što nam je dao volje i snage da ovim staricama uljepšamo preostali dio života. Veoma sam sretan.“

Suljo Mehić: „Iz iskustva gradnje kuća po Potočarima i Srebrenici znali smo da će ova akcija ići dobro i brzo. Imali smo dovoljno građevinskog materijala, a i majstora i drugih radnika. Znalo nas je biti i po petnaest u jednom danu, što majstora što irgeta. Hvala dragom Bogu što je omogućio da smo, na čelu sa Senčijem, došli i završili ovo hajirli djelo. Koliko je njima dvjema drago toliko je i nama drago da smo ih izvadili iz ove dotrajale kućetine i smjestili u onakvu ljepotu da se razrahate. Molimo Dragog Boga da im podari još puno godina života i rahatluka u novoj kući.“

Ešref Kruško: „Meni je, onaj, drago da smo uspjeli završiti kuću u zadatom roku kako smo sebi zacrtali, a isplanirali smo da to bude za nekih dvadesetak dana. Ovo je nema četvrta

humanitarna kuća koju smo završili na čelu sa Senčijem. U Potočarima kod Srebrenice završili smo tri kuće, a ova nam je najdraži projekat koji smo priveli kraju. Ako Bog da, idemo dalje.“

 

Povezani članci (po oznakama)